Antonio Marin za Germanijak: "Šibenik mi je dao sve što trebam, na meni je da mu vratim"

Dugo mu je trebalo da konačno probije led. Nakon prvijenca u dresu Dinama prošlo je više od godinu dana i tri kluba. Od Dinama, preko talijanske Monze i Lokomotive do Šibenika. Antonio Marin tražio je svoje mjesto pod suncem. Zapravo, samo je tražio povjerenje i kontinuitet. Nešto što mlad igrač mora imati.

Na kraju ga je dobio u Šibeniku. Čekali su ga pet kola i dočekali protiv Hrvatskog dragovoljca. Dva gola, dojmljiva partija i mjesto u momčadi kola HNL-a. Dovoljan razlog da ga lociramo na Šubićevcu.

“Taman smo odradili trening. Napokon dišemo punim plućima. Ne mogu vam opisati koliko nam znači ova pobjeda da dignemo samopouzdanje i pokažemo da vrijedimo”, javio se vedrim glasom.

Antonio Marin posebna je biljka. Ako ga dovoljno znate, dovoljan vam je samo pogled pa da vidite u kakvoj je fazi. Jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa u Šibeniku je napokon prodisao… Dobio je to povjerenje i kontinuitet pa je počeo vraćati s kamatama.

“Nisam bitan toliko ja, koliko cijela momčad. Bačelić-Grgić, Jakoliš, Delić… Svi su odigrali onako kako je trener tražio i to se vidi na rezultatu. Danas nikome ne možeš zabiti šest komada tek tako. Vjerujem da je ovo prekretnica za Šibenik i da nakon slabijeg ulaska u sezonu konačno idemo prema gore”, rezimira Marin.

Stalno kroz razgovor gura kolektiv u prvi plan. Vidi se da je sazrio i da su posudbe u Italiji i na Kajzerici učinile svoje. Talent je bogomdan, ali ništa ne vrijedi bez truda i malo sreće…

“Ne znam, ne bih htio sada ulaziti u neke razloge ali očito sam morao platiti danak sazrijevanju. Znam da Dinamo ne može čekati nikoga, ali kako da mladi igrač dobije priliku da sazre? Monza me je naučila dosta o profesionalizmu. U Lokomotivi sam ipak dobio neko iskustvo prvoligaškog nogometa. Kada sam dolazio na Šubićevac, samo sam tražio kontinuitet jer sam znao da mi treba rasterećenje. Da neću na klupu nakon jedne loše partije već da će me ona motivirati da u sljedećoj dam više od sebe. To sam dobio. U Šibeniku sam osjetio povjerenje trenera i suigrača. I to mi je jako bitno… Sada je sve na meni”, iskren je Marin.

Što se utakmice protiv Dragovoljca tiče, vidjeli smo dva lica Šibenika. Ono prvo bilo je za zaborav. Iako je Delić već u prvoj minuti napravio posao, gosti su do poluvremena preokrenuli rezultat i kreirali paniku.

“Nije bilo lako na poluvremenu. Sve ti krene dobrim smjerom i onda katastrofa. Popričali smo među sobom, istrčali na travnjak i napokon krenuli kako znamo. Za 15-ak minuta zabili smo tri komada i kompletno okrenuli utakmicu. To ne može biti slučajno i to je pokazatelj da smo karakterna momčad koja nije potonula već je imala vjeru u sebe. Znate, gušt je dijeliti svlačionicu s takvim igračima”, priznaje Marin koji se očito dobro snašao u Šibeniku.

“Odgovora mi sredina. Opušteno je, osjetiš podršku na svakom koraku. Nema mjesta u gradu gdje ti netko neće prići, potapšati te i uputiti podršku. Puno to znači svakome od nas, vjerujem da možemo ispuniti očekivanja koja su stavljena pred ovu momčad”.

A očekivanja su da Šibenik što prije osigura ostanak među elitom, za nešto više trebat će puno sreće.

“Nemojte nas podcijeniti. Mislim da bi bilo čudno da ova momčad mora strepiti za ostanak u ligi. Imam veliki respekt prema svima, vidi se da HNL jača iz godine u godinu ali zaista imamo kvalitetu da se probijemo u gornji dom ljestvice. Ako nam je ovih nekoliko kola trebalo da se malo saberemo, onda bi ova subotnja utakmica mogla biti prekretnica. Ako su Dinamo, Osijek, Rijeka i Hajduk drugi svijet, s ostalima se možemo nositi i potući za bodove. Siguran sam u to”, poručio je za kraj mladi Marin. Zreo, jasan i decidiran u razgovoru. Konkretan i moćan na travnjaku. Upravo onakav Marin kakvog smo čekali zadnje dvije sezone…