I. SučićBugovi postoje, ali mišići su odradili posao. I, nakon utakmice svi pričaju isto – da se nije kiksalo ranije protiv Osijeka…
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 12.04.25. | 22:00
Nije to bila najbolja utakmica Plavih ove sezone, ali bilo je to daleko od onoga što se gledalo u Puli ili Varaždinu, pogotovo u Rijeci.
Prije, a čak i za vrijeme utakmice Dinamo - Osijek (2-0), predstavnici medija međusobno su najviše komentirali konferenciju za medije održanu ovog petka u Maksimiru. Razmišljanje kod većine bilo je da ili će se ona pokazati kao zamašnjak onoga što Plavi vjeruju da mogu ostvariti ili će s druge strane biti svojevrsni boomerang koji je dosta jako bačen, ali bi im se zato mogao obiti o glavu. Kapetan Ademi je inzistirao da ne želi odgovarati na pitanja može li Dinamo, hoće li Dinamo i vjeruje li svlačionica u ostvarenje tog svetog cilja, njegov fokus, kao i svih u klubu, bio je stavljen samo na Osijek. I možda se baš takav način razmišljanja pokazao najispravnijim.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Na Maksimir se otpočetka drugog dijela sezone dolazi s kalkulatorom u džepu. Ako bude ovako, onda drugi moraju onako. Računanje ide u nedogled. No, s primarnim fokusom na dugoročni cilj, koji je, naravno, obrana naslova, u Dinamu su prečesto posustajali u ostvarenju onih kratkoročnih, što su pobjede. I to ovakve pobjede. Imali su Plavi ‘bugove’, Mišić je odigrao ispodprosječnu utakmicu, Stojković je prečesto bio ‘u ničijoj zemlji’, Kanga je nešto pokazivao premda je manjak kvalitete očigledan. No, i takav Dinamo, ne pretjerano uvjerljiv, na kraju je protiv Osijeka, koji je pokazao čak i neke dobre stvari, praktički pa rutinski odradio posao. Da ne bi bilo zabune, dok Ademi nije zabio za 2-0, strepili su svi na stadionu, nije Dinamo igrao onih ‘Bjeličinih 1-0’ kad se zna da protivnik može zabiti tek slučajno, mnogi su bili na velikim i tankim iglama koje, iako ne izgledaju zastrašujuće, mogu nanijeti neke od najtežih bolova.
Što bi bilo da je Osijek pobijedio? O tome vjerojatno nisu ni najveći pesimisti htjeli razmišljati. Jer, onda bi se dogodio taj boomerang efekt te bi na neki način, naročito ako bi Rijeka i Hajduk u nedjelju došli do pobjeda, za Plave sezona završila. No, o tome se nije razgovaralo... S druge strane, razgovaralo se zato o Osijeku, odnosno prethodne dvije prvenstvene utakmice protiv Osijeka. Možda sve to spada u onu klasičnu ‘što bi bilo, kad bi bilo priču’, ali kalkulatori su odradili svoje – da je Dinamo u tim utakmicama pobijedio, danas bi (s utakmicom više) bio na vrhu tablice! S plus jedan u odnosu na Hajduk, odnosno plus dva u odnosu na Rijeku. Ali, ki bi, da bi...
Najbolje od svega za Plave je što u naredne dvije utakmice imaju, barem na papiru, i dva najlakša protivnika. I ako u tim ogledima Plavi pokažu kvalitetu i otklone bugove, tada bi s dosta velikim ambicijama mogli dočekati utakmice protiv Rijeke i Hajduka. Nitko u Hrvatskoj nije dovoljno hrabar (ili lud) da otpiše Dinamo iz utrke za naslov prvaka, s tim da bi, ako Plavi osvoje šest bodova u naredne dvije utakmice, sigurno narastao broj onih koji će povjerovati u ono što Bruno Petković i Arijan Ademi već sada vjeruju.
Utakmica protiv Osijeka bila je jedna od važnijih koje je Dinamo odigrao ove sezone. Naročito ovog proljeća. Doduše, sada je svaka sljedeća ‘najvažnija’, ali bez ova tri boda, sve ostale postale bi 'prijateljske'. Planski ili neplanski, nebitno je, ali 'gotova sezona mindset' bi se sigurno dogodio. Ovako se dogodilo da je Dinamo odigrao kako ‘prvak’ mora odigrati, a to je da i kad nije najbolji, dođe do pobjede. I to bez primljenog pogotka.
Plavi na Osijek moraju ‘zaboraviti’ već do nedjelje, fokus opet mora biti samo na prvog sljedećeg protivnika. Šibenik se čini kao ‘zicer’, ali previše ih je Dinamo ove sezone promašio da bi već sada mogli napisati u kalkulatore plus tri. Utakmicu po utakmicu, pobjedu po pobjedu. Do svetog cilja.
A što ako stvarno uspiju?
HNL, 29. kolo
