Supermanu nema tko da piše

Jučer oko 17 sati i 55 minuta prema lokalnom vremenu, vjerojatno negdje u rodnoj Atlanti, Dwight Howard odlučio je provesti toplo ljetno poslijepodne u online druženju sa svojim obožavateljima. Howard je otvorio svoj Twitter račun i tvitnuo  „Ok Twitter Fans ,, give me your thoughts, traders or otherwise & Remember 2B-Nice“. A svega pet minuta kasnije novinar ESPN-a Marc J. Spears također je otvorio svoj Twitter račun i tvitnuo, s  nešto više poštovanja prema pravopisu i sintaksi engleskog jezika od Howarda, kako su Hawksi odlučili da će 31-godišnji centar svoju karijeru nastaviti u Charlotte Hornetsima. Pitanje je, naravno, je li Howard znao da će biti zamijenjen. Toplo se nadamo da je, jer mu doza zdrave autoironije, u trenutku kada mu je karijera dotaknula novo dno, može biti samo od koristi.

Činjenica da ga se klub iz njegova rodnog grada odlučio riješiti već nakon prve sezone razočarava sama po sebi. Međutim, pogled na paket koji su Hawksi dobili zauzvrat posjeduje i mogućnost izazivanja osjećaja sažaljenja. Uglavnom, Hornetsi su nešto južnije, u zamjenu za Howarda i trideset i prvi (!) pick, poslali Milesa Plumleeja, Marca Belinellija i pick druge runde (četrdeset i prvi) na ovogodišnjem draftu. Logika iza ovog trejda prije je financijske nego strogo košarkaške prirode. I Plumlee i Belinelli u idealnom su slučaju rotacijski igrači koji na parketu mogu provesti nekoliko minimalno smislenih minuta, a u realnom prvi čak niti to. Ali Plumlee ima takav ugovor koji bi Hawksima trebao osloboditi nešto dodatnog prostora na capu. Naime, Hornetsi su iz nekog razloga prošlog ljeta s Plumleejem potpisali ugovor na četiri godine u iznosu od 50 milijuna dolara, dok su Hawksi učinili nešto slično s Howardom kojem su na tri godine zagarantirali 70 milijuna dolara. Što se tiče Belinellija, on sa sobom vuče ugovor iz Kingsa potpisan prošle sezone. Preostale su mu još dvije godine u kojima će ga, ako ostane u Atlanti, Hawksi plaćati 6 i pol' milijuna dolara godišnje, što je nešto  s čime mi bez većih problema trebali moći živjeti.

Iza Howarda je blijeda sezona i katastrofalan izlet u doigravanje (prva runda protiv Wizardsa), a budućnost u Hornetsima također ne izgleda obećavajuće. Njegovo je propadanje bilo ekspresno. Kao prvog igrača na draftu 2004. godine izbrao ga je Orlando Magic, a Howard, koji je u NBA ligu stigao izravno iz srednje škole, već je u prvoj sezoni imao double-double prosjek. U Orlandu je proveo osam zanimljivih godina, a najljepše su bile one između 2007.-2010. – Howardova momčad trajala je u doigravanju, igrali su finale lige, tri puta zaredom proglašavan je najboljim obrambenim igračem lige, bio je najbolji bloker lige i pobjeđivao u zakucavanjima na all-star vikendu u plaštu Supermana.

Problemi su počeli sa sezonom 2010./2011.  – manjak kvalitete i talenta učinio je Magic nekonkurentnom franšizom, Howardove frustracije nastavila su se gomilati, a godinu dana kasnije dogodio se možda i ključan trenutak u njegovoj karijeri. Početkom travnja 2012. Howard je operirao kralježnicu, nakon čega više nikada nije bio isti. Četiri mjeseca kasnije Howard se oprostio od Orlanda i u ozloglašenom trejdu u kojem je sudjelovalo jedanaest igrača završio u Lakersima kao jedan od stožernih igrača momčadi s šampionskim ambicijama, uz bok Kobeju Bryantu i Steveu Nashu. Ali ono što je trebala biti šampionska sezona u L.A.-u pretvorilo se u noćnu moru. Howardu nije trebalo dugo da uđe u sukob s Bryantom oko broja šuteva koje je mogao uzimati po utakmici, u međuvremenu je njegova ovisnost o čokoladicama dosegnula vrhunac, a Lakerse su u prvoj rundi doigravanja te sezone pomeli Spursi. Četvrta utakmica te serije bila je posljednja Howardowa utakmica u dresu Lakersa – devet minuta prije kraja utakmice isključen je zbog druge tehničke pogreške.

U ljeto 2013. postao je slobodan igrač, Lakersi su mu ponudili maksimalni ugovor od 118 milijuna dolara na pet godina, četiri godine na 88 milijuna matchirali su četiri druge momčadi, a ostanak u Los Angelsu za Howarda nije dolazio u obzir. Nakon što je tog ljeta izveo reprizu prošlosezonske drame na koncu je završio u Rocketstima, gdje je odigrao tri sezone od kojih je samo prva vrijedna spomena. Prošloga ljeta odbio je opciju od 23 milijuna dolara za četvrtu godinu i odlučio se vratiti kući.

U teoriji, cijela stvar trebala je imati sretan završetak, ali Howard, eto, ponovno pakira kofere. Nezgodna ozljeda kralježnice, ovisnost o čokoladicama i promjene u geometriji same igre učinili su svojevremeno najboljeg centra lige i najdominantnijeg centra u post-Shaquille O'Neal eri tehnološkim viškom u u suvremenom NBA-u. Ovoga posljednjeg postao je i sam itekako svjestan. Prije dvadesetak dana gostovao je u ESPN-ovoj emisiji The Jump u kojoj se, između ostalog, razgovaralo i o tome kako je snižavanje petorki utjecalo na razvoj njegove karijere. „Radim na šutu za tri poena, doista se trudim poraditi na šutu izvana, što ljudima može biti neobično, vjerujem, jer su me navikli gledati kako se hrvam u reketu. Ali ako želim igrati dugo, moram proširiti svoj napadački arsenal“, mrtav-ozbiljan izjavio je igrač koji u karijeri sa linije slobodnih bacanja šutira 56 posto i koji je u karijeri iz 56 pokušaja ubacio pet trica.

Zahvaljujući velikodušnosti Hawksa, Howard pred sobom sada ima još dvije sigurne godine života u NBA ligi. I to bi moglo biti to, kao igrač je gotov i u te dvije godine može napraviti malo toga ili ništa da svoju karijeru u ovoj fazi obogati naznakama smisla. Ako kojim slučajem 2019. ne završi u penziji, veteranski minimalac vjerojatno će biti najbolje čemu će se moći nadati.

(Foto: Action Images)