Ako je ovo najbolje od sudaca što imamo, onda smo u ozbiljnom problemu

Igor Pajač dugo je odavao dojam čovjeka koji silno želi biti novi Ivan Bebek. Ali, za razliku od Riječanina, nije uspio steći autoritet među igračima. Subotnja utakmica Dinama i Rijeke bila je školski primjer toga. Barem je to tako izgledalo iz naše perspektive. I možemo sada o uzrocima i posljedicama, o spornim utakmicama, kartonima, kaznenim udarcima. Možemo o pogreškama. Ali, nije problem pogreška kao pogreška, problem je što se ništa ne ispravlja, što nema napretka, što nema učenja.

Problem nije veliki propust, tog jednog velikog propusta svjestan je svaki sudac, problem je što se dogodilo ove subote u Maksimiru, kad Mišić odluči dijeliti pravdu na terenu, a Pajač mu to dozvoli. I nije mu to dozvolio tamo u 78. minuti, već u 17., kad nije dao čisti žuti karton kapetanu Dinama za bezobrazan i nepotreban prekršaj na najboljem igraču lige – Toniju Fruku. Kojem je oprostio čisti žuti karton, ali kojeg bi suci, baš kako se to nekad radilo s Messijem ili Ronaldom u La Ligi, trebali zaštititi.

A onda, odlučimo li se staviti u kožu Josipa Mišića, možemo shvatiti kapetana Plavih koji je sigurno pomislio da je nedodirljiv. Odjednom može udarati, prigovarati, odgurivati... Pa zašto ne bi mogao? Pajač neće suditi ništa, to mu je dao do znanja puno prije tog spornog trenutka. Koji je – da ne bi bilo zabune – jako utjecao na rezultat. Ili netko misli da bi Dinamo napadao Rijeku u posljednjih 15-ak minuta s igračem manje na terenu? Rijeku koja je drugo poluvrijeme 'ubila' Plave. Pajač je, isto valja dodati, u svojoj sudačkoj karijeri najveće pogreške učinio - u korist Rijeke! I na to na Kvarneru ne smiju mitomanski zatvarati oči. Ona utakmica protiv Osijeka u Kupu (3-2) je ipak nešto posebo. Ali, objektivmo govoreći, ove subote im je baš 'fino' vratio. Pa kome pravo zbog te činjenice, kome krivo.

Isto tako, da se jasno naglasi, nije problem (samo) Pajač i njegove limitirane sudačke i upravljačke vještine, jednako velik, a zapravo još i veći problem ove subote bio je Tihomir Pejin, glavni VAR sudac. McKennin lakat u Čopovu bradu – Pejin ne reagira. Mišićeva ‘žuta minuta’ – ni traga ni glasa. Možda je VAR sustav od 1. do 90. minute bio ‘djelomično’ izvan funkcije, tko će ga znati? Pejinova nezainteresiranost i izostanak reakcije neshvatljivi su. VAR postoji upravo zato da ispravi ono što sudac na terenu ne vidi. Kad ni to ne funkcionira, sustav gubi smisao.

Jer, hajmo ovako: Pajač je isto od krvi i mesa, isto može ne vidjeti baš sve, ali kad već postoji taj VAR, zašto se VAR ne koristi? Ako ćemo izlika biti pravilno korištenju VAR-a, samo ćemo podsjetiti da je baš Pajač bio u VAR sobi na utakmici Dinamo – Rijeka neposredno prije afere VAR Leaks. I sjećamo se kako je Pajač odlučio gledati DOGSO (Denying an Obvious Goal-Scoring Opportunity, op.a.) kod duela Ivanovića i Nevistića, zvati Bela, ali mu isto tako sugerirati kako ‘po njemu to nije prekršaj ako ga pita’, iako je ranije rekao kako je vidio guranje s leđa igrača Dinama. Napravili su presedan tada Bel i Pajač, poništili žuti karton i svirali kontrafaul koristeći VAR, što je spektakl neviđenih razmjera. Do danas. Ali, dobro, i to je sad već lanjski snijeg. Skoro pa preklanjski.

Rigao je Damir Mišković vatru nakon utakmice, rekao kako je Pajač sve jasno vidio i da bi bilo u redu da – ako je već takva odredba – da nas svih unaprijed suci upoznaju s tim da Dinamo mora biti prvak. Ali, ostavimo li to karikiranje po strani, ono što nas najviše muči je – je li Pajač sve vidio pa nije reagirao (posebno se to odnosi na ono što je radio Mišić) ili da kao dobri čovjek Mario Kovačević jednostavno 'nije vidio’ ništa? To što se taj sporni trenutak događao ispred klupe Dinama, to nema veze, Kovačević je baš u tom trenutku bio zakupljen drugim stvarima. Možda mu je, tko zna, baš poput Pejinu, sustav bio van funkcije, tko će ga znati.

Drugi put ove sezone Dinamo je svladao Rijeku, drugi put ove sezone je Rijeka teško oštećena. Layec? Izvadit će par ‘spornih situacija’, ali pomno će se birati one s kojima će se ‘educirati javnost’ i svima dokazati kako su glavni sudac i VAR soba odradili dobar posao. A mi ćemo, pored zdravih očiju, morati upijati njihova objašnjenja. I onda se iznova čuditi što smo na sudačkim marginama u Europi, zašto nam se susjedi rugaju pa onda nam svoje najbolje suce 'rentaju' po nevjerojatnoj tarifi. Ali, ništa, sljedećeg tjedna je novo kolo, a neki novi propust zasjenit će ovaj sadašnji.

To što je Rijeka izgubila, to što je Damir Mišković malo podigao glas... Kao da je to bitno. HNS je sucima na početku sezone povećao plaće, iako bi možda bilo bolje da su uložili u njihovu edukaciju. Jer, radili oni za jedan, 100 ili 1.000 nečega po utakmici, sve dok na ovakve stvari učestalo ponavljaju – i to od onih najboljih koje imamo – naši će problemi svakom novom utakmicom biti sve veći. Došli smo do stadija kada nas dobro iznenađuje i kada se suđenju bez pogrešaka najviše čudimo. Doduše, nije baš da se to prečesto događa, ali ponekad bude i toga. Nije bilo u subotu, ali još se nadamo da će opet biti. Ako se, jasno, VAR soba u međuvremenu probudi, a Mišić Pajaču vrati sudačku zvidaljku. Za početak.