A istok se trudi da kao zapad bude

Izgledalo je kao finale prije finala, a da nije to samo još jedna u nizu utakmica dalo se naslutiti po gužvi na zaobilaznici koja vodi do stadiona. Sat vremena prije prvog sučevog zvižduka, prema Rujevici se slijevalo more ljudi. Svi sa šalovima i plavo-bijelim obilježjima. I ono najbitnije, osmjesima na licima. Svi znaju kakvu kvalitetu gosti s istoka posjeduju, ali jednako tako svjesni su Riječani i svoje snage, A ona je velika, puno veća nego što to mnogi govore, pišu ili ‘analiziraju’. Jer, analizirati i mjeriti možeš skoro sve, ali ono što je sigurno je da srce ne možeš izmjeriti.

Rijeka je jučer svladala Osijek jer je bila srčanija, jer je letjela terenom kao da se bore za svoj prvi trofej u klupskoj povijesti, jer je nastojala osvojiti svaku ‘drugu’ loptu kao da je posljednja. Rijeka je odigrala, vrlo vjerojatno, utakmicu sezone. Istina je, primili su dva pogotka, na trenutke su Bijelo-plavi kontrolirali igru, ali sve to je bilo prolazno. Rijeka je, vođena sjajnim navijačima koji su ovoj fenomenalnoj utakmici dali dimenziju više, potpuno zasluženo ostvarila plasman u finale Kupa. Svima je jasno da će to biti praznik nogometa na Poljudu, da će strasti biti uzavrele i da će se igrati za puno više od jednog običnog Rabuzinovog sunca, ali ako momčad s Kvarnera na Poljudu bude bila ista kao jučer protiv Osijeka, tad ni ‘na papiru’ sjajni Splićani neće imati nikakve šanse.

Oba trenera su utakmice započela u formacijama 3-5-1-1, ali ideja igre bila je potpuno suprotna. Rijeka se više oslanjala na trojac iz sredine vezne linije, gosti na brzonoge ‘wing backove’ i ulaske iz drugog plana Mije Caktaša. Na početku se Bjelica prilagodio Tomiću, da bi kasnije u utakmici Bjelica promijenio sustav, na što je njegova momčad dobro reagirala i uspostavila kontrolu (uostalom, zabili su i pogodak) , da bi sve to Tomić shvatio i odlučio odgovoriti istom mjerom. Šibenčanin je na taj način nastojao uspostaviti igru 1 na 1, ponajviše jer je smatrao da u pozicijskom nogometu njegova momčad ima veću kvalitetu. Osijek je u fazi stvaranja, dok je Rijeka gotov proizvod. Onaj koji garantira kvalitetu i uspjeh.

Rijeka slavi Merkulova, ruski bek zabio prvi gol u karijeri i odveo Rijeku u finale Kupa u 118. minuti! (VIDEO)

Bjelica: Svi govore da su Hajduk i Dinamo jači, a ja im vjerujem; Tomić: Ovo je bilo dostojno finala

Drmić: "Drago mi je za publiku, drago mi je za grad", Jugović: "Čestitam Rijeci na prolasku u finale"

Baš ta garancija uspjeha nešto je što se ne može kupiti, već se ona sustavno gradi. Rijeka je jučer igrala baš kao prije pet godina kad su osvojili duplu krunu u hrvatskom nogometu. Kek je bio na tribinama, ali svaki put kad bi pogled zalutao prema njemu, na njegovom je licu bio je prisutan osmjeh. A to je nešto što se u pet i pol godina njegove vladavine na Kvarneru nije previše puta vidjelo. Dojam je bio kao da je bio ponosan na to kako Rijeka danas izgleda, kakav je to klub danas. I kad nije sve idealno, kad je novaca gotovo pa duplo manje nego kad je osvojena ta dupla kruna i kad je primarno prodati, a ne dovesti, Rijeka je dokazala da u hrvatskom nogometu ima status velikana.

Na 'kekovski' način Rijeka je izborila finale Kupa. Usprkos sjajnoj igri i atmosferi koga nikoga ne ostavlja ravnodušnim, možemo samo zamisliti kako bi Slovenac pričao po završetku utakmice. Hladna čestitka, pohvala publici, ali i ponavljanje omiljene mu fraze kako se 'crta podvlači na kraju'. Istina je, kad bi kojem slučajem momčad s Kvarnera u konačnici podigla Rabuzinovo Sunce na Poljudu, ono bi vjerojatno bilo jedan od 'najzasluženijih' trofeja otkako je HNL-a. Jer svladati prvo Dinamo u Maksimiru, zatim favorizirani Osijek na Rujevici, a potom i svojeg velikog rivala na Poljudu… Teži put od toga Riječani nisu mogli imati.

Srčanost i predanost koju su igrači Rijeke jučer pokazali bila je na ponos svakom navijaču kluba. Drmić je bio lider ove momčadi na terenu, a osim što je zabio, bio je i prvi koji je prišao gostujućem kapetanu Škoriću kad je postalo jasno da neće moći nastaviti susret. Njegov govor tijela kad je Rijeka ispustila pobjedu u 92. minuti bio je kao kad djetetu obećate sladoled, dođete nadomak dućana gdje se on prodaje, a onda shvatite da je isti zatvoren. No, nije odustajao, nastavio je voditi tešku bitku s britkim braničima Osijeka koji ga nisu štedjeli, a njegova momčad na kraju je upisala veliku pobjedu, vjerojatno najveću u međusobnim ogledima Rijeke i Osijeka.

Pored Krešića, Drmića i junaka Merkulova, teško je očekivati da će se pričati o drugim igračima, iako su sve do jednog zaslužili gromoglasan aplauz na kraju utakmice kakvog im je publika na Rujevici podarila. No, ako se nekoga nipošto ne smije zaobići u opravdanim hvalospjevima dan kasnije, onda je to Domagoj Pavičić. Nevjerojatan nogomet igra desetka Rijeke, iz utakmice u utakmicu pokazuje da je spreman na iskorak i da ne bi bilo nikakvo iznenađenje da igrač njegove kvalitete potpiše sjajan ugovor ovog ljeta. Ostat će Rijeka bez njega, na neki način je prerastao klub, a ako je neki od predstavnika zainteresiranih klubova uživo pogledao jučerašnju utakmicu, nije morao čekati ni kraj utakmice da javi u klub kako bi bilo pametno da se odmah krene spremati ugovor za njega. Oni pravi 'španeri' kao što su Pavičić ili Murić su na Kvarneru uvijek bili iznimno cijenjeni, ali jednako tako svjesni su u klubu da će oni kad-tad otići. I to je isto u redu, Rijeka je mnogima bila odskočna daska za onaj pravi, veliki iskorak u karijeri, samo što se nerijetko pokazalo da su svi oni svoje najbolje nogometne godine proveli baš u plavo-bijelom dresu.

Osijek skupo platio vlastite greške, sa strepnjom se čeka dijagnoza za Škorića i Mancea

OCJENE - Osijek: Bjelica promašio s izmjenama, Fućak i Hiroš darivali Rijeku

OCJENE – Rijeka: Tomić nadigrao Bjelicu, Merkulov heroj!

Osijek je jučer bio dobar, baš kao što je Bjelica dobro pripremio momčad za sve ono što ih očekuje na uvijek nezgodnoj Rujevici. No, njihov problem je taj što su naišli na boljeg protivnika, istog onog kojeg u mnogim stvarima kopiraju. Rijeka je kao klub sustavno rasla, postala standardan konkurent u borbi za trofeje, a europska natjecanja nisu im stran pojam. Sve to Osijek tek mora doseći, jesu na pravom putu, ali koliko su odlučni u ostvarenju svojeg konačnog cilja bit će vidljivo tek nakon utakmica kao što je ova danas. Uostalom, nerealno je za očekivati da zbog dva-tri jaka prijelazna roka i činjenice da je u klub došlo puno kvalitetnih igrača, Bijelo-plavi odmah postanu glavni konkurent za naslov. Nije baš da je Osijek godinama drugi i da standardno igraju u polufinalu Kupa, za njih je i to svojevrsno postignuće, a tek kad se na tom mjestu ustale, tek onda će klub imati pravo maštati o trofejima i naslovu prvaka.

Usprkos svoj kvaliteti koju posjeduju, Osijek ove sezone nije nadigrao ni Dinamo, ni Rijeku, kao ni Hajduk da bi šira sportska javnost jasno i glasno ustvrdila 'oni mogu do naslova prvaka'. U Rijeci je prijelomni trenutka u sezoni 16/17. bila uvjerljiva pobjeda nad Dinamom 5:2, jer baš tu je postalo jasno kako momčad s Kvarnera te sezone može do kraja, dok Osijek takvu pobjedu i dalje nije uspio ostvariti. Nitko ne može reći da Osječanima nedostaje kvalitete, ona je sveprisutna u apsolutnom svim segmentima kluba (igrači, trener, stožer, marketing, PR, liječnička služba itd.), ali sreća ti nekad da, a nekad uzme. Istra 1961 i Dinamo pali su u završnici (iako ne bi bilo nezasluženo da je ishod bio drugačiji), ali sad im je sreća, i to baš u toj završnici, okrenula leđa, a zanimljivo je da je jučerašnja predstava Osječana bila kvalitetnija nego protiv Istre 1961 ili Dinama.

U Bijelo-plavom taboru ne trebaju očajavati, i dalje su u borbi za jedan trofej, ali za njih je najvažnije od svega da sljedeće sezone izbore plasman u grupnu fazu europskog natjecanja. Ostalo će doći, samo treba ići polako, pratiti strategiju i imati vjeruju u sve što su dosad napravili. Na dobrom su tragu, a najbolje od svega po njih je to što nisu prisiljeni sami doći do nekih revolucionarnih ideja, već mirne duše mogu prekopirati (i malo nadograditi) ono što je Rijeka radila kad je Mišković došao u klub. Uspjeh na kraju neće izostati, a to se mogu uvjeriti i po primjeru svojih rivala sa zapada. Istok se trudi da kao zapad bude, ali jučerašnja utakmica pokazatelj je da još moraju dosta truda i vremena uložiti da bi došli na njihovu razinu.