H. PosavecDvomeč kojem nitko nije htio vidjeti kraj
.jpg.webp.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 07.05.25. | 10:36
Nerazzurri i Katalonci kroz 210 minuta pružili su nam ono najljepše od nogometne igre
Inter, Inter, Barcelona, Barcelona, Inter, Barcelona, Inter, Inter, Barcelona, Barcelona, Barcelona, Inter, Inter. Ovo je redoslijed svih 13 golova u nevjerojatnom i čudesnom dvomeču ovih europskih velikana, koji dovoljno pokazuje koliko je on bio napet, nepredvidljiv te itekako dramatičan.
Nerazzurri i Katalonci u tih su nam 210 minuta nogometa pružili i prikazali ono najbolje što taj sport nudi, i po pitanju njegove atraktivnosti i estetike, ali i dramaturgije te neizvjesnosti. Jesmo li svjedočili najboljem polufinalu u povijesti Lige prvaka?
Možda jesmo, moguće da jesmo, vjerojatno da jesmo. Moguće je i da smo još pod dojmom viđenog, kao i da zbog tog zaboravljamo sve velike dvoboje kroz bogatu povijest najelitnijeg klupskog natjecanja, ali i to je opravdano. Ono što smo vidjeli u ove dvije utakmice bilo je veličanstveno, dramatično, nepredvidljivo i vrlo uzbudljivo, na trenutke i potpuno ludo.
Ne samo da smo vidjeli tih 13 golova, nego se i sedam puta mijenjalo stanje i ishod u ukupnom rezultatu. Sedam je puta, dakle, neka od ovih momčadi svojim pogocima dolazila u prednost ili je posve anulirala, sve do same završnice produžetka i posljednjeg zvižduka suca Szymona Marciniaka nije bilo jasno tko će biti prvi sudionik finala u Münchenu.
Kao da to nije bilo dovoljno, imali smo i pregršt dodatne drame, u vidu brojnih VAR-provjera, liste strijelaca na kojoj su i tinejdžer i od njega 20 godina stariji veteran, burnih proslava i sitnih koškanja između klupa te sudačke postave, ali i mnoštva drugih situacija.
S ovih je 13 pogodaka izjednačen rekord efikasnosti u jednom polufinalu Lige prvaka, postavljen prije sedam godina u srazu Liverpoola i Rome, koji je također završen s konačnih 7-6, no tada to nije bilo u korist Talijana.
„Ovakvo što baš i nismo očekivali, zar ne? Očekivali smo i nadali se dobroj utakmici, ali ovo? Hvala Inter, hvala Barcelona, pružili ste nam nevjerojatnu zabavu i dvije fantastične utakmice. Svjedočili smo veoma posebnim događajima, s pravim sam zadovoljstvom sve ovo ispratio”, rekao je legendarni Alan Shearer u programu britanskog Amazon Primea.
On, baš kao i svi mi neutralni promatrači, sigurno nije htio kraj ovog spektakla. Dapače, bio je to dvomeč kojem nitko nije želio vidjeti kraj, čak ni kad ga je sudac Marciniak napokon odsvirao, i to u 23.38 po lokalnom vremenu.
Iscrpljeni Interovi nogometaši tad su se samo bacili tlo, baš kao i oni Barcelonini. No, s tom razlikom da su domaćini to napravili zbog olakšanja i oduševljenja, a gosti zbog razočaranja i očaja. Momčad Simonea Inzaghija ostala je na terenu još dobrih 15 ili 20 minuta te zajedno slavila s itekako raspoloženim navijačima, koji su već tad polako počeli s rezerviranjem letova i hotela za finale koje je na rasporedu posljednjeg dana svibnja.
Interov ovosezonski uspjeh u Ligi prvaka najviše se temeljio na upornosti i otporu, ali i sačuvanim mrežama. No, ovog puta to nije bio slučaj. Inzaghijeve trupe u ovih su 210 minuta protiv sastava Hansija Flicka primile više golova (6) nego u svih 12 utakmica tog UEFA-inog natjecanja prije ovog dvomeča (5). No, ne treba to skrenuti pažnju s Yanna Sommera, koji je i u uzvratu bio na vrhunskoj razini, čak i uz tri lopte u njegovoj mreži.
Barcelona je prema njegovim vratima uputila čak 22 udarca, od čega ih je 10 bilo unutar okvira, no imao je Švicarac podosta vrlo važnih obrana, bez kojih ovakvog slavlja na kraju ne bi ni bilo. Zato se ni njegova momčad nije predavala do samog kraja, a džoker s klupe Davide Frattesi u 99. je minuti zabio krucijalan pogodak.
„Što se dogodilo? Nemam pojma! Toliko sam jako i glasno proslavio ovaj gol da mi se zavrtjelo u glavi i zacrnilo”, rekao je Frattesi nakon utakmice, pokušavajući razjasniti što se sve zbivalo nakon što je doveo San Siro u pravi delirij, a on sam se popeo do ograde tribina.
Prošlo je već 15 godina otkako je Inter bio na krovu Europe, tad predvođen Joseom Mourinhom. Od tog madridskog trijumfa nad Bayernom, nijedan talijanski klub nije došao do titule europskog prvaka. Hoće li se to promijeniti 31. svibnja?
Iako se u javnosti nisu nalazili u najužem krugu favorita, Interovi igrači su po analitičkoj kući Opta bili treći favorit za naslov, odmah iza Real Madrida i Manchester Cityja. S obzirom da su ti sastavi već odavno ispali, Nerazzurri su sad na čelu kolone te su u svojem drugom finalu u zadnje tri sezone.
„Nakon one utakmice kod Bayerna, mislio sam da ništa ovakvo više neću doživjeti. No, to je ljepota nogometa. Uvijek sam prvi među onima koji vjeruju, a zadnji od onih koji odustaju”, poručio je još junak Frattesi. Izgleda da to nije samo njegova mantra, već i cijelog Inzaghijevog stroja, spremnog za završni boj te lov na vječnost.
