Analiza Branka Stipkovića: “Tako je kad se PNI primjenjuju, a ne interpretiraju”!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 07.04.24. | 22:15
U tri derbi-priredbe s inozemnim sucima vidjeli smo kako to rade vrhunski internacionalni meštri Siebert, Maresca i Fesnic. Onako kako doista treba i jedino smije!
Spontana reakcija na vijest da ovaj sraz neće voditi prominentni rumunjski FIFA-sudac Istvan Kovacs bila je „Šteta...” Ne zato što se ne vjeruje njegovoj alternaciji Horatiju Fesnicu (17. listopada imat će 35 godina), već zato što je Kovacs uistinu kontinentalna elita, analogno tome i svjetska klasa. Kao i Ovidiu Hategan. Fesnic je zasad u kategoriji „do”.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Intrigira što dotični majstor s dva imena – Horatiu Mircea – prezimenom asocira na slavenske korijene. Stvar je tek u jednoj kvačici; halo, da možda nije FesniĆ? Acta Croatica, zadužena za dokumentiranje porijekla, ne da se zbuniti i umjesto te vlastite imenice niže više ili manje slične: Ferić, Crnić, Batinić, Smiljanić, Županić. Znači, ništa od duplog pasa. Hvala na pomoći.
Igrom slučaja koincidencija ipak nije sasvim faulirana. Očituje se u činjenici da je Horatiu Fesnic za Rumunjsku ono što je Ivan Bebek za Hrvatsku – najmlađi sudac koji se probio do prvoligaške liste. Talentu iz Cluja to je uspjelo s 22 godine, našem Riječaninu s 23. S tim da je Ivan na međunarodnu scenu stupio kad mu je bilo 26, današnji gost Rijeke s 27. Eventualno su se i sreli u glavnom gradu Kvarnera, to prije ako se sukladno obećanju pojavio i ozlijeđeni Istvan Kovacs, stari Bebetov znanac s ino-seminara i natjecanja. Fesnic i Bebek mogu se pohvaliti akademskim statusom: prvi je diplomirao na kineziološkom, drugi na ekonomskom fakulteta. Obojica su i sportaši odmalena – Rumunj se isticao kao nogometaš, Hrvat kao karatist.
Nema sumnje da je Fesnic u punom naletu i usponu. Ujesen je sudio kvalifikacije A-selekcija Škotske i Norveške 3-3 za EP, okušao se u dvoboju Europske lige Bayer-Qarabag 5:1 itd. U sezoni 2023./2024. odradio je 15 utakmica nacionalne Superlige, dvije u kupu – posljednju nekidan, 4. travnja u Craiovi, Universitatea-Otelul 0-1 za koje su startali Juraj Badelj odnosno Diego Živulić. U 21 klupskom ogledu od ljeta je 85 puta isukao žuti karton, „svirao” 12 kaznenih udaraca. Što ne sugerira ništa jer za statistiku oduvijek vrijedi definicija da je isto što i – bikini; otkriva sve, osim onog najvažnijeg...
Mircea je zarana kosi dao prosjedu nijansu, što pridonosi vizualnoj ozbiljnosti. Na radnom se zadatku postavio nepretenciozno, siguran u sebe i svoj team. Ni traga tremi ili paničnim reakcijama. Posve je odustao od ikakve geste naspram Toniju Fruku koji se nešto ljutio nakon sraza s Rokasom Pukštasom, sudac je dobro učinio stilom „Dečko, o'ladi”. Ali je energično podignuo kažiprst kad je Anthony Kalik u petercu odgurnuo Nediljka Labrovića. Niko Sigur opravdano nije požutio kad je odlazeći s loptom nehotice rukom taknuo po licu Veldina Hodžu. U 35. minuti ni glavni Rumunj ni VAR-kolega Catalin Sorin Popa nisu ni pomislili da bi zbog uletavanja Marca Pašalića u sendvič s Ismaëlom Diallom i Sigurom trebalo doznačiti penal za domaće. Za mir u kući koristila je mala jezikova juha Fahdu Moufiju i Niki Galešiću, a javna opomena Kaliku pet minuta kasnije za preoštri start na Marka Pjacu stvar je logike.
U međuvremenu su Riječani u mutnom htjeli uloviti udarac s 11 metara, uzalud, na tako nešto ne bi nasjeo ni arbitarski početnik, totalni amater. U školske reakcije spada i odustajanje od prednosti gostima na centru dok je nepropisno zaustavljenom Siguru potrebna pomoć. Ukratko, u 1. poluvremenu je sa sudačke strane sve bilo čisto, primjerno. Šef parade puštao je igru, sjekao ono što je nedopušteno. Jednostavno i efektno. Bez pogovora i prigovora, premda su neki imali takvu intenciju. Namjerili su se na pogrešnoga, nipošto na krivoga.
Nastavak je protekao u istom stilu. Kombinacija suhe profesorske proze s izvjesnom dozom poezije. Dakle, suđenje odlično. Tehnička izvedba besprijekorna, umjetnički dojam zavidan. Sve na svome mjestu (gospodski štih aktera nije poremetio ni nervozni Jorge Obregon, riječki br. 9). Valjda nećemo dobiti kompleks niže vrijednosti kad i ako povjerujemo da mira u nogometnoj kući nema bez neopterećenih stranaca sa zviždaljkom i zastavicom...?
Što još dodati?
Samo ovo: u tri derbi-priredbe s inozemnim sucima (Hajduk-Dinamo 0-1 prvenstvo, Hajduk-Dinamo 0-1 kup, Rijeka-Hajduk 1-0 prvenstvo) vidjeli smo kako to rade vrhunski internacionalni meštri Daniel Siebert, Fabio Maresca i Horatiu Fesnic. Nijemac, Talijan i Rumunj. Onako kako doista treba i jedino smije: Pravila nogometne igre su se primjenjivala, a ne interpretirala!
