Andro Švrljuga za Germanijak: Litvanci ulažu u nogomet i stalno rastu, a mutne klubove izbacuju usred utakmica!
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 29.09.15. | 12:52
Andro Švrljuga, hrvatski nogometaš u Žalgirisu, u razgovoru za Germanijak.
Marco van Basten copy, Andro Švrljuga paste! Tako se najjednostavnije može opisati „čudo od gola“ koje je zabio 29-godišnji hrvatski nogometaš u redovima Žalgirisa.
Srijeda, 23. rujna 2015. godine, zauvijek će ostati u sjećanju Švrljuge. Na ligaškoj utakmici protiv Trakaija savršeno je ponovio majstoriju legendarnog Nizozemca iz finala Eura 1988.
„Uh, to se događa jednom u životu. Definitivno ima nekih sličnosti s golom Van Bastena. Jesam li bio svjestan? U tom trenutku vidio sam samo da je lopta završila u mreži. Bilo mi je glupo slaviti, ipak gubiš doma i imaš četiri minute do kraja. Prošlo mi je u glavi da je to bio lijep gol, ali tek navečer sam pogledao snimku i rekao: Ovo je majstorski“, započinje uz osmijeh Andro Švrljuga razgovor za Germanijak.
Kako se uopće odlučio na šut? Nije baš bila neka situacija, a i opalio je slabijom, lijevom nogom...
„Gubili smo, nismo imali što izgubiti, pa sam pred očima vidio samo gol. Dobro mi je sjela, pogodile su se sve okolnosti da tako kažem. Lopta je imala i efe i luk, baš kako treba.“
Švrljuga je u idućim danima postao prava zvijezda. Ne samo da je izazvao pozornost domaćih, nego i stranih portala.
„Brat mi je rekao: „Ti si svoje napravio, više ne trebaš obući kopačke.“. Ali zabio sam i kolo prije, s 25 metara, desnom nogom. Za taj su komentirali da će konkurirati za gol godine u Litvi. Jedan će sigurno biti najbolji? Ja se nadam, iako niti nije bitno. Dovoljno mi je da me stavljaju u kontekst s Van Bastenom.“
Golčina za najavne TV špice pokazala se utješnom. Žalgiris je u zaostaloj utakmici poražen od Trakaija s 1:2. Riječ je o glavnom konkurentu koji se sada – osam kola prije kraja – približio na minus 5.
„Opasni su. Ovih pet bodova viška djeluje dobro, ali zadnje kolo opet igramo s njima. Svašta se može dogoditi, možeš negdje izgubiti dva boda i onda ideš k njima. Zato treba biti oprezan i koncentriran.“
Žalgiris ima dva uzastopna naslova i polako izrasta u „litvanski Dinamo“. No taj Trakai je baš „dosadan“?
„Ušli su u prvu ligu prošle sezone i odmah osvojili četvrto mjesto. Vodio ih je Edgaras Jankauskas, nekoć legendarni litvanski napadač koji je s Mourinhovim Portom osvojio Ligu prvaka. Puno igrača doveo je na svoje ime i autoritet, a dobar im je i novi trener. Rastu i stvarno su nam opasan konkurent.“
Hrvatska reprezentacija u povijesti je igrala dvije utakmice s Litvom. Bilo je to u kvalifikacijama za Euro 1996., doma smo dobili 2:0, tamo igrali 0:0. Prije desetak godina upoznali smo Ekranas. Nisu baš izgledali „reprezentativno“, Dinamo ih je riješio lakoćom, ali od tada se dosta stvari promijenilo u litvanskom nogometu...
„Ekranas je nedavno ugašen zbog financija, ali i raznih sumnjivih tipova koji su se motali oko kluba. Oni su imali period dominacije, a prije toga je glavni klub bio Kaunas. Gazda je bio Romanov, kasnije je imao i Hearts iz Škotske, ali Kaunas je također nestao.“
Litva je uređena zemlja, ali njihovim nogometom stalno se vuku nekakvi Rusi. Međutim, Litvanci su beskompromisni, a Švrljuga navodi i konkretan primjer.
„Prije mjesec dana su usred sezone izbacili Kruoju iz lige. Pazite, to je klub koji je ljetos igrao pretkolo Europske lige. Doma su izgubili od poljske Jagiellonije 0:1 golom u 90. minuti, a onda su u uzvratu primili osam komada. To nije realno. Isto je bilo svakakvih tipova oko kluba, a vrhunac je stigao sredinom kolovoza. Dočekali su Šiauliai, klub s dna ljestvice koji ima 20 poraza. Vodili su 2:0, a onda su gosti preokrenuli na 2:3. Oko 70. minute iz Uefe je stigla dojava da nešto ne štima. Suci su pozvali kapetane i trenere, te prekinuli utakmicu! Šuškalo se mjesecima unaprijed da će jedan dvoboj litvanskog prvenstva biti namješten.“
A kako je Švrljuga uopće došao do ove ipak nenogometne zemlje? Igrao je za drugoligaški Pomorac, a u onda upisao 70-80 prvoligaških nastupa za Istru 1961 i Rijeku.
„Istekao mi je ugovor s Rijekom, a oni nisu imali namjeru produžiti suradnju. Svi su me te 2012. godine zvali, nudili klub, a ja sam svakome vjerovao. Onda me Damir Milinović konačno povezao s jednim čovjekom i predstavljena mi je ponuda Žalgirisa. Rekli su da napreduju, da igraju kvalifikacije za Europu, da imaju šampionske ambicije. Rekao sam: „Andro, ili ćeš se ostaviti nogometa ili ideš nešto zaraditi.“. Prihvatio sam poziv, tim više što je tada ovdje bila hrvatska kolonija – trener Petravić, te nogometaši Grgurović, Pek i Perić.“
U međuvremenu svi su otišli, ali Švrljuga je tu već četvrtu sezonu. Je li dobro, može li se osigurati egzistencija?
„Nije loše. Plaće ako kasne, kasne najviše 5-6 dana. Nekada ih dobijemo i ranije. Prošle sezone najbolji igrač imao je 120 tisuća eura godišnje. Meni krajem studenog ističe ugovor i vidjet ćemo što dalje. Imam prijateljski odnos i podršku sportskog direktora i predsjednice kluba. Čak su mi rekli da bi voljeli da odem na veći nivo, jer smatraju da to zaslužujem. Mislim da mogu odraditi još dvije dobre godine, no neće mi smetati ako ostanem u Litvi.“
Neće mu smetati jer u Litvi je zvijezda. Proglašen najboljim igračem lige, dokapetan momčadi, ikona kluba, miljenik navijača, čovjek koji snima reklame... Žalgiris lovi treću uzastopnu titulu, a solidan je i u Europi. Kad im pogledate službene internetske stranice, brzo ćete shvatiti da u tom i općenito marketinškom segmentu „šišaju“ i Dinamo. Konačni cilj na sportskom planu jest progurati se nekako do grupne faze Europske lige. Volio bi to doživjeti i Švrljuga.
„Ove sezone ispali smo od Malmoa s 0:1. Tamo smo igrali 0:0, doma minimalno izgubili. Danas taj Malmo igra Ligu prvaka. Prije nekoliko godina izbacili smo irski St. Patrick's, armenski Pyunik, a onda i Lech Poznan, bivšeg prvaka Poljske. Potom nam je Salzburg zabio pet komada, ali iste godine zabio je pet komada i Dinamu. Kad smo igrali s Dinamom vidjelo se da smo limitirani u odnosu na njih, no na obje utakmice držali smo „nulu“ na poluvremenu. Nisu se baš prošetali.“
Švrljuga smatra da je u euro-pretkolima nužan i faktor sreće.
„Pogledajte Skenderbeu. Ne želim umanjiti njihov uspjeh, ali stvarno su imali sreće. Dobili su dva kluba s manjim koeficijentom od njih i evo ih u skupinama Europske lige. Treba imati sreće u ždrijebu, a trebati i znati iskoristiti te dvije prilike koje ti se pruže protiv jačeg suparnika. Cilj svih u klubu je da postanemo poput nekih momčadi iz Azerbajdžana i Kazahstana. Ili recimo BATE Borisova, koji sa svojim igračima uz dva-tri pojačanja stalno radi iskorak i drži se u Europi.“
Tko stoji iza Žalgirisa? Treba naglasiti da nogometaši stižu iz metropole Vilniusa, dok je slavni košarkaški klub iz Kaunasa.
„Iza nas je grad Vilnius i nekoliko jakih sponzora. Proračun je između 3.5 i 4 milijuna eura. Iduće godine to bi trebalo biti još više, jer istekao je ugovor s gradom i sada se sprema novi. Očekuje se da ćemo imati proračun veći za koji milijun.“
Najpoznatije ime u Žalgirisu je Deividas Šemberas, iza kojeg je čak deset godina igranja u CSKA Moskvi. Ali ima tu i dosta stranaca, nekih s izuzetno zanimljivim referencama...
„Općenito nogomet u Litvi napreduje. Klubovi uredno nastupaju u Europi, a prednjačimo mi i Trakai. Na europskim utakmicama naš stadion bude ispunjen, iako je doduše malen, za 6.000 gledatelja. Na derbiju s Trakaijem prošle srijede, unatoč radnom danu, lošem vremenu i TV prijenosu, gledalo nas je 1.500 navijača. Košarka je ipak broj 1, potpuno ludilo.“
Usporedba s HNL-om? Gdje bi se u našoj ligi pozicionirao Žalgiris?
„Od sredine prema gore. Dinamo je svijet za sebe, Rijeka ga prati, iako se svakoga može dobiti u jednoj utakmici. Vjerujem da bi Žalgiris bio al pari s recimo Splitom.“
Ima li skauta na tribinama?
„Iznenadili biste se, ima ih puno. Dolaze Poljaci, Rusi, Kazahstanci, Rumunji. Redovito snimaju. Naša dva igrača su otišla u Aktobe. Bi li ja išao u Kazahstan? Čujte, ako sam išao u Litvu za koju nisam znao da uopće ima nogomet, otišao bih i u Kazahstan.“
Kakav je dojam na njega ostavila Litva svih ovih godina?
„Uređena zemlja. Glavni grad Vilnius podsjeća na Zagreb, ali je puno manji. Jezik je težak, no u našoj svlačionici priča se engleskim. Jedino loše je vrijeme, iako je ove godine OK.“
U Hrvatskoj je toplije...
„Volio bih se vratiti, naravno. Imam dvoje djece i neka želja je da se vratim za dvije godine kada dođe vrijeme da krenu u školu. Htio bih završiti karijeru u Hrvatskoj, ali prije toga bi htio zaraditi da ne brinem kasni li mi plaća. Zato mi je drago zbog ovog „van bastenovskog“ gola, možda mi otvori neka nova vrata. Premda, i da ostanem ovdje, neće mi biti žao. Samo da me posluži zdravlje.“
A njegova Rijeka? Ostala je bez Tomečaka, a Švrljuga može na desnom beku...
„Nije bilo kontakta. Neću omalovažavati sebe, ali oni sada uzimaju igrače s pedigreom i odštetom. Bio sam tamo dvije godine kada je Rijeka grcala u dugovima. Mi igrači smo klub održali na životu, kako bi oni danas mogli napraviti sve ovo i na tome im svaka čast. Bio sam dio Rijekine povijesti i zbog toga mi je drago. Zahvaljujem im na svemu, ali ja sam tu stranicu zaključio“, završio je Andro Švrljuga u razgovoru za Germanijak.
(Foto: Žalgiris)
