N. RukavinaBrazilci 'pronašli formulu' za povratak na krov svijeta: Stvaranje nacionalne lige koja će pokoriti Globus
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 04.01.23. | 09:41
Prva tri naslova prvaka svijeta Brazilci su osvojili isključivo s igračima iz nacionalnog prvenstva. U posljednja dva pohoda na svjetski tron, 1994. i 2002., većina kadra Selecaa također je igrala u Brazilu. Danas tek nekolicina, i to u pravilu rotacijskih igrača, ne igra u Europi, a u tome Brazilci vide uzrok neuspjeha na svjetskim smotrama. U Brazilu već godinu i pol dana postoji inicijativa koja, na krilima novca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, od nacionalnog prvenstva želi napraviti najjaču ligu svijeta, uz bok engleskoj Premier ligi.
Pelé je u posljednjim danima prošle godine otišao na posljednji počinak kao jedan od najvećih, a po mnogima i najveći nogometaš koji je ikada hodao Globusom. Zagovornici onih koji na nogometni pijedestal svrstavaju Messija ili Maradonu, Peléu spočitavaju činjenicu da nikada nije igrao u Europi. Međutim, u 60-tim godinama prošlog stoljeća, kada je Pelé dominirao nogometom, najbolji klupski nogomet (ili u najmanju ruku jednako kvalitetan kao u Europi) igrao se u Južnoj Americi. Recimo, u prvih 10 izdanja Interkontinentalnog kupa, preteče Klupskog svjetskog prvenstva, a na kojem su se sučeljavali prvaci Europe i Južne Amerike, Južnoamerički klubovi slavili su u šest navrata, a europski u četiri.
Nadalje, ako pogledamo sastave Brazila koji su 1958., 1962. i 1970., osvojili naslove prvaka svijeta, svi igrači bili su članovi brazilskih nogometnih klubova, isto kao što su tada svi Argentinci igrali u Argentini, Urugvajci u Urugvaju, Čileanci u Čileu, Kolumbijci u Kolumbiji, Paragvajci u Paragvaju, Peruanci u Peruu... Niti jedan Južnoamerikanac koji je nastupio na Svjetskim prvenstvima od 1930. do 1970., znači na prvih devet turnira, nije bio član nekog europskog kluba.
Tek na Svjetskom prvenstvu 1974., pet Argentinca, jedan Urugvajac i jedan Čileanac bili su članovi europskih, pretežito španjolskih klubova (od spomenutih sedam igrača tek su Argentinci Angel Bargas i Hector Yazalde igrali u Nantesu, odnosno Sportingu). Što se pak, Brazila tiče, reprezentacije koja je sudjelovala na svim svjetskim prvenstvima, tek na Mundijalu u Španjolskoj 1982., Selecao je stigao na turnir s tek dva 'europska' igrača, Falcao je bio član Rome, a Dirceu Atletico Madrida.
Na Mundialu 1986. u Meksiku, Brazil je također imao samo dva 'europejca' (kapetan Edinho igrao je u Udineseu, a Junior je bio član Torina). U Italiji 1990. Brazil je imao već 12 igrača koji su bili članovi europskih klubova, a u periodu od 1994. do 2002., kada je Selecao osvojio dva zlata i jedno srebro Brazil je imao redom 10 europskih igrača (1994.), 11 (1998.), 10 (2002.).
Već 2006., samo tri od 23 Brazilca nisu bili članovi europskih klubova, i to rotacijski igrači - rezervni golman Rogerio Ceni te veznjaci Mineiro i Richardinho koji je između ostalog zabio Hrvatskoj u prijateljskoj utakmici na Poljudu 2005. (1:1). Četiri godine kasnije ponovno su samo tri Brazilca bili članovi brazilske Serie A (Robinho, Giblerto i Kleberson), u Brazilu 2014. bilo ih je četiri (rezervni golmani Victor i Jefferson te napadači Fred i Jó). U Rusiji 2018. ponovno ih je bilo troje (rezervni golman Cassio, Pedro Geromel i Fagner), kao i u Kataru 2022. (rezervni golman Weverton, Everton Riberio i Pedro).
Prema tome, Brazil je najveće uspjehe u svojoj povijesti, od 1950. do 1970. kada su osvojili tri zlata i jedno srebro, ostvario isključivo s igračima koji su igrali u prvenstvu Brazila, a drugi najuspješniji period brazilskog nogometa, onaj od 1994. do 2002. Selecaoo je u kadru imao većinu igrača koji su igrali u domaćem prvenstvu (iako su tada najveće zvijezde već bile članovi europskih velikana).
Od 2006. do 2022., u periodu kada je Brazil tek jednom dohvatio polufinale Mundijala (i na domaćem tlu doživio najteži poraz u povijesti) tek nekolicina i to (izuzev Robinha 2010.) rotacijskih igrača bili su članovi brazilskih klubova.
Razlog tome je očigledan. Ozbiljniji sponzorski novac u nogomet počeo se slijevati tek u 70-tim godinama prošlog stoljeća, a do posvemašnje komercijalizacije nogometa dolazi u 90-tima kada europski klubovi preuzimaju apsolutni primat u nogometnom svijetu te se brazilski i ostali južnoamerički klubovi na 'tržištu rada' više nisu mogli natjecati s najbogatijim europskim, a koje u stopu prate bogati bliskoistočni, američki, kineski i japanski klubovi...
Brazilska Serie A postala je, uvjetno rečeno, tek razvojna liga za najtalentiranije brazilske nogometaše, zatim igrače koji nisu dovoljno kvalitetni za najvišu europsku razinu ili liga u kojoj će brazilske legende, željne povratka u domovinu, odigrati posljednje dane svoje karijere, kao što su to napravili Ronaldo, Ronaldinho, Adriano, Rivaldo i drugi...
CILJ JE STVORITI LIGU KOJA ĆE POKORITI SVIJET
Upravo u slabom domaćem prvenstvu, nekada najjačem na globusu, Brazilci vide uzrok neuspjeha na svjetskim prvenstvima posljednjih 20 godina, što je pomalo i paradoksalno jer nikada više brazilskih igrača nije igralo u najelitnijim klubovima današnjice.
Stoga Brazilci žele rekonstruirati domaću ligu i napraviti je ponovno najjačom na svijetu. Ideju vide u engleskoj Premier ligi, odnosno ligi koju bi kontrolirali klubovi, a ne Brazilski nogometni savez. Samim time, smatraju pokretači inicijative, liga bi postala puno privlačnija sponzorima koji bi klubovima donijeli potrebni kapital, a s kojim bi potom mogli parirati najbogatijim europskim, ali i bliskoistočnim i američkim klubovima od kojih brazilski svakako imaju puno veću tradiciju.
"Naša vizija je da Serie A kroz idućih 10 godina dosegne razinu francuske Ligue 1 kada je riječ o ukupnim prihodima", rekao je Lawrence Magrath, suosnivač Codajas Sports Kapitala, na čijoj web stranici piše kako joj je cilj "Okupljanje najuglednijih profesionalaca iz nogometnog svijeta oko jednog cilja: Razvijanja novih mogućnosti i ulaganja u brazilski nogomet. Naš posao je nogomet i ništa drugo".
Njihov projekt Lige do Futebol Brasiliero (Libra) već ima podršku 16 klubova iz dvije nacionalne brazilske lige (Serie A i B). Organizacija je trenutno u pregovorima s Mubadalom, investicijskim fondom iz Abu Dhabija koji je navodno spreman investirati 890 milijuna dolara u projekt, a za uzvrat bi dobio 20 posto vlasništva lige.
Ideja inicijative jest da od najjačih klubova kao što su Flamengo, Corinthians, Palmeiras, Santos i ostalih naprave klubove na razini Manchester Uniteda, Real Madrida, Paris Saint Germaina, Liverpoola i ostalih velikana koji dominiraju svjetskim nogometom.
"Istinski vjerujemo da u idućih 20 godina prvenstvo Brazila može biti drugo najjače na svijetu, odmah iza Premier lige. Imamo sjajni sirovi proizvod, a i naše vremenske zone prilično su pristupačne televizijskim prijenosima u cijelom svijetu", tvrdi Magrath.
Međutim, kao i sa svime u životu, stvari nisu tako jednostavne. Brazilski nogomet posljednjih je godina prožet brojnim korupcijskim skandalima i katastrofalnim (pretežito financijskim) menadžmentom, stoga je skepsa oko arapskih ulaganja u brazilski nogomet velika.
Također, u Brazilu su klubovi tradicionalno uređeni kao 'udruge građana' odnosno članovi biraju klupske rukovoditelje stoga i s te strane postoji 'otpor' oko preoblikovanja klubova i cijele lige u dionička društva čiji bi vlasnici bili vanjski investitori, a ne članovi i navijači. Mnogi tvrdokorni brazilski navijači smatraju da bi se nogomet u Brazilu mogao 'odnaroditi' i postati dio elite kao što je postao u Premier ligi, u Parizu, u Italiji...
Međutim, u Brazilu je nedavno usvojen novi zakon koji potiče ulaganje privatnog kapitala u klubove. Nekolicina investitora uložila je desetke milijuna dolara u nogometne klubove. Amir Somoggi, generalni direktor konzultantske tvrtke Sports Value, procjenjuje da bi se ukupni promet 20 najboljih brazilskih klubova u pet godina od osnivanja 'Brazilske Premier lige' mogao udvostručiti na oko 2,6 milijardi dolara godišnje.
"Međutim, klubovi će se morati prestati svađati oko novca i početi razmišljati dugoročno", kaže Somoggi, dok dobro informirana osoba koja nije željela javno istupati po pitanju ove inicijative tvrdi: "Cilj je imati 40 klubova iz Serie A i B koji će podržati ovaj prijedlog".
Ta ideja je prvi put predstavljena prije godinu i pol, napredak u pregovorima je postignut, ali pred ključnim dionicima inicijative je i dalje ozbiljan pregovarački posao. Sada postoji pritisak da se dodatno ubrza tempo, jer ubrzo kreću i pregovori oko novog ugovora za TV prava s brazilskom kućom Globo, a koji na snagu stupa 2025. godine.
Ukratko, Brazilci smatraju kako je najveća južnoamerička država 'duhovni dom' najpopularnijeg i najraširenijeg sporta na svijetu, a sada svoju državu ponovno žele vratiti na svjetski nogometni tron. U reprezentativnom, ali i klupskom kontekstu...
