Argentinci su spremni zamijeniti nezamjenjivog

Kada se rukovao s nogometnim bogovima i konačno uspeo na nogometni panteon - obgrlivši zlatni nogometni gral, Leo Messi postigao je sve što je argentinski narod od njega očekivao. 'Proročanstvo' je ispunjeno, odveo je Argentince do obećane zemlje i mogao je mirne duše odjahati u suton bez da bi mu itko 'a' rekao. Ali htio se uvjeriti da nova generacija može bez njega, da post-Messi era neće biti tako zastrašujuća za njegove ljude.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Utakmica protiv Brazila je pokazala da su Argentinci spremni zamijeniti 'nezamjenjivog'...

Nakon što Bolivija nije uspjela svladati Urugvaj u južnoameričkim kvalifikacijama, Argentinci su mogli otvoriti šampanjac ili otpiti gutljaj matéa, budući da im je tih 0-0 ovjerilo kartu za SP 2026. godine.

Odvilo se to u predvečerje okršaja protiv Brazila na Monumentalu, stoga je taj okršaj za njih bio bez rezultatskog značaja, dok je Brazilcima krajnji rezultat bio itekako bitan s obzirom na to da su uoči gostovanja u Buenos Airesu zaostajali osam bodova za najvećim rivalom. Uostalom, Raphinha je uoči utakmice najavljivao teško stradavanje Argentine.

Naravno da su Argentinci to pročitali i da su riječi ofenzivca Barcelone iskoristili kao dodatno pogonsko gorivo pa onda očitai lekciju Brazilcima pobijedivši ih s 4-1. Bez Messija, bez Lautara Martineza i Paula Dybale.

REUTERS/Agustin Marcarian

Doduše, bili su i Brazilci bez Alissona, Gabriela i Brune Guimaresa, no na kraju su ipak morali popiti gorku pilulu. Gotovo 85 tisuća grla je zdušno ispratilo Brazilce s terena, koji su po prvi puta u povijesti oba puta izgubili od Argentine u kvalifikacijama za SP.

Dominantna je ova generacija Argentine – predvodili su kvalifikacije od starta, uz nešto štucanja i puno više velikih gostujućih pobjeda, primjerice, protiv Brazila i Urugvaja. Unatoč činjenici da izbornik Lionel Scaloni nije pozivao Messija u nekoliko utakmica, iako je ovaj igrao za svoj Inter Miami, Argentina je projurila do svjetske nogometne smotre.

Hoće li Messi tamo uistinu zaigrati ili će prije toga objaviti odlazak u reprezentativnu mirovinu, još uvijek nije poznato, no kako god odluka glasila, Argentina već sada prolazi tranzicijski period i prije nego je njena desetka odlučila otići u mirovinu. I stvari izgledaju obećavajuće.

Dugo vremena Argentina je živjela i umirala s Messijem, sve je na terenu ovisilo o Leovom raspoloženju. Osim u Messijevoj genijalnosti, razlog leži i u tome što Argentina nije imala alternativna rješenja za njegove izostanke ili loše dane. Ne samo za njega, nedostajao je i Angel Di Maria koji je igrao svoj najbolji nogomet karijere u nacionalnom dresu. Dvojac je bilo nemoguće nadomjestiti, nisu pomagale čak ni razne taktičke postavke. Problem je bio i što domaći uzgoj nije producirao talente koji bi mogli stasati uz njih.

REUTERS/Agustin Marcarian

„Nemoguće je zamijeniti Messija i Di Mariju. To su jedinstveni igrači. U slučaju Di Marije, on više neće biti u reprezentaciji, i nema smisla tražiti igrača njegovih karakteristika“, istaknuo je Scaloni nakon osvajanja katarskog SP-a.

Uslijed Messijevih učestalih izostanaka, Scaloni je imao nezavidan zatadatk promijeniti način igre. Argentinski izbornik ističe kako se Messijev izostanak ne može kompenzirati novim 'osobljem', nego drugačijim setom taktičkih ideja.

„Svaka momčad za koju Leo igra, obično bude ovisna o njemu. Za koga god igra, Leo će biti glavni igrač. On je jedinstven i to je logično. Snaga ove reprezentacije je da ima stil igre koji se ne mijenja na temelju toga tko je, a tko nije na terenu. Igrači se rotiraju, ali uvijek igraju po istom principu. To nam olakšava posao kada Leo nije ovdje. Ono što nam tada nedostaje jest njegov završni dodir, ali unatoč tome, kvaliteta momčadi i način igre se ne mijenjaju“, dodaje Scaloni.

S Messijem kao centralnom figurom, Scalonijev inicijalni taktički pristup je bio prilično pragmatičan: doći do protivničkog gola što je brže moguće. Pojava tehnički nadarenih igrača u veznoj liniji, pretvorila je u međuvremenu, Scalonijevu Argentinu u momčad s dominantnim posjedom koja je doktorirala umjetnost menadžeriranja vremenom. Ova Argentina se protivniku nameće dobro koordiniranim kontra-presingom i preciznim dodavanjima, s Messijem obično pozicioniranim kao drugim napadačem s obavezama klasične desetke. Dani kada je ordinirao uz desnu aut-liniju su u njegovom retrovizoru, a i Leo je posljednjih godina prigrlio ulogu klasične desetke. Presing, osjećaj ugode s loptom u nogama i versatilna vezna linija definiraju Scalonijevu Argentinu, više nego igra Messija.

„Naši vezni igrači su naviknuti utrčavati u prostore između protivničkih linija i dobro znaju kako u modernom nogometu moraju odrađivati dvije ili tri uloge na terenu. Najvažnije, naši grači se ne boje lopte. Svi žele imati loptu u nogama“, otkriva izbornik Argentine.

Jedan od tih raznovrsnih igrača je Rodrigo De Paul koji na sebe preuzima više odgovornosti kada Messi nije na terenu. Veznjak Atletica je postao globalno prepoznat zbog svog neumornog rada i defenzivne osviještenosti. Malo je poznato kako je u svojim ranijim igračkim danima, dok je nosio dres argentinskog Racinga, igrao kao ofenzivni veznjak pa se zna snaći i u zadnjoj trećini terena. De Paul odrađuje obrambene zadatke kao da mu život ovisi o tome, a kada Argentina ima posjed, prebacuje se na 'desetku' i pozicije koja su obično rezervirane za Messija.

REUTERS/Agustin Marcarian

S Leom koji aktivno traži loptu u centrali, Argentina ima tendenciju igrati usko. Kao što recimo košarkaška momčad, čiji je najbolji igrač klasični centar, uglavnom ubacuje loptu u reket, tako i Argentinci pogledom uglavnom traže Messija na kojemu su 'skuplja' protivnička obrana. Bez njega, Argentina 'širi' teren i pokušava što prije doći do protivničkog kaznenog prostora.

Osim De Paula, igra se i preko Alexisa Mac Allistera i Enza Fernandeza, a taj trojac se onda pretvara u box to box veznjake, dok u 16-ercu vreba trenutno ponajbolji napadač svijeta Julian Alvarez. Ako slučajno zaškripi tu je onda Interov Lautaro Martinez.

Posljednje utakmice otvorile su pogled prema argentinskoj igri u eri nakon Messija. Možda će to u međuvremenu postati nekakav hibrid Scalnijevog ranijeg rada i današnje filozofije, ali dojam je kako će posjed ostati fundamentalni dio načina igre Argentinaca. Jednom kada njihov talisman s brojem deset na leđima mahne na pozdrav, mijenjat će se jedino brzina i okomitost igre. Argentinci, dakle, nemaju previše razloga za brigu. Barem ne iz trenutačne perspektive.