"Bogova je bilo na pretek, ali nijedan nije bio velik kao Del Piero"
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 07.05.25. | 19:18
Denzel Dumfries odigrao je briljantne dvije utakmice u polufinalu Lige prvaka, ali ipak nije uspio nadmašiti legendu Juventusa...
Steći status legende kluba u nekom nogometnom gigantu je nevjerojatno teško. Iako već neko vrijeme svjedočimo hiperinflaciji spomenute riječi, nema nikakve sumnje da je Alessandro Del Piero istinska legenda Juventusa.
Zapravo, ako se kojim slučajem zateknete u korteu kojeg predvode Drughi, jedna od najopasnijih frakcija navijača Juventusa, pa onda pitate tko su legende Stare dame, kakav ćete odgovor dobiti najviše ovisi o tome koliko godina ima osoba kojoj ste se obratili. Oni malo mlađi istaknut će Buffona, Chiellinija i Marchisija, srednja generacija pričat će o Trezeguetu, Zidaneu, Nedvedu i Conteu, dok će oni nešto stariji u prvi plan gurnuti Baggija, Scireu, Bettegu, Zoffa i Bonipertija. Del Piero? Sve generacije, svi navijači i svi simpatizeri kluba će Alessandra staviti na prvo mjesto. I tu stvarno nema nikakvog prostora za diskusiju.
"Bogova je bilo na pretek, ali nijedan nije bio velik kao Del Piero", piše na zidu jedne ne pretjerano dotjerane zgrade neposredno prije novog doma Stare dame. Premda je Del Piero dočekao preseljenje iz starog u novi dom, utakmice s kojima si je stekao status Boga u Torinu odigrao je na Delle Alpiju. Nemoguće je označiti jednu utakmicu i kazati “tu se Del Piero izdvojio”, ali svakako je jedna od posebnijih bila protiv Monaca u Ligi prvaka 1998. godine. I to kako ona prva u Torinu, tako i onda druga u Monte Carlu.
Iako se sportski svijet ovih dana divi - i to s potpunim pravom - Denzelu Dumfriesu zbog dvije čudesne partije protiv Barcelone u kojima je potpisao čak dva pogotka i tri asistencije, njegova individualna predstava ipak nije bila na razini Alessandra Del Piera 27 godina ranije. Juventus je u polufinalu Lige prvaka prvo na domaćem terenu slavio s 4-1 (trogodak Del Piera), da bi onda u uzvratu izgubili 2-3 (u tom su susretu za Monaco precizni bili Thierry Henry i Robert Špehar). U drugoj utakmici Del Piero je poentirao jednom, u 74. minuti, s tim da je u prvoj utakmici asistirao Zidaneu, a u uzvratu Amorusu. Sve to u prijevodu znači da je Alessandro Del Piero s ukupno šest ‘sudjelovanja’, četiri pogotka i dvije asistencije, čak i nakon ovog čudesnog dvomeča Nerazzurra i Blaugrane i briljantne izvede Dumfriesa ostao igrač čiju individualnu predstavu nitko nije uspio izjednačiti u polufinalu Lige prvaka.
Iako će većina navijača istaknuti kako je (po)najveća sramota obitelji Agnelli to što Del Piero u klubu nema ulogu nekakvog direktora, ambasadora, trenera ili koordinatora, odnosno bilo čega što je njemu zanimljivo, on je po završetku nogometne karijere svoje zadovoljstvo pronašao u ulozi gosta sukomentatora (pundita) na raznoraznim nogometnim emisijama, najčešće prije velikih reprezentativnih natjecanja ili pak Uefine Lige prvaka. Baš kao što je to bio slučaj ovog utorka kad je kao član CBS-a s terena primao izjave od Nerazzurra nakon što su ostvarili jednu od svojih najvećih pobjeda unazad 10 godina...
Foto: REUTERS/Claudia GrecoI dok su Nerazzurri slavili ,posebno je zanimljivo bilo pratiti Del Piera. Koji se smijao, čestitao svim nogometašima Intera, premda je posebno simpatičan bio njegov susret s Marcusom Thuramom. sinom njegovog nekadašnjeg suigrača Liliana, ali i sjajnim Nizozemcem Dumfriesom koji je od društva iz CBS-ovog studija (Micah Richards, Thierry Henry i Jamie Carragher) dobio tonu čestitki. Igrač utakmice Yann Sommer nije došao na red da odgovori na nijedno pitanje, Alessandro Del Piero bio je samo ‘dodatak’, dok je Dumfries uživao san svakog sportaša – da mu se dive i oni najveći.
Iako su te večeri svi govorili kako nitko nikada nije napravio što i sjajni Nizozemac, Alessandro je znao kako je njegov rekord ostao netaknut. I kako Dumfries ipak nije uspio u onome što je pošlo njemu za nogom.
No, Zlatan je jednom rekao kako se ‘lavovi ne uspoređuju s ljudima’, baš kao što ni Alessandro nije htio da se Nizozemčev uspjeh vrednuje išta manje zbog toga što je on onomad uspio ostvariti nešto još veće.
Jer, tako to rade velikani, legende, Bogovi. Tako to radi Del Piero. (I. A. S.)
