T. NičotaDa, Sveta Nedelja nudi Dinamu zemljište za stadion. Zadnji je tren da se borba za Maksimir preseli na drugu adresu
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 10.08.22. | 11:27
Poznata je već i točna lokacija na kojoj bi Dinamo u susjednom gradu, a opet na rubu Zagreba, mogao graditi svoj stadion. Bio bi veliki poraz da Dinamo mora otići iz Maksimira, ali novi stadion nema alternativu. Ili će biti u Maksimiru ili negdje drugdje. Vremena je sve manje, ali ako su transparent i skandiranje sa Sjevera protiv Ludogoreca početak završne borbe za Maksimir, onda možda još nije kasno
Kao popratna priča nesvakidašnje utakmice Dinama i Ludogoreca bio je onaj transparent na sjevernoj tribini;'Za Dinamo je samo ovdje Sveta Nedjelja.' Oni koji ne znaju o čemu se radi ostali su zatečeni, red je da objasnimo o čemu se točno radi.
Dakle, Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje prije nekog vremena ponudio je Dinamu gradnju stadiona u njegovoj, modernoj i probitačnoj općini. Zna se i točno mjesto gdje bi bio stadion, tamo blizu velikog Rimčevog pogona, koji raste iz dana u dan, odmah do ploče koja označava izlazak iz Zagreba i ulazak u Svetu Nedelju, tamo kod skretanja za Stupnik, blizu dvorca u Kerestincu.
Ideja je, na neki način, genijalna, stadion bi formalno bio izvan Zagreba, u drugom gradu, ali zapravo bi bio i dalje bio u Zagrebu, samo sedam-osam minuta vožnje od gusto naseljenih kvartova zapadnog dijela grada. Ta neka emotivna i bitna povezanost sa Zagrebom ne bi se izgubila, a Dinamo bi dobio prekrasan 'plac' na kojemu bi sam, sa svojim investitorima mogao izgraditi stadion po vlasitoj želji.
Osnovna je ideja, od koje planovi počinju, stadion bečkog Rapida, a naravno da bi na njemu bili i drugi sadržaji, trgovine, restorani, hotel, igraonice, muzej... Štošta. Taj bi stadion, nedvojbeno, dodatno podigao kvalitetu života u tom prosperitetnom gradu, čiji gradonačelnik, očito, prepoznaje nešto što je političarima u Zagrebu još uvijek nerješiva jednadžba.
Stadioni su danas mjesto razvoja, gospodarskog napretka, ekonomski isplativi i profitabilni. I nije teško zamisliti što bi za Svetu Nedelju značio dolazak Dinama. Sad, kakav bi točno bio 'deal', o tome se uvijek može pričati. Bi li gradonačelnik Zurovec, koji je na utakmici s Ludogorecom bio u maksimirskoj loži, Dinamu zemljište udijelo potpuno besplatno, bi li grad Sveta Nedelja imao i vlasnički udio u stadionu, tko bi na sebe preuzeo izgradnju dodatne infrastrukture, poput prilaznih cesta, na tko bi plaćao komunalne naknade, to su detalji koji se svakako mogu riješiti. Dobra volja, očito, postoji, a ona je preduvjet za sve projekte.
Naravno, ne treba naglašavati da je Maksimir za svakog Dinamovog navijača više od stadiona. Drugi dom, navika, sentimentalna vrijednost i album prepun uspomena. Različitih, lijepi i tužnih, nogometnih i nekih drugih. I naravno da osnovna ideja treba biti novi stadion u Maksimiru, uostalom, to je i dalje plan A. Međutim, tu se, nakon početnih razgovora gradonačelnika Tomislava Tomaševića i Dinamove uprave, ništa nije pretjerano pomaknulo s mrtve točke. Razgovaramo o tome da ćemo razgovarati i slažemo se da se slažemo da treba graditi novi stadion. I, tako uvijek.
U međuvremenu je priča oko stadiona upala u nove birokratske zavrzlame, osim što je zapela u vrtlogu političkih intriga, pojavila u cijeloj priči i Crkva. Kaptol je, naime, svojevremeno zatražio povrat zemljišta na kojemu je stadionu, radi se o više parcela koje ga okružuju i taj slučaj već desetak godina stoji neriješen. Sigurni smo, na Kaptolu ne bi imali ništa protiv da stadion, novi i moderniji, bude na istom mjestu, ali to netko mora formalno-pravno riješiti, dogovoriti, potpisati, možda i ponuditi nešto zauzvrat. Dinamo nije taj koji to može, tu su Grad i država, a oni su, kako smo rekli, pretromi i, sve više se čini, s figama u džepu.
Ima tu još nekih administrativnih problema, koji uvjetuju gradnju i investiciju u stadion, nisu ni oni nerješivi, ali netko se time mora ozbiljno pozabaviti i otkloniti sve prepreke za taj projekt. No, kako sad stvari stoje, čini se da ćemo još godinama čekati da se zabije prva lopata, a kamo li da gledamo europske utakmice na novom Maksimiru.
I koliko god to zvučalo tužno i poput poraza svih nas, svih generacija koje su sanjale novi Maksimir, u ovom se trenu čini realnijim i jednostavnijim da ćemo Dinamov novi dom vidjeti na nekoj drugoj lokaciji. Recimo, u Svetoj Nedelji. Jer, koliko god se netko zavaravao, Dinamo ozbiljan rezultat u bliskoj budućnosti više neće moći ostvarivati bez novog stadiona.
Možda još nije kasno, ali je zadnji tren da se nešto pokrene, da ne izgubimo Maksimir. Ali, moto s tog transparenta i onaj povik 'Ne damo Maksimir' treba preseliti na drugu adresu. Od vikanja i poruka na samom stadionu, nažalost, nema previše koristi. Zna se koga treba pritisnuti, kome se obratiti, pred čijim vratima skandirati.
Osim jedne udruge, skupine entuzijasta i volontera koja zadnjih godinu dana plakatima po Zagrebu upozorava na problematiku stadiona, godinama su se javnost i oni najžešći navijači držali po strani, bez prave, praktične inicijative da se nešto pokrene. A tu više nema prostora i vremena za kalkuliranje, nadajmo se zato da su transparent i skandiranje Dinamova Sjevera početak završne borbe za novi stadion. U Maksimiru! Jer, plan B je samo jedan, novi stadion izvan Maksimira, čak i izvan Zagreba.
