Bugari ničim impresionirali: Đalović, uz jednu grešku, gotovo matirao Ludogorec

Visoki intenzitet utakmice od strane domaćina jednostavno nije bio održiv. Shvatio je i Rui Mota da neće do eventualnog pogotka doći visokim izlaskom, stoga je, u posjedu, prešao na rukometnu taktiku, kružeći oko šesnaesterca s lijeve na desnu stranu i obrnuto. U jednoj su takvoj pucali iznad vrata Zlomislića, nakon pola sata igre, ali bilo je to sve od njih u prvom dijelu. Radomir Đalović u potpunosti je nadigrao kolegu s druge strane. Predvidio je svaku ideju Bugara, odradio zadaću, zajedno s momčadi, u analizi utakmice i zaslužio je apsolutno svaku pohvalu.

Tko nije njega pratio specifično, teško je dočarati kako je sjajno odigrao Tiago Dantas. Ako se po jutru dan poznaje, brzo će navijači Rijeke zaboraviti Lindona Selahija. Portugalac je bio iznimno 'mekan' na lopti, imao je odlična i pravovremena rješenja te je donio prijeko potrebnu stabilnost u veznoj liniji domaće momčadi.

U drugom je dijelu nastavio istim tempom, a ubacili su i drugi u 'brzinu više'. Sat vremena igre donijelo je i izmjene. Ako postoji jedna stvar koju bismo u ovoj utakmici mogli 'zamjeriti' Radomiru Đaloviću, to bi bila ista ona koju si je i sam zamjerio na press konferenciji poslije utakmice. Samo maleni nedostatak hrabrosti.

Nekih 20-ak minuta prije samog kraja, vidjeli su Bugari da je vrag odnio šalu i sve su karte bacili u napad. Visoko postavljenom zadnjom linijom, u nekoliko su navrata ostavljali prostora svježem Gabrielu Rukavini i Toniju Fruku, koji je jednim lažnjakom zavaljao Verdona, Ruija Motu, novinare u press loži i pola Rujevice. Tom je trenutku lucidnosti samo nedostajalo snage u udarcu i da se taj pogodak vrti posvuda kao onaj Petra Sučića u kišom okupanom Maksimiru protiv Monaca. Takva je linija bila zrela za primiti pogodak, a kao kec na desetku došao bi ili Duje Čop ili Ante Matej Jurić, koji bi među njihovu obranu unijeli samo još veći nemir i dodatni prostor oslobodili igračima poput Fruka, Jankovića ili Petroviča. Oni bi mogli kroz sredinu, nekim ranije uigranim kombinacijama, pokušati pronaći put do protivničkih vrata. Prošle smo sezone imali priliku vidjeti, a konstatirao je to i Đalović, kako je kombinacija Fruk-Čop funkcionirala te kako su se njih dvojica sjajno nadopunjavali.

I dok je obrana uspjela ostati sigurna, nervoza se uvukla u napadačke redove Ludogoreca, kada je došlo do tenzija između Ericka Markusa i Mounira Chouiara, koje su bile vidljive i s tribina Rujevice, a proizašle iz frustracija i nemogućnosti ozbiljnije prijetnje vratima Martina Zlomislića. Na kraju, navijači su kućama otišli ne vidjevši nijedan pogodak. Zanimljivo, u 13 utakmica drugog pretkola, samo na ovoj su mreže ostale netaknute. U razgovoru s bugarskim kolegama nakon utakmice, stekli smo dojam kako su relativno zadovoljni remijem, zaključivši kako golu Rijeke nisu ni primirisali.

Rijeka je iz ove utakmice mogla jako puno naučiti, ali mogao je i Ludogorec. Domaći, s obzirom na to da im je ovo prva natjecateljska utakmica, mogu biti zadovoljni s time kako je to na terenu izgledalo. Naravno, kostur šampionske momčadi i dalje je tu i to je trenutačno jedna od najvećih snaga Radomira Đalovića. Također, oni koji su pridodani, poput Ndockyta i Dantasa, savršeno su se uklopili u svoje role i sve to djeluje namješteno kao švicarski sat. No, na drugoj strani medalje, morat će pripaziti na Caia Vidala u Razgradu. Operativac po lijevoj strani često se nalazio sam u međuprostoru. Ante Oreč često se znao naći u situacijama gdje ostanu samo njih dvojica jer je Ndockyt ostajao visoko, a Petrovič držao svoju poziciju bliže vratima Bonnmana.

Uz to, bugarska će momčad pred svojim navijačima od prve sekunde krenuti žestoko i morat će Đalović pronaći (barem još jednu) alternativu za brzi izlazak Rijeke iz krila Martina Zlomislića u fazu napada. U nekoliko je navrata njegova momčad izašla u kontru kroz nekoliko dodavanja i tek ih je nesreća dijelila od jedan na jedan izlaska pred vratara gostiju.

Ova Rijeka ima sposobnost proći dalje. Ludogorec nije pokazao ništa zbog čega bi ih se trebalo bojati. U konačnici, Zlomislić je na našem portalu ostao neocijenjen. Za treće pretkolo Lige prvaka, riječki napad u Razgradu mora biti na razini obrane s Rujevice. Za to će trebati malo lucidnosti, koju su pokazali da imaju, i hrabrosti, koju su pokazali prošle sezone da imaju. Uz hrabrost, doći će i malo potrebne sreće za nastavak sna o europskoj eliti.