Trice 'ubijaju' NBA. Ili ipak to baš nije tako?

Neke razlike u mišljenjima su nepomirljive. Stonesi ili Beatlesi. Ćevapi ili pizza. Guardiola ili Mourinho. NBA ili europska košarka. Čak i da ste 'avanturistički' raspoloženi, u takve i slične rasprave nema previše ulaziti, jer, na koncu, stvar je ukusa.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Kada govorimo o razlikama Eurolige i NBA lige, osim filozofije i načina igre, razdvajaju ih i tehničke stvari: dimenzije terena u Europi su manje, linija za tri poena je bliža košu, utakmice se igraju 40, a ne 48 minuta, lopta se u Europi može skidati s obruča... A onda su tu i defenzivne tri sekunde, koje ne postoje u Euroligi. Zamislite samo da u reket možete parkirati Goberta, Giannisa ili Wembanyamu i kako bi se to odrazilo na igru...

Daniel Dunn-Imagn Images

Tu su, jasno, i simpatije prema određenom stilu igranja košarke. Jedni će reći kako je košarkaška magija sadržana u utakmicama koje završavaju 51-49, dok će drugi orgazmički prepričavati NBA ogled okončan rezultatom 131-129. Jedni će propovijedati o „igranju košarke na pravi način“, momčadskoj igri i ekstra dodavanju, dok će se drugi zaklinjati u atraktivna zakucavanja, maštovite driblinge i munjevite kontranapade.

Svoje mišljenje će ponuditi i oni koji imaju najjače argumente u ovoj raspravi – igrači koji su probali oba 'svijeta'. Luka Dončić i Victor Wembanyama su unisoni u stavu da je lakše zabijati u NBA ligi nego u Europi, a tako razmišlja i Lonnie Walker IV koji je nedavno pretrčao s NBA na euro-parkete.

„U NBA ligi imate 82 utakmice; pa tako imate igrače koji jednostavno uzmu dan odmora, ili ako imate lošu utakmicu, odmah iduće večeri igrate novu. U NBA-u svaki posjed nije važan. U Europi ne smijete olako gubiti lopte. Rijetkost je da nekog dobijete s 20 ili više razlike. Ovdje nitko ne igra na 'krivi' način. U Europi su svi košarkaški 'pametni'“, govori član Žalgirisa.

Lonnie Walker Četvrti je rekao i još jednu stvar, istaknuo je kako tipovi u NBA-u s centra potegnu tricu uz slijeganje ramenima, bez obzira na ishod šuta. A baš je trica jedno od glavnih oružja modernog NBA-a. Istina je da se sve manje igra leđima u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta kao i da se uglavnom igra licem prema košu. Tako nešto treba 'zahvaliti' Stephu Curryju koji je, nesumnjivo, jedan od košarkaša koji su najviše utjecali na košarkaški identitet u Americi. Njegov praktički neograničen domet zaveo je NBA i prema njemu su mnogi počeli modelirati svoju igru. Tricaška revolucija preuzela je NBA, pa su tako, primjerice, košarkaši Golden Statea i Dallasa oborili rekord u broju postignutih trica. Mavericksi i Warriorsi su zajedno ubacili 48 trica u jednoj utakmici, pri čemu je Golden State postigao 27 (od 54), a Dallas 21 (od 41) tricu.

Danas se u NBA-u ispucava više trica no ikada u povijesti. Za usporedbu, prije deset godina nije bilo niti jedne momčadi u ligi koja je u prosjeku ubacivala deset trica – u toj kategoriji vodeći Houston Rocketsi su prevodili ligu s 9,5 trica po utakmici.

Paradoksalno, najefikasnija NBA utakmica u povijesti odigrana je prije 41 godinu. Tog 13. prosinca 1983. Detroit je u trostrukom produžetku pobijedio Denver sa 186-184, a ukupno su na utakmici ubačene tek dvije trice. Inače, pet godina ranije je NBA predstavila šut za tri poena, a te sezone su momčadi ubacivale skromnih 0,6 trica po utakmici.

No, kritičari NBA lige će reći kako baš kako naglašavanje trice ubija NBA ligu. Kao i load management, odnosno odmaranje glavnih igrača, ponajprije u back to back utakmicama. Pa se onda komisionaru lige Adamu Silveru pred nosom maše padom gledanosti. Ali je li to uistinu tako? I je li taj pad gledanosti uistinu bitan?

Peter Casey-USA TODAY Sports

NBA liga je nedavno potpisala 76 milijardi vrijedan ugovor o medijskim pravima u koji su uključene tri različite medijske kuće i dva streaming servisa. Pa tko bi, pobogu, potpisao takav ugovor da je pad gledanosti loš pokazatelj? Jedini razlog zbog kojih postoje tv-rejtinzi je dokaz koncepta. Američke TV-kuće žele znati što ljudi gledaju, kako bi znali u što uložiti svoje novce. Oglašavači žele znati gdje plasirati svoje oglase. Unatoč svim crnim prognozama, gledanost NBA lige i dalje nije dovoljno loša da se ne bi potpisivali lukrativni višegodišnji ugovori.

Nadalje, NBA je globalan sport koji veliku publiku uživa na društvenim mrežama. Možda nije više toliki hit na TV-u, ali ligi ne nedostaje obožavatelja u virtualnom svijetu. A oni koji gledaju gdje će uložiti svoj lovu su upravo za to zainteresirani. Stoga ne, ne 'ubijaju' trice popularnost ligi. Reputaciju u očima košarkaških 'čistunaca', ali i onih koji vole 'igranje na pravi način', kvare loši šuteri, 'pecanje' faulova i mekano suđenje, pa i load management. Ali to je tako samo u osnovnom dijelu sezone. U doigravanju je druga priča. Onda se i NBA parketima proširi miris euro-košarke.

Košarka ide u korak s vremenom: igrači su sve brži i atletičniji, a to je valjda tako u gotovo svakom globalnom momčadskom sportu. Ali kako onda jedan od najmanje atletičnih igrača NBA, dominira ligom? Kako to da je uz Nikolu Jokića, jedan od najboljih u ligi i slovenski playmaker Luka Dončić, a koji također spada u red manje atleticizmom nadarenih igrača?

Čitanje i razumijevanje igre i košarkaški IQ neće nikada izaći iz mode. Da, danas imamo suludi tricaški volumen, ali ne kvari to gledljivost NBA-a, nego to da trice uzimaju igrači koji nemaju nikakvog rezona za tako nešto. Pa onda radije gledamo Curryja ili Klaya Thompsona kako promašuju, nego, recimo, Russella Westbrooka kako pogađa...

Trica je evoluirala igru, sve više ćemo gledati dalekometnih pokušaja, ali fundamenti su ostali bitni. I tako će i ostati. Sada je samo stvar ukusa, da li vam se više sviđa NBA ili euro-košarka. Celticsi ili Panathinaikos.