ANALIZA: Naby Keita - majstor zanata (VIDEO)
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 22.07.17. | 18:53
Zašto je pola Europe "poludjelo" za veznjakom Leipziga?
U moru pomahnitalih cifri i transfer špekulacija koje sve više liče na PR projekte marketinških odjela nego na suvislo i legitimno praćenje situacija teško je povezati konce iza nekih poslova.
Klubovi su često počeli kupovati igrače više kao svojevrsni statement, bez ikakve logike za koju bi mogli reći kako je plod suvisle sportske politike. No, paralelno s tom šizofrenijom tržišta javlja se jedan također važan trend, koji zapravo predstavlja pozitivnu stranu modernog razvoja nogometa kao igre. To je stremljenje ka polivalentnoj igri i utilitarnošću pojedinaca; svojevrsna nadogradnja ideje i koncepta modernog nogometa.
Veliki um svjetskog nogometa i jedan od najutjecajnijih trenera u novijoj povijesti, Arrigo Sacchi, u svom je izlaganju na jednom od trenerskih seminara koje je držao predstavio je koncept potpunog aboliranja konvencionalnih pozicija u nogometu. On tvrdi da nogomet sve više stremi ideji profiliranju igrača tek u vidu onih koji sudjeluju u ofanzivnoj fazi igre s jedne strane, kao i – logično – onima orijentiranima više na defenzivne zadatke. Ekstremna polivalentnost postati će temeljna odlika modernog igrača, a činjenica da se danas napad kreira od izrazito tehnički razvijenih stopera sugerira kretanje u tom smjeru.
Trenutno je na tržištu ekstremni hype okružio jedno ime koje je svoj proboj na širu scenu ostvarilo prošle sezone u hit-momčadi Bundeslige, RB Leipzigu. Riječ je o 22-godišnjem gvinejskom veznjaku Naby Keiti, koji je zanat ispekao u dresu „filijale iz Salzburga, gdje smo ga mogli pobliže susresti u one dvije utakmice skupine D Europske lige 2014. godine, kada je u dresu Red Bulla sudjelovao u oba deklasiranja zagrebačkog Dinama, odigravši 97 minuta u dva susreta (4:2, 1:5).
O projektu RB Leipziga (i Salzburga, uostalom,) sasvim opravdano možemo imati negativno mišljenje u smislu njegovog samog postojanja kao isključivo korporativnog mutanta koji negira sve vrijednosti nogometa u globalu, a pogotovo njemačkog. Klub je to bez ikakve tradicije, koji se - potpomognut izdašnom financijskom pozadinom – probio sve do Bundeslige, u kojoj je lani zauzeo sjajno drugo mjesto, s tri boda ispred Borussije Dortmund. Međutim, ako se moramo pomiriti da je taj klub ishodio svoje postojanje među njemačkom i austrijskom nogometnom elitom, onda objektivnosti radi moramo istaknuti jedan aspekt rada koji je pohvalan.
Leipzig svoj uspjeh nije temeljio na skupim pojačanjima, već na radu s mladim igračima koje brzo profilira u kadar sposoban za nositi se s izrazito visokim zahtjevima – kako fizičkim, tako i taktičkim – koje Bundesliga nalaže.
„Mediji i sportski radnici prepoznaju našu priču koja se razlikuje od drugih, ali navijači van Leipzig nas ne vole jer ih sve navodi ka tome da jednostavno imamo više novca od ostalih. Smatram da je pravo pitanje kako ga mi koristimo, trošeći ga na dovođenje vrhunskih trenera i talentiranih igrača, a istovremeno im osiguravamo sjajne uvjete za rad", tvrdio je još 2014. godine sportski direktor kluba Ralf Ragnick, stavljajući naglasak na toj ipak činjenici. A kao najbolji primjer toga stoji Naby Keita, za kojim je „poludjelo“ pola Europe.
Keita, član idealne postave Bundeslige minule sezone jedan je od trenutno najkompletnijih – ako ne i najkompletniji – mladih veznjaka svijeta. Uglavnom uparen u srcu veznog reda Leipziga u ulozi „osmice“ uz Diega Demmea, Keita u potpunosti kontrolira igru Leipziga u sredini terena i služi kao epitom Leipzigove izrazito proaktivne igre, naročito u fazi povratka posjeda. Uloga Keite za momčad se može najkraće opisati kao „kompletan veznjak“, all arounder, koji s jednakom uvjerljivošću sudjeluje u pritisku i reposjedu kao i u igri u posljednjoj trećini igrališta, pred protivničkim golom.
Red je da onda tim redoslijedom krenemo i u seciranje njegove igre.
Leipzig je protekle sezone pod Ralphom Hasenhuttlom nevjerojatnom brzinom „kliknuo“ i prilagodio svoju igru elitnom razredu njemačkog nogometa, poznatom po sklonosti otvorenoj, kombinatornoj igri, što je – pogotovo za debitante – izrazito teško podneblje za adaptaciju. Hasenhuttl je poznat kao trener koji voli organizirati momčad prema postulatima neumorne presing-igre; njegov Ingolstadt, kojeg je uveo u Bundesligu, bio je apsolutno poznat po takvoj igri. U Leipzigu je napravio određene preinake sa svog 4-3-3 sustava iz Ingolstadta kako bi što više učinio postavu fleksibilnom, a 15 milijuna eura za Keitu, kojem je dao fokalno mjesto u momčadi, iz današnje perspektive čini se kao protuvrijednost šake kovanica.
Kada pogledamo njegovu kontribuciju u prvoj fazi Leipzigove igre, povlače se usporedbe s N'Golo Kanteom, a jasno je i zašto. Keita je prošle sezone ubilježio više od dva i pol uspješna starta po utakmici, uz više od dvije i pol presječene lopte. Leipzigova proaktivnost očituje se sužavanjem manevarskog prostora protivniku pametnim kretanjima i zonskim postavljanjem, gdje je Keita apsolutni mag. Iako visok tek nešto više od 1.70, Keita je fizički izrazito jak, a njegov trkački kapacitet ne samo da je opširan, već ga i odlično dozira. On se ne troši trčeći za protivničkim igračima, već po gubitku posjeda siđe u formaciju koja naprosto predvidi idući protivnički korak i onda kombinira sjajno čitanje igre s izrazitom fizičkom pojavom i pravovremenošću u startovima.
Keita je neumorna presing mašina. Ali činjenica da je bez problema preuzeo i kombiniranu ulogu „desetke“ u fazi izgradnje napada naprosto je nevjerojatna stvar.
Jedna od odlika u toj drugoj fazi igre je činjenica da se Keita ne boji ponuditi protivničkom pritisku. Igrač koji tako uvjerljivo vlada tim izrazito bitnim defanzivnim mehanizmom i sam zna što je potrebno da bi mu se odupro, a rijetko tko to bolje prezentira od Leipzigovog veznjaka. Nakon što privuče protivnika na sebe Keita ponovno iskorištava svoju fizikaliju, ali i izrazito dobru tehniku kako bi se prvo riješio presinga – bilo čistim probijanjem, bilo driblingom – a onda ili zaprijeti direktno na gol snažnim udarcem ukoliko se izborio za prostor za šut, ili proigra protivnika pri stvaranju viška u međuprostoru. Podjednako je uvjerljiv i u uskom prostoru kao i na širini, što je zaista izrazito vrijedna stvar, pogotovo u tranziciji, gdje je ubilježio i 82% točnih dodavanja, s prosjekom od jednog i pol ključnog dodavanja po utakmici – dakle dodavanja koje gura suigrača u direktnu prigodu za gol. Njegov učinak od osam golova i osam asistencija u 31 susretu Bundeslige prošle sezone samo je konačna i opipljiva potvrda njegove sposobnosti u napadačkoj fazi.
Ne čudi stoga što je Leipzig, financijski stabilan klub, izrazito nespreman uopće ulaziti u pregovore oko prodaje Keite, pogotovo jer je pred njima sezona u Ligi prvaka gdje bi Keita mogao i na onoj najvišoj mogućoj sceni prezentirati svoju izdašnu nogometnu vještinu. Gledajući ovog mladog veznjaka stječe se dojam kako je zapravo sposoban – ako uzmemo njegove atribute na hrpi – odigrati na svim mogućim pozicijama u momčadi osim na golu i ponajprije zbog manjka visine na stoperu. No i ovako Keita predstavlja „puni pansion“ u srcu veznog reda, a bit će izrazito zanimljivo pratiti njegov daljnji razvoj karijere po odlasku iz Leipziga.
(Foto: Action Images)