Alena Halilovića je ugrijalo sunce, sad ne bi smio pogriješiti i juriti za novcem

Na spomen imena Alena Halilovića, rijetki će u Hrvatskoj ostati ravnodušni. Jedni će žalosno lamentirati nad sudbinom ’propalog talenta’ koji je možda trebalo biti i bolji od Modrića, a drugi će zlurado konstatirati da su priče o ’Hrvatskom Messiju’ bile prenapuhane i da je igrač platio cijenu pohlepe svojih savjetnika.

Uglavnom, o Haliloviću svi imaju mišljenja zasnovana na nekim nepobitnim činjenicama iz mladosti, ali još više na nikad dokazanim medijskim bajkama i tračevima.

Činjenica je da je Alen bio talent kakav je rijetko viđen. Da je u svojoj dobi bio talentiraniji čak i od Modrića. Da ga nije slučajno kupila baš Barcelona.

Ali i činjenica je da ništa od tog povijesnog transfera nije funkcioniralo u Alenovoj karijeri kao što je predviđano. Prelazak u Kataloniju se pokazao kao greška. Baš kao i kasnije epizode u Sportingu iz Gijona, Hamburgeru, Las Palmasu, Milanu, Standardu i Heerenveenu. Svaki sljedeći potez je bio gori od prethodnog i sa svakim sljedećim transferom je opadala Halilovićeva kvaliteta i samopouzdanje. U Gijonu i Las Palmasu je bio standardan, ali bez nekog velikog utjecaja ili napretka. U Hamburgeru je taj pad dobio strmoglavu putanju. U Milanu je bio slučajni prolaznik i posljednji transfer odlazeće uprave. U Belgiji i Nizozemskoj su mu dali malu šansu i brzo ga prekrižili.

Napokon, u studenom prošle godine je potpisao kao slobodan igrač za engleskog drugoligaša Birmingham. Pošteno bi bilo reći da nije imao baš mnogo opcija i da nije bio baš tražena roba na nogometnoj tržnici jer mu biografija baš i nije vrištala ’uzmite me, dobra sam oklada’.

Na prvi pogled je to djelovalo kao još jedan promašen potez Halilovića i njegovih savjetnika. Engleski Championship nije liga za dječake već za ozbiljne muškarce. Tamo se i dalje lopta najčešće ispucava u zrak, tamo se vode nemilosrdni fizički dueli, tamo stoperi 'kidaju komade mesa’... A Alen Halilović je nogometno i dalje dječak. Sa 24 godina je i dalje mlad igrač koji treba sazrjeti i pokazati makar djelić onog neospornog talenta zbog kojeg su se u Maksimiru pričale bajke.

Kako u Halilovićevoj karijeri ništa nije sigurno i predvidivo, tako ni prelazak na Otok nije bio pogreška kakvu su mnogi očekivali. Baš suprotno. Alen je napravio možda i najbolji potez u karijeri od odlaska iz Dinama.

Iz nekog razloga su mu tmurni Birmingham i žestoki Championship baš legli. Statistika ne može vjerodostojno opisati koliko je Halilović dobar u Birminghamu. Tek jedan gol (doduše prekrasan koji također govori o nogometnom potencijalu) u 16 utakmica ne govore da je uspio. Ali to najbolje govore utisci onih koji ga tamo svakodnevno gledaju i koji su oduševljeni dozom talenta koji stanuje u Alenovim nogama. Mladi Hrvat ima nešto što je rijetkost u Championshipu. Kao što je Robert Prosinečki imao nogomet u malom prstu dok je igrao za ne baš talentirani Portsmouth, tako to danas na nekoj mnogo manjoj razini pokazuje i Halilović igrajući za Birmingham. Nedavno je ušao s klupe na gostovanju kod Derbyija, gdje je Birmingham okrenuo sa 0:1 na 2:1 i izborio opstanak. Halilović nije dao gol niti upisao asistenciju u tom preokretu, ali je bio najbolji. Zaključao je loptu i razigrao čitavu momčad.

Dovoljno je reći da navijači Birminghama u vrijeme pandemije i zatvorenih tribina najviše žale što makar jednom na djelu nisu vidjeli hrvatskog nogometaša koji je nešto sasvim novo za njihova poimanja nogometa. Nešto prijatno, nepredvidivo i lijepo.

U kakvoj je situaciji prošlog listopada bio Halilović potpisujući za Birmingham najbolje govori što je ugovor potpisao samo do kraja sezone. Bili su nepovjerljivi prema njemu i čekali su vidjeti može li Alen isporučiti nešto kvalitetno. Sad žale što s njim nisu potpisali duži ugovor. Halilovićev ugovor traje do sljedeće subote, zaključno sa gostovanjem Blackburnu. Svi u Birminghamu se nadaju da će i dalje gledati Alena u dresu Bluesa. Trener Lee Bowyer je oduševljen mladim Hrvatom.

Najava dana: Europska liga, a tu je i veliki derbi u Portugalu

„Sviđa mi se Halilović. Mislim da ga možemo još unaprijediti ako ostane. Jedne dobre pripreme prije sezone s nama bi mu značile da postane još bolji igrač. A koliko sam razumio, i on uživa ovdje. Preporučio sam klubu novi ugovor i da ga zadržimo. On nama donosi nešto nogometno potpuno drugačije. Takve igrače morate imati i truditi se zadržati ih. Ako želite da sijate vikendom, potrebni su vam nogometaši koji su dobri u prijemu lopte, koji idu naprijed i koji napadaju pravi prostor“, rekao je Bowyer.

Uprava je poslušala trenera i novi ugovor je spreman. Sad je Halilović na potezu i nema baš mnogo kredita da opet pogriješi. Lokalni mediji pišu da će Hrvat vjerojatno dobiti neke unosnije ponude iz inozemstva. Birmingham ne može platiti toliko. Ali mu nudi nešto što prethodni klubovi nisu. Stabilnost, kontinuitet i vjeru u njega. A to je ono što je Haliloviću najviše falilo. 

Tamo mu je i Ivan Šunjić. Prijatelj s kojim je igrao u mlađim kategorijama Dinama i s kojim se poznaje u dušu. Nije to zanemariv faktor. Zajedno su izborili opstanak u Birminghamu iako je to jedna od slabijih momčadi u ligi. Nije to neki posebno povijestan dojam, ali za Halilovića jeste. Gdje je bio do dolaska u Birmignham i u kakvoj situaciji, ovo sad djeluje prilično dobro.

Bili su potrebni samo ljudi koji će mu vjerovati. Sad ih ima i sad ne smije napraviti neke ranije pogreške. Dobio je drugu šansu u životu i karijeri. Sad se ne ni smio voditi samo financijskim interesima. I dalje je to mlad nogometaš, ali je sa 24 godine već ispucao prava na pogreške. Neće Halilović nikad postati ’Hrvatski Messi’, ali ako ovako nastavi, može postati dobar, možda i odličan, prvoligaški igrač i vratiti se u reprezentaciju Hrvatske za koju je debitirao sa samo 16 godina. Potrebno je samo da nastavi ovako.

Još zimus je i Dinamo vidio da je Halilović na putu oporavka. Zdravko Mamić je nedavno u Podcast inkubatoru ekskluzivno otkrio da je pregovarao sa Halilovićem o povratku u Dinamu.

„Halilović je imao dogovor s nama. Bio je na putu za Zagreb ali smo u posljednji trenutak odustali jer je ponovno zvao i tražio dodatne uvjete, premije i slično. Nismo htjeli pristat na to i sve je propalo iako smo mu htjeli izaći u susret i na neki način oživjeti karijeru“, rekao je Mamić.

A možda je Mamić samo vidio ono što sad vide i na Otoku. Halilović je i dalje ozbiljan nogometni materijal od kojeg se može očekivat mnogo toga. I na kraju zarada. Samo je bitno da sad on ne razmišlja previše o svojoj zaradi već o nogometu. I moglo bi se tu u budućnosti dogoditi mnogo dobrih stvari. Za sve.