Carl Recine / Action Images
Carl Recine / Action Images

Ante Vukušić za Germanijak: Nisam imao pojma tko je Becali dok nisam stigao u Bukurešt

Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 20.06.21. | 09:00

Sinjski dijamant je prošao nogometnu golgotu...

30. rujna 2010. godine Poljud je eruptirao zbog jednog jedinog čovjeka, sinjskog dijamanta Ante Vukušića. Tada je kao 19-godišnjak, u 95. minuti susreta grupne faze Europa Lige, zabio pogodak vrijedan pobjede Anderlechtu, i lansirao svoje ime u visoko zviježđe. Mnogi su tada primijetili mladog Sinjanina i njegov golgeterski instinkt, no kako će se kasnije pokazati, Antin nogometni put neće biti nimalo lagan.

Puknuto plućno krilo, zategnuti odnosi u ljubljanskoj Olimpiji, te finalno i bliski susret s nogometnim “šefom” iz Bukurešta, ostavili su dubokog traga na Vukušiću, no tu je i neprocjenjivo iskustvo koje je podijelio s nama u ugodnom razgovoru "preko slušalice".

Deset godina od povijesnog pogotka, Ante je bez kluba, raskinuo je suradnju s rumunjskim FCSB (bivša Steaua), i sada kao slobodan igrač, bez agenta, gleda što i kako dalje.

Uhvatili smo Vukušića na odmoru u blizini njegovog rodnog Sinja i popričali o iskustvima iz Rumunjske i Slovenije, ali i planovima za dalje. S 30 godina na leđima, ovaj pomalo zaboravljeni dijamant može još štošta pokazati…

Za početak, što je kumovalo grubom rastanku s Rumunjima? Podsjećamo, Vukušić je u FCSB stigao kao najbolji strijelac slovenske lige s 26 pogodaka u 35 utakmica...

"Došao sam tamo, desilo se sve doslovce u jedan dan, imao sam isto ponudu iz Turske, gdje sam trebao ići, a onda sam dobio poziv od Steaue, i to direktno. Na telefonu mi se predstavio čovjek, rekao da me zna iz Hajduka još svojevremeno, da mu treba hitno špica, vidio je kaže u meni kvalitetu, i kao jesam li zainteresiran za dolazak. Za svega nekoliko sati sam mu se javio da sam zainteresiran. Računao sam da idem u klub koji ima povijest, koji je osvajač Lige prvaka.. mislio sam da će mi to biti odskočna daska, pogotovo jer sam bez managera i što me nitko nije nudio tamo već su me baš oni zvali direktno.."

 A onda su počeli problemi..

"Ja nisam imao pojma tko je tamo predsjednik, nisam ni čuo za Gigija Becalija. Mene je zvao na telefon predsjednik, ja sam mislio da je to on, razumijete. Zvao me čovjek i pitao kad ću doć, jel dolazim s familijom, gdje ću odsjesti, što je s avionskim kartama i slično. U većini klubova u kojima sam do tad bio, postoji predsjednik koji odlučuje o većini stvari. Nisam znao da u FCSB postoji još jedan (Becali) koji odlučuje o svemu.. ja nisam znao da on uopće postoji. "

FCSB je na polusezoni izgledao sjajno. 56 postignutih golova izgleda kao okruženje koje će savršeno pasati jednom napadaču Vukušićeva kalibra...

"To je bila slična situacija kao u ljubljanskoj Olimpiji gdje se igra napadački nogomet, mislio sam da ću zabijati puno golova i da ću igrati što je i najbitnije, jer nitko me ne gura, nitko me ne nudi, direktor je mene zvao. Kad sam sletio u Bukurešt potpisao sam istu večer ugovor čim sam došao, otišao na liječnički pregled, a kada sam došao na prvi trening, e tek sam onda saznao gdje sam zbilja došao.. Počeli su malo suigrači pričati, čak i neki ljudi iz stručnog stožera su mi objašnjavali gdje se točno nalazim, i kako ovdje funkcioniraju stvari."

Gigi Becali je inače poznato ime u nogometnim ali i političkim krugovima u Rumunjskoj. Bivši parlamentarni zastupnik je poznat po ksenofobiji, rasizmu i kritikama prema homoseksualcima, a tu je i presuda za neke malverzacije zemljištima.

Priča se već godinama kako je Becali gazda koji ne trpi pogreške, koji bira usred utakmice telefonski tko će igrati a tko ne, a sve se vijek i isključivo vrti oko profita. Uostalom, to je već ionako poznata priča, samo s nekim drugim akterima u glavnoj ulozi. Kako bi vam bilo jasnije o kakvom se gazdi radi, Vukušić je u svom debiju za FCSB odigrao desetak minuta, pogodio stativu, izborio crveni karton, no, iz samo Becaliju znanih razloga, Ante je nakon te utakmice ulazio samo dvaput i to ne od početka.

Najbitnije za Vukušića, to je sada iza njega. No, prije nego što se okrenemo budućnosti moramo se osvrnuti i na avanturu u Sloveniji, gdje je kao prvi topnik lige, naš današnji sugovornik zaradio transfer u Rumunjsku..Upitali smo Antu, kakav odnos ima s predsjednikom ljubljanskog kluba Milanom Mandarićem ali i s bivšim trenerom Dinom Skenderom? Iako je igrao sjajan nogomet, ni tamo nije “naletio” na zdravo okruženje. Je li odlazak bio ispravan potez?

"Možda je, možda nije, da sam u FCSB zabio 10 golova možda se sve ovo ne bi ni spominjalo kao neka greška. Samo ću vam reći u vezi Mandarića da sam s njim u dobrom odnosu. O tome koliko me voli i koliko mu je stalo do mene, dovoljno govori činjenica da me samo dva dana od odlaska iz Ljubljane zvao da se vratim… On mi je dao šansu u Olimpiji, ja sam mu to vratio na najbolji mogući način, zbilja smo u super odnosima, on mi je gore bio kao drugi tata... "

Ovako je sve to izgledalo. Sezona 2019/2020 je završila, Vukušić je imao nekoliko ponuda, no koronakriza je učinila svoje i strah koji se uvukao u cijelu "industriju" . Sve to je nagnalo junaka naše priče da ostane u Ljubljani.

"Završila je sezona, ostalo nas je svega dvoje, troje iz ekipe, puno toga se promijenilo, došao je novi trener Dino Skender i novi sportski menadžer, i tu su odmah krenuli neki problemi. Primjerice, dobio sam koronu, vratio sam se na trening nakon što sam sve prebolio, a oni su me počeli degradirati, ne znam što ih je gonilo, možda su gledali neke svoje interese u klubu. Obećavali su predsjedniku Mandariću da će im naći kupca za klub, da ga puste da rade u miru, a on im je vjerovao. Počeli su dovoditi svakakve igrače, a sve je završilo ružno. Obojica su dobili otkaz. Nazvao me Mandarićo da se vratim, da sam bio u pravu, no ja sam ipak otišao. Ne zamjeram ništa predsjedniku kluba, no sportski direktor i Dino Skender su me povrijedili."

Nakon prisjećanja na prošlost, okrenuli smo se sezoni koja je pred nama. Gdje bi Vukušić najradije nastavio karijeru, ima li kakvih ponuda na stolu?

"Bilo je nekih ponuda za ići u Tursku, bilo je ponuda i iz Rumunjske, zvali su me i u Craiovu, ali zbilja nisam htio ništa naglo odlučiti , htio sam doći kući malo da se odmorim sa obitelji, nisam ih vidio četiri mjeseca. Sad sam opet malo na telefonu, ali ne želim se zaletavati, imam 30 godina, mislim da mogu još igrat bez problema na profesionalnom nivou jedno tri do četiri godine..."

I sad dolazimo do merituma ovog intervjua. Što možemo naučiti od Vukušićeve priče? Često smo svjedoci ovakvih situacija u svijetu nogometa, no nikada ne bismo pomislili da se takvo što može dogoditi nogometašu koji je bio predodređen za velike stvari. Stoga, upitali smo bivšeg Hajdukovog golgetera što može poručiti mladim igračima pred kojima su izazovi koje je on prošao, i što mogu učiniti kako bi u svojoj karijeri izbjegli nekog Becalija?

"Najbitnije je kao prvo da si profesionalac. Znam dosta momaka mojih godina koji su prošli situaciju da ih netko malo ponizi, pa lako odustanu i okrenu se nekim drugim stvarima. Najbitnije je za igrača da ima dobrog menadžera, da ima zastupnika koji mu je kao otac, i koji će ga usmjeriti na pravi put, a ne da ga savjetuje isključivo gdje može uzeti bolju lovu."

Na kraju dana, te lekcije i jesu najbitnije. Neki su se opekli na vlastitim pogreškama, a drugi će nadamo se, možda baš preko ovih savjeta izbjeći neugodnosti i nastaviti karijeru na najbolji mogući način.


Tagovi

Ante VukušićSteauaHajdukUniversitatea CraiovaRumunjskaOlimpija LjubljanaSlovenija

Ostale Vijesti