Antonio Marin za Germanijak: "Vraćam se u Dinamo, vrijeme je"
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 25.05.22. | 08:01
Jedan od najvećih talenata HR nogometa iza sebe ima odličnu sezonu u Šibeniku s kojom je "kupio" povratnu kartu u Maksimir i priliku da se dokaže
Kada smo ga ispratili u Monzu, bio je pun entuzijazma. Antonio Marin žudio je za prilikom u svom Maksimiru, ali još to nije bilo to. Kada je stigao u grad nadomak Milana, na večeri koju je organizirao Adriano Galliani, trebao je biti predstavljen Silviju Berlusconiju kao važan kotačić u projektu povratka Monze u Serie A.
Međutim, bila je to kriva procjena. Tvrdi nogomet talijanske druge lige bio je sve samo ne dobra opcija za mladog Marina. Preko Lokomotive se vratio u Dinamo pa prošlo ljeto dobio poziv sa Šubićevca.
“Idem jer osjećam da mi treba kontinuitet. Pričao sam s trenerom Rosasom i vjerujem da mi Šibenik može dati sve što tražim. Kao i ja njemu”, rekao nam je prošlo ljeto kada se spremao na novu posudbu. Ovoga puta bio je to neki drugi Antonio Marin. Pun samopouzdanja i vjere da je stiglo vrijeme za iskorak.
Nepunih godinu dana kasnije, Marin je za Šibenik odigrao 35 prvoligaških utakmica. Zabio je osam golova, još sedam puta asistirao.
“Da, dobio sam šta sam tražio. Poprilično dobra sezona za mene osobno, ali i za Šibenik bez obzira na ovaj proljetni dio u kojem možda nismo bili na razini. No, sve u svemu zadovoljni smo jer smo bez stresa ostvarili cilj”, priča nam Marin kojeg smo uhvatili u Šibeniku. Iako je sezona završila, ostao je u Krešimirovu gradu položiti vozački ispit.
“Mislio sam da nikada neću, ali dobio neku želju pa se odvažio. Još to sredim i evo me u Zagrebu. U petak je reprezentacija, onda…”, krenuo je nabrajati svoj ljetni itinerer Marin.
“Onda…?”, pitali smo.
“Vraćam se u Maksimir. Lijepo mi je bilo ovdje, navikao sam se na klub i na grad. Pogotovo na ljude koji su me prekrasno primili, ali Dinamo je moj klub”, samouvjereno će ovaj mladić koji je svjestan konkurencije koja ga čeka u Maksimiru, ali spreman je prihvatiti izazov.
“I prije sam slično razmišljao, samo nisam imao kontinuitet da se dokažem. U Šibeniku sam stekao iskustvo, shvatio tu razliku između nogometa koji sam igrao u mlađim kategorijama i ovog seniorskog i dolazim na pripreme da se nametnem. Vrijeme je”.
U Maksimiru je još puno toga nejasno. Prije svega ne zna se ime trenera koji će povesti Dinamo na pripreme za novu sezonu.
“To nije pitanje za mene. Svaki trener koji dođe u Dinamo ima potrebno znanje, iskustvo i reference za taj posao. Nemam problema s trenerima. Uostalom, puno sam ih već promjenio u karijeri koja je tek počela”.
Ok, ali na njegovoj primarnoj poziciji lijevog krila poprilična je gužva. Pole position drži Mislav Oršić. Tu su Bočkaj, Menalo, Špikić… Doduše, Marin je u Šibeniku često igrao i na poziciji desetke.
“Da, Rosas mi je na jednom trenigu došao i pitao me što mislim da me prebaci u sredinu. Rekoh, zašto ne. I na kraju sam polovicu utakmica odigrao na toj poziciji. Iskustva? Ajmo reći da mi se sviđa. Više mi paše ta desetka jer imam slobodu, loptu u nogama, bliže sam golu”
No, na tu poziciju pretendiraju Ivanušec, Gojak, Tolić, Petković i mladi Baturina…
“Imam veliki respekt prema svim tim imenima s kojima sam igrao i znam što pričam kada kažem da je to apsolutni vrh u Hrvatskoj. No, ne robujem imenima. Volim konkurenciju jer nas ona čini boljima a vjerujem u svoje mogućnosti”, poručio je neki novi Marin. Ozbiljniji svakako. Iskusniji za godinu dana ozbiljnog nogometa i pun entuzijazma i želje da se dokaže u svom Dinamu. Talent ionako nikada nije bio upitan.