Najspektakularnije finale kupa ikada: Kako je legenda kluba Dalićevom Varteksu zabila nož u srce (GRAFIKA)
Vrijeme Čitanja: 6min | sri. 31.10.18. | 11:52
Uzvratna utakmica finala kupa 2006. godine bila je pravi spektakl.
Prva utakmica finala igrala se u Rijeci, a tamo je za nesretni Varteks koji je izgubio čak sedam finala počelo jako, jako loše. Nikola Šafarić, legenda varaždinskog nogometa, a danas 37-godišnji igrač amaterskog Obreša iz Svetog Ilije dobio je crveni karton već u trećoj minuti nakon što je rukom spriječio siguran pogodak. No, kola su za Varteks tada krenula nizbrdo, a dva je puta za Rijeku zabio Davor Vugrinec, još jedna legenda varaždinskog nogometa koji je nakon te sezone otišao u zagrebački Dinamo. Završilo je velikih 4:0 za Rijeku i činilo se kako se Krojači nemaju čemu nadati u uzvratu i kako će sve biti samo formalnost, no bilo je sve samo ne to.
Varteks koji je tada vodio današnji hrvatski izbornik Zlatko Dalić odigrao je najbolju utakmicu sezone, bila je to najbolja utakmice jedne iznimno talentirane Varteksove generacije u kojoj su bili bivši reprezentativac Nikola Pokrivač, Dario Jertec i Leon Benko koji je kasnije baš u Rijekinom dresu postao najbolji strijelac HNL-a. Sve je krenulo u 23. minuti kada je tadašnji libero i šef obrane Mario Lučić bombom s 20 metara zakucao loptu u gol Rijeke i tu je počela tinjati nada. Ipak, do poluvremena se rezultat nije mijenjao. Drugo poluvrijeme bilo je spektakularno i to je jedini pravi opis, a na stadionu se osjetila pozitiva i vjera u preokret bez obzira na tih 1:0, osim igrača i navijači su namirisali krv.
Varteksu su trebala još tri pogotka za produžetke, a Leon Benko je u 54. minuti povisio vodstvo Varaždinaca i ludnica na prepunom stadionu je krenula. Dalić je nakon toga povukao logičan potez i u igru gurnuo trećeg napadača uz Enesa Novinića i Leona Benka. Odmah nakon gola u igru je ušao Ivan Jolić, Varteks se otvorio i onda ih je kaznio tko drugi nego Davor Vugrinec, dijete Varteksa i istinska ikona HNL-a i još slavi pred Armadom. Tada sam se možda osjećao najjadnije ikada, a pitao sam se kako se osjeća on iako je naravno profesionalac i igra za novac i sve te priče, floskule, no kao 12-godišnjaku kojem je Varteks bio jedna od najvažnijih stvari u životu taj trenutak urezan je u pamćenje kao pojam pakla. Legenda mog nesretnog kluba koji je izgubio najviše finala kupa u povijesti zabija nož u srce svim Varaždincima i stvara muk na Zapadu te polovici Istoka i još slavi taj pogodak pred gostujućim navijačima. Štogod mislili, od tada Vugrinca ne gledam istim očima i neću nikada. Jednostavno ne mogu i to je to štogod on učinio za klub prije ili kasnije. Mogao je zabiti, mogao nas je izbaciti iz lige svojim golovima, mogao je što je želio, no nije trebao slaviti pred Armadom s podignutim rukama.
No, vratimo se na utakmicu. Bila je to 77. minuta i malo tko se nadao da Varteks može do preokreta, trebala su im čak četiri pogotka i slavlje od 6:1. U 84. minuti iz kaznenog udarca za 3:1 je pogodio tragičar iz prve utakmice, Nikola Šafarić, igrač koji je nakon devet godina u Varteksu godinu dana nakon tog finala otišao baš u Rijeku. Dalić je tada naredio opću ofenzivu, Varteks je krenuo glavom bez obzira, ionako nisu imali što izgubiti. Sve do 90. minute nije bilo golova i bio sam potpuno pomiren s porazom, a onda je već zaboravljeni Enes Novinić pogodio nakon velike pogreške vratara Rijeke. Odmah sljedeći napad isti igrač zabija glavom još jedan pogodak i rezultat na semaforu pokazuje 5:1 na ulasku u sudačku nadoknadu. Nastala je opća ludnica, takav 'rollercoster' emocija nisam osjetio nikad u životu. Od nade do šoka, pa opet do nade, pa do prihvaćanja situacije i onda opet do nade, ali na kraju i do ogromnog razočaranja. Bilo je premalo vremena da Varteks zabije i šesti pogodak te tako napravi nevjerojatan preokret, sudac je svirao kraj, a Armada je krenula slaviti, a ja plakati.
Bio sam dijete, ali jasno se sjećam svih osjećaja koje sam proživljavao, a onda ih se ponovno prisjetio na zadatku prije godinu dana i bilo je to dosta mučno. Pratio sam uživo finale prošlogodišnjeg kupa između Rijeke i Dinama u Varaždinu i doživio 'deja vu'. Sjećam se tada 2006. kada sam odlazio sa stadiona scena slavlja Riječana i Armade, pjesme i radosti te moje tuge i misli: Di nam baš Vuga uzme kup usred Varaždina i uništi takvu utakmicu. Prošle godine iste scene, Armada mi slavi u mom gradu, pred nosom, stadion je njihov, a moj Varteks više ni ne postoji, ej ne postoji. Tada sam definitivno zaključio kako ne postoji nesretniji klub od bivšeg Varteksa. Prvo je klub pogodila smrt šefa i alfe i omege Anđelka Herjavca koji je značio sve i nakon njegovog odlaska na drugi svijet više ništa nije bilo isto, a nakon toga je poginuo i Silvester Sabolčki, tada najtalentiraniji mladi igrač Varteksa i moj dječački idol. Nakon toga klub su brutalno opljačkali ljudi koji su se u njega kleli. Čak sedam poraza u finalima kupa je nešto što neću prežaliti dok sam živ, a šlag na tortu bilo je preimenovanje i nakon toga raspad i nestajanje. Vjerujte, biti navijač Varteksa tih godina bila je noćna mora, bilo je to deset godina tuge i nesreće.
Vratimo se na temu, tu je generaciju Varteksa bilo super za gledati, ali bila je to i posljednja takva generacija u bivšem Varteksu. Dalić je dobro vodio momčad, a vrlo zanimljivo on je godinu dana nakon toga preuzeo baš Rijeku i sa sobom poveo Nikolu Šafarića. Igrao je tada s trojicom u posljednjoj liniji i s bivšim reprezentativcem Nikolom Pokrivačem na stoperskoj poziciji. Taj uzvrat igrao je i Milan Pavličić, čovjek zbog kojeg je klub na kraju i ugašen. Podsjetimo, zbog duga prema njemu tadašnji Varaždin izbačen je iz lige. Dario Jertec, tada veliki talent hrvatskog nogometa i čovjek koji je nakon toga igrao za Hajduk i Dinamo bio je glavni razigravač momčadi, a u napadu mladi i opasni Leon Benko koji će baš u Rijeci postati najbolji topnik HNL-a.
Za Krojače tada je branio današnji sportski direktor Rijeke Ivan Mance koji je četiri godine karijere proveo u Varetksu. Zaista je jako puno poveznica između ovih klubova iz tog finala. Jako, jako puno. Ovako je Varteks izgledao predvođen Zlatkom Dalićem u toj utakmici:
Za Rijeku je u obrani igrao Dario Knežević, dobro poznati i uspješni stoper, a na desnom beku Krunoslav Rendulić, legendarni HNL-ovac i novi trener Istre 1961. Kerkez je bio zadnji vezni, Novaković u ulozi razigravača, a napad posebice ubojit. Uz Varaždinca Davora Vugrinca startao je stariji Sharbini, Ahmad. Sjećamo se, kada je bio u pravoj formi, Ahmad je bio jako, jako opasan igrač. Zanimljiv je podatak da je tada u Rijeci igrao i Fredi Bobić, pa čak i zabio u prvoj utamici. Pogledajte kako je izgledala Rijeka u toj povijesnoj utakmici:
Kad se sjetim te utakmice i danas teško posložim emocije, misli i teško je izvući neki zaključak s obzirom da nisam objektivan. Ta utakmica čak i savršeno dočarava bivši Varteks tih godina. Dobra igra, talentirana momčad, talentirani trener, finale kupa i najbolja utakmica sezone…A, onda, dijete i legenda kluba uzme vam jednu od najboljih prilika za jedini trofej od kad je Hrvatske i slavi s razdraganom Armadom. Varteks je tada bio bolja i talentiranija momčad od Rijeke i iako nisam objektivan kod ove utakmice, zaslužio je osvojiti kup. Šafarićeva ruka na početku utakmice u Rijeci sve je odredila, ostali su s igračem manje i raspali se na Kantridi, ali druga utakmica sve je potvrdila, Varteks je pregazio Rijeku. Varteks je zaslužio taj kup i trebao ga je osvojiti, ali i osvojio ga je, barem u mom srcu, a iako će mnogi biti suprotnog mišljenja, u dubini vjerujem i tješim se da se Vuga ponekad prije spavanja sjeti tog pogotka i pomisli: Da sam barem promašio.
(Foto: Pixsell)
