T. NičotaČačićeva briga nisu podrška kluba, nju ima, niti javnosti, nju nema. Njegov problem leži negdje drugdje!
Vrijeme Čitanja: 5min | ned. 30.10.22. | 11:30
U Dinamu više ne žele mijenjati trenere nakon prve krize i prvog poraza, pogotovo nakon reultata koje je Čačić napravio. Međutim, ničiji krediti nisu beskonačni, trener mora podići momčad i pokazati da čvrsto drži uzde u svlačionici
Rijetko je koji Dinamov trener u javnosti imao manje kredita od Ante Čačića. Uzroci takvog stava vjerojatno datiraju iz njegova prvog mandata, čak i iz izborničke ere, kad su javnost i navijači bili duboko podijeljeni na (zaraćene) tabore, a u toj je podjeli Čačić doživljavan kao čvrsti stup jednog, Mamićevog tabora. Koliko god on to bio ili ne, otad ga se uvijek više gledalo kroz tu prizmu, nego kroz nogometne rezultate i igru. I, čim nešto ne ide kako treba, kao da svi jedva dočekaju da se obruše na njega. Sjećamo se, dio navijača vikalo mu je 'Odlazi' već nakon remija u Varaždinu, zviždali su mu protiv Ludogoreca u Maksimiru, nakon što su Bugari smanjili s 3:0 na 3:2. Čim su došla slabija izdanja u Ligi prvaka, a Dinamo nije osvojio više od boda u dvije utakmice sa Salzburgom, Čačić se našao pod novim valom kritika. Naravno, dijelom i opravdanim, uravnoteženim i stručnim, no, bilo je i prozivki baziranih na osobnim animozitetima i dojmovima. Nakon poraza od Milana (0:4) i sad od Osijeka (1:0) opet se, s društvenih mreža i iz redova Dinamovih navijača mogu čuti pozivi na Čačićev odlazak. Kad bilo koji igrač Dinama pogrešno baci 'aut', kriv je Čačić! Eto, takav mu je status u javnosti, ali nije da mu i sam nije doprinio tome nekim svojim medijskim istupima, stavovima i taktičkim idejama.
A onda je došla i rezultatska kriza. Jer, razdoblje u kojem se nalazi Dinamo, može se tako nazvati. U zadnjih šest utakmica, Dinamo je samo jednom pobijedio (Varaždin), triput izgubio (Salzburg, Milano, Osijek) i dvaput remizirao (Salzbrug, Hajduk). Rezultat je uvijek konačno mjerilo. I kao što je u doba sjajnih rezultata, osvajanja naslova, pobjedničkog niza, ulaska u Ligu prvaka, bilo detalja koji nisu bili idealni, ali ih je rezultat demantirao i pokrivao tako je i sad, kad postoje neke olakotne i logične okolnosti zbog kojih je došlo do pada, rezultat taj koji kreira konačan sud. S obzirom da smo objasnili kako javnost Anti Čačiću sve 'broji duplo', nije neočekivano da se i histerija nakon poraza u Osijeku 'poduplala', a da su se pesimizam i nepovjerenje prema treneru u tom dijelu javnosti dodatno razbuktali. Čačić više ništa ne valja i treba ga mijenjati!
Međutim, kakav je, zapravo, Čačićev status? On i dalje ima podršku klupskog vodstva, iz više razloga. Prvo, u Maksimiru ne žele padati pod tu negativnu histeriju i upasti u zamku da mijenjaju trenera nakon prve krize, nakon nekoliko lošijih rezultata. Kad bi sad otpustio Čačića, Dinamo bi izabrao četvrtog trenera u manje od godinu dana, time bi odao dojam nestabilnog, neuravnoteženog kluba, baš podsjetio na neka prijašnja vremena kad su te promjene bile stalne i česte.
Drugo, Modri i dalje drže vrh HNL-a i još imaju matematičke izglede za proljeće u Europi, a i Čačić ipak uživa kredit zbog svega što je napravio u ovih pola godine. Došao je u Dinamo kad je i naslov prvaka bio upitan, osvoji ga je, uzeo i Superkup, ušao u Ligu prvaka, u kojoj Modri nisu kanta za napucavanje i još u Londonu mogu napraviti senzaciju i prezimjeti u Europi. Vratio je u život i reprezentaciju Brunu Petkovića, ozbiljniju minutažu dao Baturini, 'izmislio' Špikića, Ljubičića, unatoč primjedbama, pretvorio u korektnog lijevog beka i igrača za kojega se tuku Hrvatska i Austrija. I to su Čačićevi argumenti koji ga i dalje drže u sedlu i zbog kojih ima pravo i na 'loš dan', Ili tjedan. Dva, tri...
No, kako ničiji krediti nisu beskonačni, nisu niti Čačićevi. Svaka utakmica bez pobjede otvara nova pitanja i rane. Ova u Osijeku, recimo, pokazala je da ne samo da u formi nisu neki glavni igrači, koje je Čačić u Gradskom vrtu odmarao, nego su bez energije i oni iz drugog plana, za koje se očekivalo da će donijeti svježinu, nešto novo. Sve je manje igre i prilika u Dinamovim izvedbama, a nestaje i ona efikasnost koja je krasila Čačićevu momčad tijekom sezone. Dinamo je u zadnje tri utakmice zabio samo jedan gol, s bijele točke u Splitu, a u zadnjih sedam primio je barem jedan pogodak. Zadnja u kojoj je sačuvao mrežu bila je protiv Borinaca u Jarmini (4:0).
Dinamo se, jednostavno, doima kao momčad koja se gasi i Čačićev trenutni problem nisu niti javni sud, niti stav klupskog vodstva, to su uvijek točke promjenjivih vrijednosti. Čačićev je problem teren, svlačionica. Jer, ako igrači sami govore da su umorni, ako na terenu izgledaju sve lošije i manje opasno, iscrpljeno, ako ni oni s klupe ne donose novosti u igru, onda se Čačić mora zapitati radi li nešto krivo i kako to može promijeniti. Mora u utakmicama koje dolaze podići igru, pronaći način da Dinamo opet izgleda kao Dinamo, pokazati da čvrsto drži svlačionicu i da ima recept za izlazak iz krize.
Istaknuli bismo i jedan potez iz Osijeka koji je ostao 'u zraku'. Čačić je Mislava Oršića uveo u igru u 90. minuti!? U redu, nije igrao otpočetka, nije u najboljoj formi, treba mu odmor, čuva ga Chelsea. U redu, nije ušao niti na poluvremenu, jer, želi ga, dakle, odmoriti. Nije ušao niti kad je Dinamo primio gol, jer, Oršić se odmara. Ali, zašto onda u 90. minuti? Oni koji uvijek traže skrivene poruke ili potvrde, u tom ih potezu mogu pronaći. I zato Čačić što prije treba vratiti Dinamo na pobjedničke staze, pokazati da zna recept za izlazak iz krize. Kao što je davno netko rekao, svi treneri i sve momčadi kad-tad upadnu u krizu, ali se razlikuju po tome koliko brzo iz nje mogu izaći.
