T. NičotaBilić je i 2006. imao 'misiju Modrić', a legendardni Vatreni na prvi je popis upao naknadno!
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 14.07.26. | 13:00
Iako će danas mnogi reći da je Bilić u prvom mandatu preuzeo fantastičnu momčad, kontekst vremena ispričat će drugačiju priču
"Imao sam i tada miks mladosti i iskustva, ali ovo igrači ipak imaju više iskustva, iza njih je već veliko natjecanje", kazao je, između ostaloga, na inauguracijskoj presici Slaven Bilić, novi/stari hrvatski izbornik. I podsjetio nas da se vratimo malo u tu 2006. i njegove prve dane na izborničkoj klupi. Danas, s 'pameti' starom 20 godina, mnogi će reći 'kakvu je Bilić tada imao momčad, to je bio dream-team', međutim, kontekst toga vremena ispričat će sasvim drugačiju istinu.
Kad je preuzimao Hrvatsku nakon Zlatka Cice Kranjčara i svojevrsnog debakla na SP-u, Bilić je tek završio posao u U21 reprezentaciji, bez plasmana na Euro, odradio neugodnu operaciju leđa, 'suvenir' na igračke dane i bio je, zapravo, autsajder iz sjene. No, kad se otvorila prilika, jer u HNS-u nisu znali što učiniti, Bilić je, pa i uz pomoć Zdravka Mamića, koji je tada još gradio svoju trasu prema tronu hrvatskog nogometa, sjeo u vruću klupu. Tada je to bila hrabrost, jer mnogi su Hrvatskoj predviđali novi posrtaj. Osam godina, od čuvene 1998. nismo prošli skupinu na velikom natjecanju, nismo pobijedili nijednu reprezentaciju iz svjetskog vrha, osim Italije (2-1) u Japanu, što je ispala Pirova pobjeda. Kult reprezentacije pomalo je blijedio, a i HNS kao organizacija bio je daleko od današnje razine, štogod netko o ovom današnjem mislio. Tvrdoglavi Vlatko Marković, već pomalo suočen s bolešću, bio je predsjednik, uz nekoliko suradnika i veliki broj 'volontera', bio je stalno na udaru javnosti.
"Slavene, što ti to treba? Izgorjet ćeš i već na početku trenerske karijere ostati obilježen", savjetovali su mu i neki bliski prijatelji i bivši suigrači, a kakva je bila situacija i koliko je povjerenje tada 'uživao' govori i činjenica da je u jednom trenutku zaživjela sasvim drugačija ideja. Da reprezentaciju zajedno vode 'mentor' Ilija Lončarević i mladi trener Slaven Bilić. Kako bi se Bilića, na neki način, zaštitilo od mogućeg, očekivanog neuspjeha. No, on je ipak odlučio ići sam, sa svojim stožerom, upustiti se u avanturu kojoj nitko nije predviđao uspjeh.
"Prvo ću pričati s Modrićem, imam za njega plan i volio bih dan ostane u reprezentaciji. No, odluka je samo njegova", rekao je sad Slaven Bilić i time nas vratio u tu 2006. kad se na početku svojeg puta na klupi Vatrenih suočio sa sličnom situacijom. Tada je najveća zvijezda reprezentacije i prvi napadač bio Dado Pršo. Nikad nije dosegnuo Modrićevu globalnu slavu, danas je na listi 'vatrenih' zaslužnika objektivno ispod Mandžukića, Olića, Kramarića..., ako govorimo o napadačima, ali tada je Pršo bio prvo ime Hrvatske, glavni napadač, čovjek bez kojega se ne može. A nakon SP-a 2006. zbog problema s ozljedama najavio je kraj reprezentativne karijere i potpuni fokus na klupski nogomet u Glasgow Rangersima.
"Moj prvi zadatak jest razgovor s Pršom, pokušat ću ga nagovoriti na ostanak, jer nam je potreban", najavio je tada Bilić, otputovao u Glasgow, a javnost se danima bavila time hoće li novi izbornik najveću zvijezdu nagovoriti na povratak. Nije uspio, Pršo je objavio kraj, a Hrvatska se pitala kako će Bilić proći u svojem prvom, izborničkom izazovu. Gle čuda, bio je to prijateljski sraz s Italijom u Livornu, s Italijom koja je upravo tog ljeta postala svjetski prvak. Zanimljiv, baš zanimljiv, iz današnjeg kuta gledanja bio je Bilićev popis za tu prvu utakmicu.
"Bilić pozvao Rapaića, Eduarda i Čalu", bio je medijski naslov njegova popisa, a novo ime bio je i Rijekin stoper Dario Knežević.
"Ne znam zašto moj prethodnik na klupi (Cico Kranjčar, nap.a.) nije koristio Mikija", prokomentirao je Bilić povratak popularnog Rapaića na reprezentativni popis.
Prva lista izgledala je ovako: VRATARI: Stipe Pletikosa (Šahtjor), Joey Didulica (AZ Alkmaar); OBRANA: Dario Šimić (Milan), Goran Sablić (Dinamo Kijev), Igor Tudor, Robert Kovač (oba Juventus), Josip Šimunić (Hertha), Dario Knežević (Rijeka), Hrvoje Čale (Dinamo Zagreb); VEZNI RED: Jurica Vranješ (Werder), Niko Kovač (Red Bull), Jerko Leko (Monaco), Marko Babić (Bayer), Darijo Srna (Šahtar), Milan Rapaić (Standard), Niko Kranjčar (Hajduk), Luka Modrić (Dinamo Zagreb); NAPAD: Ivan Klasnić (Werder), Mladen Petrić (Basel), Ivica Olić (CSKA), Boško Balaban (Club Brugge), Eduardo Da Silva (Dinamo Zagreb).
U odnosu na nedavni SP s popisa su ispali Stjepan Tomas, Ivan Bošnjak, Ivan Leko... Otpao je do utakmice i Igor Tudor, koji se time i oprostio od reprezentacije, nije bilo ozlijeđenog Roberta Kovača, umjesto Didulice uskočio je Vedran Runje, a jedan budući legendarni Vatreni za tu je utakmicu pozvan naknadno. Naime, kako je ostao bez Tudora i Hrvoja Čale, kojega je lakša ozljeda zaustavila na putu do okupljanja u Sheratonu, pa i Kovača, Bilić je nekoliko sati prije polaska za Italiju pozvao - Vedrana Ćorluku! I u toj se utakmici, ušavši s klupe, pokazao u dobrom svjetlu na desnom boku, mjesec dana kasnije bio je starter u kvalfikacijskoj utakmici u Moskvi (0-0). Ostalo je povijest.
Talijani su tu utakmicu dočekali s B, neki će reći i C momčadi, jer glavne zvijezde sa SP-a još su slavile, ali Hrvatsku to nije poremetilo da uđe u susret motivirano, gladno, željna uspjeha. Pobijedili smo 2-0, golovima Eduarda i Modrića. A u prvoj Bilićevoj utakmici na klupi zaigrala je ova momčad: Pletikosa - Sablić, Knežević, Šimunić, Šerić - Srna, Modrić, N. Kovač, Rapaić - Klasnić, Eduardo. S klupe su ušli još: Ćorluka, Balaban, Jerko Leko, Olić, Kranjčar i Petrić. Bez minuta su ostali Dario Šimić, Vedran Runje, Jurica Vranješ i Marko Babić.
Dan ranije igrala je s Talijanima i U21 reprezentacija, bio je to debi Dražena Ladića na klupi 'malih Vatrenih', pozicija koja se otvorila odlaskom Bilića. Ladić je za svojeg pomoćnika uzeo - Zlatka Dalića! Tko je tada mogao predvidjeti o čemu ćemo pisati i pričati 20 godina kasnije!?