Cannavaro mora otići! Ali, to je najlakša odluka, pred Dinamom su puno veći izazovi!

Fabio Cannavaro dočekao je nedjelju kao trener Dinama. Barem na papiru, što se može promijeniti već danas i tako bi i trebalo biti, a može, iz nekog razloga, potrajati još neko vrijeme. Možda dok u klubu ne pronađu način da objasne da su smijenili već trećeg trenera ove sezone. Iako je to, trenutno, najmanje važno. Da je i peti i šesti, Canavarov ostanak nakon pulskog 3-0 poraza, uz još nekoliko velikih Istrinih prilika i Nevistićevih obrana, jednostavno, više nema smisla. Čak i ne zbog samog poraza, čak i ne samo zbog rezultata, koji su očajni, već zato što je očito da on ne može podići Dinamo iz krize, nije uspio ni u jednom zadatku, koji je ispred njega stavio klub. A ni onome, koji si je zadao sam! Njegova momčad ne igra ni približno nogomet kakav je on želio i trenirao, sve što je zamislio ispalo je drugačije, njegovi potezi su neobjašnjivi, igrači stagniraju, a u Puli (i još ranije u Varaždinu) vidjelo se da ga uopće ne slijede. Kaos u formaciji, pristupu, igri, koji je Dinamo ponudio na Drosini, u trenutku kad igra ključnu i presudnu utakmicu sezone, ući će u anale trenerskih 'pothvata' u Maksimiru. A i ta ideja da usred sezone pojačava treninge do 'NATO razine', da mijenja prehranu i navike igrača, očito je bila pogrešna. Na što smo davno upozorili.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Dinamo je na minus osam od Hajduka osam kola prije kraja. Uvijek kažemo, matematičke šanse za naslov još uvijek postoje, pogotovo što niti Hajduk ne briljira, ali pobjeđuje. Nogomet je čudan, nepredvidljiv, znamo da će se za te epitete hvatati u Maksimiru i nastaviti se nadati. Što je i prirodno, da se razumijemo. Ali, nogomet je u načelu i brutalno logičan i iskren. I teško da će ti na kraju vratiti, ako si čitavo vrijeme vukao krive poteze, negirao njegove temelje i 'rasturao' mu jezgru. A u Dinamu su puno stvari napravili protiv nogometa, sad se to vraća. Cannavarov ostanak, da završimo tu temu, nema nikakve podloge niti ako se u Dinamu odluče na 'proboj' u završnici sezone i pokušaju neki hazard da bi ipak nekako uzeli naslov, a još manje ima smisla ako se odluče odmah okrenuti novoj sezoni i slagati novu priču. Cannavarova sudbina, u ovom trenutku, najlakša je Dinamova odluka. Pred klubom su sad puno, puno veći izazovi. I puno teže odluke.

Fabio Cannavaro nije uzrok već posljedica Dinamovih problema. Kad je onako naprasno Dinamo smijenio Nenada Bjelicu i na klupu postavio Cannavara, napisali smo vrlo jasno: 'Pukovnici ili pokojnici!'. Poruka je to bila svima onima, koji u Dinamu odlučuju, onima koji se skrivaju i onima koji su sve te odluke amenovali. Onima, koji su prvo smijenili Jakirovića da bi doveli Bjelicu, zatim njega smijenili zbog Cannavara, s kojim su već mjesecima razgovarali, zato što Bjelica nije ima dobar odnos sa sportskim direktorom Marićem, a onda su smijenili i tog istog Marića. I sve je izvjesnije da će postati 'pokojnici'. Teško je zaboraviti onu rečenicu s Cannavarova predstavljanja, da je njegov dolazak jamstvo boljeg Dinama i osvajanja naslova. Zvuči groteskno, kao loš pokušaj humora. Ali, što sad, u kojem smjeru krenuti? Postane li Cannavaro službeno bivši, jer u praksi on to već jest, treba li Dinamo odmah dovesti novog trenera, koji će bez obzira na kraj ove, povesti momčad u novu sezonu? Ili samo ostaviti neko prijelazno rješenje, nekoga iz Dinamova sustava ili nekoga od pomoćnika do kraja sezone, a onda tražiti trajno rješenje? Ne, mislimo da bi ovaj prvi izbor bio bolji, što prije pronaći trenera, koji će pokušati spasiti što se spasiti može do kraja prvenstva, a onda dobiti mandat za stvaranje nove priče u Maksimiru. No, ima jedan problem, jer u Dinamu danas, kad je nogomet u pitanju, postoji problem gdje god zakoračite. Naime, Dinamo nema sportskog direktora. Odluka, koju u Maksimiru stalno odgađaju trebala bi biti javna tijekom ovog tjedna. Ali, dok nema sportskog direktora, vrijedi li uopće rješavati trenersko pitanje. Jer, možda taj novi SD ima neku svoju ideju, svog kandidata. Svojevrsna pat-pozicija, koju treba što prije riješiti.

Cannavaro nije dao ostavku: “Ne znam hoću li sutra biti trener, to nije pitanje za mene!“

Garcia: ”Dinamovi navijači me žele? To je lijepo čuti, ali...”

Konsternirani Bruno Petković: „Teška večer, situacija je preslika onoga što vidimo na terenu”

Nakon toga, Dinamo čeka i veliki refresh svlačionice. Ako ne prije, onda u zadnje dvije utakmice, postalo je jasno da ta momčad više nije homogena, da se pobjednička škvadra raspala. Igrači ne poštuju na terenu jedni druge, svatko radi što hoće, puca jedanaesterce i slobodne udarce tko hoće. Sve ono što je lani krasilo tu kabinu i odvelo je do naslova prvaka u teškoj situaciji, sad ne postoji. I možemo nabrajati razloge. Neki su nezadovoljni statusom, neki su na odlasku ili su već otišli, neki povrijeđeni jer nemaju ugovore, mlađi su ljuti na starije, oni na mlađe, domaći na strance... Neki, jednostavno, više ne mogu, neki nisu dobili niti priliku! Neki su, možda, pogođeni, jer pokoja premija ili ugovorna rata nije isplaćena na vrijeme, neki su razočarani odnosom nove klupske vlasti prema svlačionici, nekima smetaju teški treninzi i nova prehrana, nekima je smetalo što se premalo trenira i loše hrani. Nije bilo dobro što su treneri bili prebliski s nekim igračima, nije im dobro kad s trenerom nemaju pravu komunikaciju, neki misle da mogu živjeti na staroj slavi... I tako, mogli bismo nabrajati, puno je tu alibija. Ali, činjenica jest da su ti igrači 'pojeli' ove sezone trojicu trenera, tri sasvim različita pristupa, što je dokaz da i nije baš sve do trenera. Na kraju, unatoč svim tim problemima, osobnim doživljajima, unatoč egu, koji je, ne sumnjamo, pretrpio mnoge udarce, imaju teren, jedino mjesto na kojem moraju reći istinu o sebi. A ona je poražavajuća, rezultatski i igrački! Ne osvoje li naslov, a od toga su daleko, sramota će ipak biti, prvenstveno, njihova. U utakmici koja život znači, poput ove u Puli, odigrati kao da nikome nije stalo, kao da im je svejedno, kao da 'buše' trenera (u što, naravno, ne možemo povjerovati, bilo bi suludo i iracionalno), mogu li se više sramotiti? Ako dosad nije bilo, sad je jasno, rezovi u svlačionici su neophodni, Dinamo na ljeto čeka prava rekonstrukcija. Puno je zaslužnih i legendarnih, ali nitko nije i ne može biti veći od Dinama. I, tu se također ne smije promašiti!

Na kraju, iako je to, zapravo početak, došli smo do onih koji odlučuju. Osim što je sad na njima najveći teret svih tih odluka, morat će i oni podnijeti račune i vidjeti između sebe kako dalje. Nije tajna da unutar kluba postoje podjele, nekoliko struja, koje prema van pokušavaju isijavati zajedništvo, ali unutar maksimirskih zidova to je zajedništvo sve tanje. A nitko nije nevin, od predsjednika Velimira Zajeca, do Uprave i Izvršnog odbora pa i nekih drugih. No, nismo pobornici teze da bi, u slučaju gubitka naslova baš svi oni morali otići, to nije dobar put. To je onda ulazak u 'kružni tok', ajmo sve ispočetka, novi izbori, novi ljudi, nova godina dana za učenje poslu... Ne treba panično i mahnito otkidati glave, netko mora preuzeti odgovornost i donijeti odluke, predstaviti plan za izlazak iz krize, pa makar to značilo i da ćemo na ljeto gledati raskole, obračune i prestrojavanja u klupskim strukturama. Ali, sve su to izazovi, koji su sad pred Dinamom, rezovi na svim razinama uz minimalan prostor za lošu odluku. Cannavaro je, kažemo, apsolutno najlakša odluka!

Jer, kao što smo već ranije zaključili. Koliko god bilo bolno ostati bez naslova, pogotovo biti iza ovakvog, neuvjerljivog Hajduka, Dinamo si može oprostiti jednu godinu ne biti prvak. Ali, mora napraviti sve da to bude 'sad i više nikad'. I vratiti se što prije na vrh hrvatskog nogometa... Imaju li u Maksimiru ideju kako to učiniti, to je sad najvažnije pitanje.