Ako su mogli Ukrajina, Finska i Gruzija, zašto nije mogla i Hrvatska?
Vrijeme Čitanja: 7min | uto. 01.02.22. | 19:26
Je li stiglo vrijeme za veći angažman srebrnih 'juniora'?
Hrvatska futsal reprezentacija na još uvijek aktualno Europsko prvenstvo otpraćena je s velikim nadama. Više od šest godina Futsal Vatreni nisu bili sudionici velikih natjecanja, a na posljednjim ili pretposljednjim ‘stepenicama’ kvalifikacija padali su protiv nominalno slabijih reprezentacija poput Bjelorusije (Svjetsko prvenstvo 2016), Francuske (Europsko prvenstvo 2018) i Češke (Svjetsko prvenstvo 2021).
Hrvatska je – prema objektivnom kriteriju, odnosno UEFA-inom i ELO futsal renkingu – prije prvenstva bila peta reprezentacija Europe, iza Portugala, Španjolske, Rusije i Kazahstana. Hrvatska je – prema subjektivnom kriteriju, odnosno renomeu igrača u njenom rosteru – šesta reprezentacija Europe. Izuzev ranije navedene četiri reprezentacije, možemo reći da tek Talijani imaju ‘zvučniji’ kadar od Hrvatske i to isključivo zbog kvalitetnih naturaliziranih Brazilaca, među kojima iskače ponajbolji igrač današnjice Alex Merlim.
Svi domaći futsal stručnjaci s kojima smo razgovarali uoči i za vrijeme Europskog prvenstva – Mićo Martić, Matija Đulvat, Robert Grdović i Jakov Grcić – isticali su individualnu kvalitetu hrvatskih igrača i nadu da će se uz kvalitetnu pripremu i nezaobilaznu razinu sreće moći napraviti iskorak. Ako je već napad na ‘zlato’ bilo prilično nezahvalno za prognozirati, posebno jer Hrvatska nije bila sudionik velikih natjecanja šest godina, borba za medalju, izjednačavanje ili čak prekoračenje rezultata generacije koja je 2012. stigla do polufinala, svi su istaknuli kao realan motiv.
Stoga, pomalo čudno zvuči izjava kapetana reprezentacije Franca Jelovčića koji je za specijalizirani portal CroFutsal prije Rusije rekao:
“Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no ne znam kako netko može misliti da smo kandidati za medalju kada smo došli na Europsko prvenstvo nakon šest godina. Ja se uvijek nadam i vjerujem u pozitivan rezultat. Protiv Rusa ćemo ići na pobjedu kao i u svakoj drugoj utakmici, ali da možemo biti kandidati za medalju ne smatram. Mislim da je osnovni cilj izboriti četvrtfinale, a nakon toga na jednu utakmicu je uvijek sve moguće. Vjerujem da možemo iznenaditi Španjolsku ili pobijediti Gruziju, no isto tako sam svjestan da možemo te utakmice i izgubiti jer proteklih godina smo gubili i od dosta lošijih protivnika, stoga ne vidim po čemu nas neki svrstavaju umeđu kandidate za medalju”.
Kapetan ovdje nije govorio o ‘zlatu’, već o tome da ne vjeruje da je Hrvatska kandidat za medalju. Kako bi Hrvatska postala legitimni kandidat za medalju, morala je ponoviti uspjeh iz 2012. i izboriti polufinale, odnosno završiti među četiri najbolje nacije na turniru. Hrvatska je bila peta reprezentacija Europe prema UEFA-inom, ali i ELO renkingu. Hrvatska je, da bi postala kandidat za medalju, morala biti bolja od tek jedne reprezentacije koja je prema renkingu bolja od nje. To nije lagano, ali nije ni nepremostiva prepreka.
Vidjeli smo na aktualnom Euru da jedna Finska, koja je po futsalskoj tradiciji miljama iza Hrvatske, može na debitantskom Euru stići do četvrtfinala i onda se ravnopravno ‘potući’ s Portugalom. Vidjeli smo da jedna Ukrajina može uvjerljivo dobiti jedan Kazahstan, vidjeli smo da još jedan debitant Gruzija može parirati moćnoj Rusiji. Vidjeli smo da treći debitant Slovačka, kao nominalno najslabija momčad skupine, može proći u četvrtfinale i ostati neporažena protiv favoriziranih reprezentacija Poljske i Hrvatske.
Ako mogu Finska, Ukrajina i Gruzija, zašto ne može Hrvatska?
Kapetan Jelovčić, kao vođa i jedan od nositelja ove reprezentacije, mogao je svoju izjavu drukčije formulirati i reći, “Ljudi, mi pričamo o medalji, a još nismo prošli grupu. Idemo mi prvo pobijediti Rusiju i Slovačku, onda i suparnika u četvrtfinalu pa ćemo tek onda pričati o medalji”. No, Jelovčić je izjavio da ‘ne vjeruje da Hrvatska može do medalje’.
Kada smo nakon prolaska grupe porazgovarali s Mićom Martićem, on je izjavio:
“Nakon sinoćnje euforije, danas više nitko ne razmišlja o utakmici sa Slovenijom. Svi smo se okrenuli Portugalu s kojim igramo u četvrtfinalu. Gledamo kako ćemo se organizirati i pokušati napraviti novo iznenađenje. Izgledaju mi jako brzi, imaju taj šampionski gard, a čine mi se da su i bolje pripremljeni od Španjolaca i Rusa. Ali, ne trebamo se skrivati. Igramo protiv svjetskog prvaka! To je samo po sebi velika stvar. Jučer su ih Ukrajinci namučili, zašto ne bismo i mi”.
Vrlo jasna filozofija. Portugal je svjetski i europski prvak, ali nećemo se skrivati. Možemo ih pobijediti.
Matija Đulvat u razgovoru za Germanijak prije prvenstva istaknuo je problem gubitničkog mentaliteta koji nas sprječava da napravimo iskorak na Euru.
“Mentalitet. Nama je uvijek problem bio mentalitet. Jednostavno nismo vjerovali da možemo ostvariti uspjeh. Bitno je pomaknuti granice u našoj glavi i prihvatiti da smo mi ti koji možemo osvojiti titulu. Mislim da kočnica u našoj glavi još postoji, vidjet ćemo hoće li igrači i stručni stožer uspjeti pomaknuti tu granicu. Nije nerealan scenarij da završimo drugi u skupini, a onda ispadnemo od Španjolske u četvrtfinalu. Ništa nam ne garantira da ćemo pobijediti te reprezentacije, ali nam isto tako ništa ne garantira da ćemo od njih izgubiti. To je ono o čemu pričam. Mi moramo već sada vjerovati da možemo završiti prvi u skupini, ispred Rusije, a čak i ako završimo drugi, moramo vjerovati da možemo pobijediti Španjolsku. Ja se zaista nadam da će igrači u ovo prvenstvo ući opušteniji i samopouzdaniji, da ćemo s novim izbornikom pokazati svijetu koliko smo moćni”.
Hrvatska unatoč 0:4 porazu od Rusije nije odigrala lošu utakmicu. Hrvatska je dobro otvorila utakmicu protiv Slovačke, vidjelo se da smo kvaliteta više. No, kada su Slovaci drugi put poveli, u hrvatske igrače kao da se uvukao strah. Govor tijela jednostavno nije bio pobjednički. Nije problem u porazu, ovaj Euro dokazao je da je futsal nepredvidiv gotovo kao i nogomet. Najveći problem bio je u govoru tijela naših igrača u drugom poluvremenu utakmice protiv Slovačke. Nakon svakog primljenog pogotka, naši igrači su sve više ‘tonuli’. Dojam je da, barem na podsvjesnoj razini, nisu vjerovali u povratak.
Pobjednički mentalitet ne stvara se preko noći. Ova generacija, koliko god individualno kvalitetna bila, igrači iza sebe imaju brojne trofeje u klubovima, u reprezentativnom kontekstu je, nažalost, gubitnička.
Veliki Sir Alex Ferguson govorio je o kulturi stvaranja pobjedničkog mentaliteta. “Koliko se god nalazimo u lošoj formi, koliko god protivnik u ovom trenutku bio bolji od nas, mi smo Manchester United i moramo igrati na pobjedu”, parafraza je njegove filozofije.
Gubitnička je bila i hrvatska nogometna reprezentacija, sve do 2018. Porazi na velikim natjecanjima 2008., 2012., 2014., 2016., ne plasman na Svjetsko prvenstvo 2010., ostavili su traga. Kada je prije Svjetskog prvenstva 2018 Dario Šimić izjavio da se hrvatska ne smije zadovoljavati plasmanom na velika natjecanja, da imamo igrače koji mogu napasti sami svjetski vrh, mnogi su mu se smijali.
Vratimo se na Sir Alexa, koji je svojevremeno izjavio da je ponekad ‘jedna velika pobjeda’ dovoljna da se stvari u potpunosti preokrenu. Hrvatska je 2018. na Mundial otpraćena sa skepsom, a sve je promijenila 3:0 pobjeda protiv Argentine. Nakon te utakmice hrvatski reprezentativci počeli su vjerovati da mogu do kraja.
Zlatko Dalić na utakmici hrvatske futsal reprezentacijeMožda je nesuđena “Argentina” ove futsalske reprezentacije bila Rusija. Nažalost, dogodio se taj nesretni crveni karton u drugoj minuti, koji je usmjerio tijek utakmice i koji je izbacio jednog od najboljih igrača reprezentacije Vedrana Matoševića iz odlučujuće utakmice protiv Slovačke.
JE LI VRIJEME ZA SREBRNE JUNIORE?
“Kako dalje? Sigurno se nešto mora mijenjati u svim segmentima: od pristupa, organizacije i načina igre do postepenog osvježavanja ekipe!”, rekao je Robert Grdović nakon ispadanja od Slovačke za Crofutsal.
Prije dvije i pol godine Hrvatska U19 reprezentacija ostvarila je najveći uspjeh reprezentativnog futsala u povijesti države, stigla je do finala U19 Eura. Iz te momčadi na aktualnom Euru zaigrao je samo bek Olmissuma Josip Jurlina o čijem su nastupu svi imali samo riječi hvale.
“Ti srebrni U19 reprezentativci su okušali futsal na najvišem nivou. Oni su igrali finale Europskog prvenstva. To nije mala stvar u glavama tih igrača. Njihove mentalne postavke su takve da su oni među najboljima u Europi. Oni se ne bi trebali nikoga bojati jer imaju iskustvo pobjeđivanja. Iako se i u našim klubovima pojavljuje trend dovođenja prosječnih stranaca, Hrvatska, hvala Bogu, ima široku bazu kvalitetnih mladih igrača koje sada traže i inozemni klubovi. U hrvatskim klubovima se dobro radi, naši mladi igrači su taktički i tehnički jako dobri, fizički su moćni. Nadam se da će naši klubovi sve više davati priliku mladima. Oni moraju igrati, raditi pogreške i napredovati”, rekao je prije Eura Matija Đulvat.
Te juniore je do srebra vodio Marinko Mavrović. Možda je vrijeme da ih, zajedno s ostalim mladim igračima, uvede u prvu momčad. Do novog velikog natjecanja, Svjetskog prvenstva 2024., ostalo je četiri i pol godine...
