Čabraja kao žrtva vlastitog uspjeha: Lokose stalno ‘podrezuju’, a očekuje se da – lete!

Svi koji prate HNL imaju poštovanja prema Silviju Čabraji. Na TV-u nikada neće 'ludovati' s izjavama, njegova će momčad uvijek igrati oku dopadljiv nogomet, a povrh svega navikao je da u svakom prijelaznom roku ostane bez ponajboljih igrača. Doduše, ne pamtimo da se ikada našao u ovako teškoj situaciji, Lokomotiva je ljetos ostala bez pet-šest važnih prvotimaca, dok se pojačanja mogu nabrojati na prste jedne ruke. No, plakanja za prolivenim mlijekom neće ništa promijeniti, a iako se i dalje nada da će u svlačionici uskoro vidjeti još pokoje novo lice, u ovom trenutku je veća vjerojatnost da će se Čabrajin kadar smanjiti, a ne povećati. Primjerice, Mudražija koketira sa Sarajevom, Mersinaja su pratili talijanski klubovi (Frosinone), Goričana koji je bio 'na koračić' od ruskog Rubina… Tko zna tko se još do kraja prijelaznog roka može javiti s ponudom.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Na papiru Lokomotiva djeluje 'triput slabija' nego prošle sezone. Šotiček i Čavlina su transferirani za ozbiljne cifre, a kao slobodni igrači klub su napustili Kalaica, Bartolec, Bubanja… Čudne neke odluke. Iako, vjerojatno najčudnija od svih bila je ona da puste (navodno besplatno) kapetana Marića u ciparsku Omoniju gdje ga je pozvao Valdas Dambrauskas. Marić, koji je dokazano HNL ime, na stolu je navodno imao ponudu Osijeka, Lokomotiva bi čak dobila i pristojnu odštetu, ali transfer se na kraju nije realizirao. Gdje je zapelo? Šuška se svašta, navodno je glavni problem bio 'agentske prirode', ali to je sada manje bitno.

Lokomotiva možda nema imperativ rezultata, možda nema problema s nerealnim apetitima navijača, možda ih ne muče gužve pred fan-shopovima i kako svaki dan na mrežnim stranicama nešto novo i zanimljivo ponuditi svojim dionicima, ali se zato svake godine od njih očekuje da 'lijepim i napadačkim nogometom' rade dar-mar u HNL-u. Pa da malo 'zeznu' Rijeku, malo Dinamo, malo Osijek i Hajduk. Iako se treneru Čabraji podrezuju krila prilikom svakog prijelaznog roka, svi očekuju da njegova momčad nastavi nesmetano letjeti. Ispostavlja se da je žrtva vlastitog uspjeha. Jer, koliko god mu se uzme, on svejedno nešto uspije stvoriti. No, pitanje koje se samo po sebi nameće je – dokad?

Što se tiče novosti iz momčadi, o pojačanjima se zasad ništa ne priča. Iako, navodno se traži vratar, netko tko će zamijeniti Nikolu Čavlinu. Krilo? Zamjenu za Šotičeka u Lokomotivi primarno traže u vlastitoj školi. Ove sezone se očekivalo da u prvi plan iskoči Fabijan Krivak, ali on je zbog ozljede koljena svoje u 2024. odigrao. Krivak je po potrebi znao igrati desno, dok su se Šotiček i Goričan izmjenjivali na lijevoj strani. U vrhu napada će uz Čopa stasati Čuić, a Bošković i Fetai trebali bi imati značajniju ulogu u sredini terena. Iako Fetaiju 'nedostaju' centimetri, on s agresijom i razumijevanjem igre jako dobro kotira kod trenera Čabraje. Isto tako bi veću ulogu ove sezone trebao dobiti mladi Canjuga, polivalentni veznjak koji se u onih nekoliko nastupa prošle sezone predstavio u dobrom svjetlu. Jasno, prerano je da bi ga se sudilo, ali u Lokomotivi će svakako priliku dobiti. Baš kao i Sušak koji je bio sjajan na posudbi u Sesvetama.

Što se tiče bekovskih pozicija, tu je isto sve 'čvrsto'. Desno će igrati Karačić, koji protiv Gorice u prijateljskom ogledu nije uspio s bijele točke postići prvi pogodak u drugom mandatu u dresu Lokosa, dok je lijeva strana rezervirana za veterana Leovca. Iako, tu je Žilinski, perspektivan mladić kojeg se zasad najviše pamti po onom promašaju na Maksimiru. Ako Leovac po potrebi bude morao 'uskočiti' na stopersku poziciju (znao je to odigrati prošle sezone), tada se Žilinski očekuje na lijevoj strani, ali kad su svi na 100 posto, onda bi bivši Vatreni trebao biti na svojem mjestu.

Kad se Mersinaj oporavi (problemi s pokosnicom), onda bi on trebao biti središnji branič u paru s mladim Živkovićem, odnosno 'teletom kojeg se umalo zaklalo zbog šnicle'. Šikićeve riječi otprije pola godine bile su itekako 'klikabilne', ali očigledno je znao što priča. I da, bio je u pravu. Živković će sada nastaviti svoj igrački razvoj na Kajzerici, a i za njegovo i za klupsko dobro (to se odnosi i na Lokomotivu i na Dinamo) bilo bi da je posudba do kraja sezone – fiksna.

Ostatak momčadi je jasan, ali isto tako je jasno kako u ovom trenutku Čabraja vapi za pojačanjima. I to pogotovo na krilnim pozicijama, sredini vezne linije i u užoj obrani. Ako se na lijevoj strani mogu izmjenjivati Goričan, Sušak i Canjuga, na desnoj strani je – nitko. Možda bude Kačavenda, ali o tom potom. Sve što se treba znati o stoperskoj liniji je da je trenutno teći stoper Leovac, a četvrti Vranjković. I tu bi priča trebala završiti. Vezna linija? Bošković, Fetai, Krolo i Smakaj su zanimljivi igrači, ali Marić i Bubanja su ipak stepenica više. I iskustvom i kvalitetom.

Nakon što se za Šotičeka dobilo tri milijuna eura od Basela, iz kluba bi stvarno netko mogao sjesti na kavu s trenerom Čabrajom i kratko otvoriti razgovor s „reci“. Jer, ako je netko zaslužio nešto reći, ako je netko zaslužio odabrati pojačanje ako je netko pokazao da je vojnik koji će neumorno raditi za dobrobit kluba, onda je to on. Mladi igrači neće se razviti ako se svi odjednom ubace u prvu momčad, ali sadašnja situacija je takva da druga mogućnost ne postoji. Čabraja, kao žrtva vlastitog uspjeha, polako postaje 'simpatičan' trener. Kako je to onomad objasnio Fausto Budicin u kontekstu njegove tadašnje momčadi Istre 1961. Radiš na maksimumu, čak ideš preko limita, sve oko sebe činiš boljima, ali onda na kraju nekako 'glupasto' poklekneš. I pokloniš bodove drugima. Ili igrače. Strategija 'razvojnog kluba za mlade igrače' ima smisla samo ako si svakog dana korak bliže onom dugoročnom cilju kojeg imaš ispred sebe. No, pitanje je, postoji li taj cilj uopće? I ako postoji, koji je on?