Da, Sveta Nedelja nudi Dinamu zemljište za stadion. Zadnji je tren da se borba za Maksimir preseli na drugu adresu

Kao popratna priča nesvakidašnje utakmice Dinama i Ludogoreca bio je onaj transparent na sjevernoj tribini;'Za Dinamo je samo ovdje Sveta Nedjelja.' Oni koji ne znaju o čemu se radi ostali su zatečeni, red je da objasnimo o čemu se točno radi.

Dakle, Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje prije nekog vremena ponudio je Dinamu gradnju stadiona u njegovoj, modernoj i probitačnoj općini. Zna se i točno mjesto gdje bi bio stadion, tamo blizu velikog Rimčevog pogona, koji raste iz dana u dan, odmah do ploče koja označava izlazak iz Zagreba i ulazak u Svetu Nedelju, tamo kod skretanja za Stupnik, blizu dvorca u Kerestincu.

Ideja je, na neki način, genijalna, stadion bi formalno bio izvan Zagreba, u drugom gradu, ali zapravo bi bio i dalje bio u Zagrebu, samo sedam-osam minuta vožnje od gusto naseljenih kvartova zapadnog dijela grada. Ta neka emotivna i bitna povezanost sa Zagrebom ne bi se izgubila, a Dinamo bi dobio prekrasan 'plac' na kojemu bi sam, sa svojim investitorima mogao izgraditi stadion po vlasitoj želji.

Osnovna je ideja, od koje planovi počinju, stadion bečkog Rapida, a naravno da bi na njemu bili i drugi sadržaji, trgovine, restorani, hotel, igraonice, muzej... Štošta. Taj bi stadion, nedvojbeno, dodatno podigao kvalitetu života u tom prosperitetnom gradu, čiji gradonačelnik, očito, prepoznaje nešto što je političarima u Zagrebu još uvijek nerješiva jednadžba.

Stadioni su danas mjesto razvoja, gospodarskog napretka, ekonomski isplativi i profitabilni. I nije teško zamisliti što bi za Svetu Nedelju značio dolazak Dinama. Sad, kakav bi točno bio 'deal', o tome se uvijek može pričati. Bi li gradonačelnik Zurovec, koji je na utakmici s Ludogorecom bio u maksimirskoj loži, Dinamu zemljište udijelo potpuno besplatno, bi li grad Sveta Nedelja imao i vlasnički udio u stadionu, tko bi na sebe preuzeo izgradnju dodatne infrastrukture, poput prilaznih cesta, na tko bi plaćao komunalne naknade, to su detalji koji se svakako mogu riješiti. Dobra volja, očito, postoji, a ona je preduvjet za sve projekte.

Ovacije i zvižduci, trans i drama: Luda utakmica za pad Ludogoreca, Dinamo je prošao u play-off!

Naravno, ne treba naglašavati da je Maksimir za svakog Dinamovog navijača više od stadiona. Drugi dom, navika, sentimentalna vrijednost i album prepun uspomena. Različitih, lijepi i tužnih, nogometnih i nekih drugih. I naravno da osnovna ideja treba biti novi stadion u Maksimiru, uostalom, to je i dalje plan A. Međutim, tu se, nakon početnih razgovora gradonačelnika Tomislava Tomaševića i Dinamove uprave, ništa nije pretjerano pomaknulo s mrtve točke. Razgovaramo o tome da ćemo razgovarati i slažemo se da se slažemo da treba graditi novi stadion. I, tako uvijek.

U međuvremenu je priča oko stadiona upala u nove birokratske zavrzlame, osim što je zapela u vrtlogu političkih intriga, pojavila u cijeloj priči i Crkva. Kaptol je, naime, svojevremeno zatražio povrat zemljišta na kojemu je stadionu, radi se o više parcela koje ga okružuju i taj slučaj već desetak godina stoji neriješen. Sigurni smo, na Kaptolu ne bi imali ništa protiv da stadion, novi i moderniji, bude na istom mjestu, ali to netko mora formalno-pravno riješiti, dogovoriti, potpisati, možda i ponuditi nešto zauzvrat. Dinamo nije taj koji to može, tu su Grad i država, a oni su, kako smo rekli, pretromi i, sve više se čini, s figama u džepu.

Ima tu još nekih administrativnih problema, koji uvjetuju gradnju i investiciju u stadion, nisu ni oni nerješivi, ali netko se time mora ozbiljno pozabaviti i otkloniti sve prepreke za taj projekt. No, kako sad stvari stoje, čini se da ćemo još godinama čekati da se zabije prva lopata, a kamo li da gledamo europske utakmice na novom Maksimiru.

I koliko god to zvučalo tužno i poput poraza svih nas, svih generacija koje su sanjale novi Maksimir, u ovom se trenu čini realnijim i jednostavnijim da ćemo Dinamov novi dom vidjeti na nekoj drugoj lokaciji. Recimo, u Svetoj Nedelji. Jer, koliko god se netko zavaravao, Dinamo ozbiljan rezultat u bliskoj budućnosti više neće moći ostvarivati bez novog stadiona.

Dinamo nas je sve razmazio!

Možda još nije kasno, ali je zadnji tren da se nešto pokrene, da ne izgubimo Maksimir. Ali, moto s tog transparenta i onaj povik 'Ne damo Maksimir' treba preseliti na drugu adresu. Od vikanja i poruka na samom stadionu, nažalost, nema previše koristi. Zna se koga treba pritisnuti, kome se obratiti, pred čijim vratima skandirati.

Osim jedne udruge, skupine entuzijasta i volontera koja zadnjih godinu dana plakatima po Zagrebu upozorava na problematiku stadiona, godinama su se javnost i oni najžešći navijači držali po strani, bez prave, praktične inicijative da se nešto pokrene. A tu više nema prostora i vremena za kalkuliranje, nadajmo se zato da su transparent i skandiranje Dinamova Sjevera početak završne borbe za novi stadion. U Maksimiru! Jer, plan B je samo jedan, novi stadion izvan Maksimira, čak i izvan Zagreba.

Boysi nosili Plave kroz poluvrijeme iz snova i jasno poručili: "Ne damo Maksimir" (FOTO)