Vratio se jedan od najvećih talenata Europe! "Sesar me preporodio, nisam odustao ni od NBA..."

Gorica je lakoćom sredila "analitičare", završilo je 117-82 u Draženovu domu, a nakon utakmice pričalo se samo o njemu, o 22-godišnjaku koji je ne tako davno na istom tom parketu, u istoj dvorani, najavljivao vrhunsku karijeru. U dresu Cibone dominirao je u omladinskim kategorijama, prešao u Cedevitu, dobio priliku u petorci momčadi koja je tad igrala Euroligu i - nestao s radara.

Malo po malo njegova je zvijezda počela gubiti sjaj već u Cedeviti, nastavilo se u tom ritmu i u dresu Zadra i španjolske Zaragoze, a kad je otišao u sarajevske Sparse, pa se i tamo pogubio, izgledalo je da povratka više nema. Srećom po njega, jednog dana zazvonio je mobitel. S druge strane bio je Josip Sesar.

"Maza, dođi k meni u Goricu i vjeruj mi", izgovorio je s druge strane slušalice jedan od najboljih hrvatskih trenera nove generacije.

Lovro je rekao "da" i sve se počelo slagati. Godinu dana poslije, evo, Lovro Mazalin je u stanju odigrati utakmicu u kojoj zabije 43 koša za 28 minuta, u kojoj šutira briljantnih 18-21 iz igre (trice je gađao 3-3), skupi sedam skokova, pet asista i tri ukradene lopte, za valorizaciju 53! Dominacija najteže kategorije, lakoća koja impresionira...

"Kako je to izgledalo iz moje perspektive? A čuj, uvijek u utakmicu uđeš sa željom da budeš što agresivniji na obje strane terena. Tako je bilo i ovoga puta. I onda zabiješ dva, tri lagana koša, dobiješ samopouzdanje, a nakon toga sve nekako ide svojim ritmom. Pogađao sam iz vana, s unutarnjih pozicija, iz tranzicije... Ma na sve moguće načine. Na kraju su mi i dečki iz Hermesa dolazili čestitati, iako vjerujem da sam im malo išao i na živce", smije se dobri momak Lovro.

I možda je baš zbog toga, kako tvrde neki, baš zbog toga što je riječ o izrazito dobrom dečku, i došlo do zastoja u karijeri. Netko s više bezobrazluka, sportskog i onog "običnog", s više samopouzdanja, vjerojatno bi lakše progurao neke teške trenutke. A Lovro je šutio, radio i čekao preokret. Koji se dogodio upravo nakon onog Sesarova poziva.

"Njegova uloga jako je važna, vjerojatno i najvažnija u svemu ovome. U Sesara sam kao trenera imao najviše povjerenja, a i on je od početka pokazivao da ima veliku vjeru u mene. I zato smo valjda toliko dobar spoj", kazao je Maza pa nastavio:

"Sesar nije samo vrhunski trener, iznimno talentiran, nego je i sjajan psiholog. Sa svakim igračem drukčije komunicira, svakome pristupa na poseban način, a tako je i do mene uspio doprijeti. Imamo jako dobru komunikaciju, shvatio sam odmah da se čovjeka s takvim igračkim iskustvom i trenerskim kvalitetama isplati slušati, upijati svaki njegov savjet."

I prošla je tako cijela jedna godina. Savjet po savjet, trening po trening, utakmica po utakmica... Doista, isplatilo se. Bacimo li pogled unatrag, sjetimo li se igrača koji je iz Sparsa došao kao tip koji ubacuje dva, tri koša po utakmici, koji je potpuno bez samopouzdanja, danas je Lovru Mazalina gotovo nemoguće prepoznati.

"Slažem se. Kad bismo uspoređivali Lovru koji dolazi iz Sparsa i ovog Lovru danas, razlika je 'nebo i zemlja'. Mogu slobodno reći da sam se preporodio, na neki način se osvježio u glavi, u psihološkom smislu, a to mi je bilo posebno važno. Kad je glava čista, kad je sve na svome mjestu, vjerujem da je samo nebo granica", optimističan je danas Mazalin.

U Velikoj Gorici gradi se jedan ozbiljan projekt, na čelu s trenerom Sesarom, u kojem svaki igrač ima točno određenu ulogu, u kojoj taktičke postavke rade razliku. Teško je tu bilo kome od igrača iskočiti, jer minutaža i odgovornosti u igri dijele se praktički ravnopravno na svih deset igrača, ali i u tim okolnostima Lovro Mazalin se nekako izdvaja. I kad zabije šest, sedam ili deset, i kad zabije 43. Može se danas slobodno reći da je jedan od najvažnijih igrača Gorice, koja s omjerom 11-4 drži treće mjesto na tablici, odmah iza Cibone i Zadra, ispred Splita.

"Ne bih rekao da je to rezultat iznad očekivanja. Kad sam prošle sezone došao, teško mi je bilo predviđati koliko možemo, ali uoči ove sezone sam znao da ćemo sa svima moći igrati, da ćemo biti jako dobri. Evo, izgubili smo po jednom od Cibone i Zadra te dvaput od Splita, s tim da smo bili blizu u obje utakmice sa Splitom, u ovoj jednoj sa Zadrom... Kad se još malo bolje prilagodimo na ritam i agresivnost klubova iz ABA lige, koji ipak dolaze s više razine, uvjeren sam da ćemo u utakmicama protiv njih biti još bolji, još konkurentniji", kaže Lovro.

U oba kluba je već stigao igrati, i za Cibonu i za Zadar, bio je i u Cedeviti, vukao neke poteze koji se nisu pokazali najboljim izborom, ali danas ne žali ni za čime.

"Mislim da nisam ništa ključno izgubio u svemu tome. Svaki igrač ima neki svoj put, netko sazrijeva ranije, netko kasnije... Ja sam očito premlad i nedovoljno spreman ušao u svijet Eurolige, došao na razinu koja mi je u tom trenutku bila prevelik izazov, ali vjerujem da i dalje sve može doći na svoje. Kad se gledam danas, shvaćam da sam značajno sazrio, da drukčije igram i razmišljam", rekao je Mazalin pa već u sljedećim rečenicama to i dokazao:

"Kažem, svatko ima svoj put, a moj je raditi na sebi svakoga dana, pokušavati biti bolji košarkaš i bolji čovjek. Važno mi je samo rasti i napredovati, naporno trenirati i dizati razinu košarke koju igram. Vrijeme se više ne može vratiti, na neke stvari iz prošlosti ne mogu utjecati, pa se time više i ne zamaram. Događalo se što se događalo, ali preda mnom je još puno godina i puno prilika".

Rođen je 1997. godine, pripada generaciji u kojoj su i Ante Toni Žižić te Dragan Bender, danas NBA igrači. Dok njih dvojica love poneku minutu u najjačoj ligi na svijetu, Lovro je u Gorici, trpa koš Hermes Analitice i - sanja.

 

"Imam velike snove, uvijek je dobro tako razmišljati, pucati na najviše domete. I zato, ako me pitate vjerujem li da je moguće da jednog dana i ja zaigram u NBA ligi, reći ću da vjerujem! Svjestan sam da je lako moguće da se to i ne dogodi, neću biti razočaran bude li tako, ali ponovit ću opet... Sve što mi je u ovom trenutku važno je raditi na sebi u svakom smislu, napredovati do maksimuma, pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati", miran je Lovro Mazalin.

Tek su mu 22, iako će možda oni dani kad je sa 17 igrao u petorci Cedevite na prvu djelovati kao davna prošlost. Mlad je igrač, s gomilom prostora za napredak, pogotovo u situaciji kad ga vodi trener koji zna, trener koji mu vjeruje, čovjek koji mu je pružio ruku kad je bilo najteže. I podigao ga do razine da će se možda naći i netko tko će njegova 43 koša Hermesu prokomentirati ovako nekako:

"Ma dobro, to je hrvatska liga, Hermes ne može biti mjerilo..."

I to možda i može biti istina, ali postoji još jedna istina, još važnija. Ni bosanska liga nije nešto osobito, ni tamo s druge strane baš nisu bili Kevin Durant ili LeBron James, pa je bio na dva poena u prosjeku. A kamoli na 43 u 28 minuta. I da, Hermes doista nije nešto, ali 43 treba zabiti i niželigašu, promašiti samo tri od 21 lopte nije lako ni na treningu...

Nema sumnje, Lovro Mazalin se vratio. Pronašao je put i odlučio ga slijediti, a to se pokazalo kao najbolji mogući način. Nastavak u sličnom stilu slijedi, uvjereni smo...

Razgovarao: Marko Vidalina

(foto: Pixsell)