P. ZobecSlovenac vratio šarm košarci i Cibonu u Europu
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 02.10.25. | 08:05
Cibona je na krilima njegove igre dohvatila Europu, prvi puta nakon 2017., a on podsjetio da u njemu i dalje ima ozbiljne košarke. Dovoljne za povratak na euroligašku razinu? Nije nemoguće, svjedočili smo i bajkovitijim pričama…
Košarka nas je još jednom podsjetila na svoj šarm. Možda ne onaj najblještaviji, bilo NBA-ovski ili euroligaški, ovdje je ipak riječ o najslabijem europskom natjecanju, no utakmica Prievidze i Cibona je pokazala da u modernoj igri – niti jedna prednost nije sigurna.
Imali su Slovaci pred svojim navijačima sve sastojke za pobjedu: nakon uvodnog stampeda Vukova, igrači Garetha Murraya su pritegnuli obrambene dužnosti, ubacili u brzinu više i radili što i kako su se sjetili na polovici Cibone. Pokušavao je Ivan Rudež s raznim obranama, i zonom i čovjek čovjeka i preuzimanjem, ali ništa nije funkcioniralo. Slovaci, točnije Amerikanci, su zajahali na valu šuterske nadmoći i nisu popuštali stisak. Stigli su do plus 21 i onda – prestali igrati.
Jedna obrana Cibone tu, jedan isforsirani šut Slovaka tamo i Cibona je u samom finišu stigla u priliku da osigura ukupnu pobjedu. Lopta je, posve očekivano, otišla u ruke jedinom igraču koji je igrao euroligašku košarku i koji je do tog trenutka nosio svoje suigrače na leđima. Žan Mark Šiško pokazao je sav svoj talent, Rudež mu je dao loptu u ruke u posljednjem napadu, a Slovenac je napravio – korake. Iako bi se takav rasplet sasvim uklopio u kaotični scenarij utakmice, na kraju je ipak kozmička pravda bila na strani Slovenca. U dodatnih pet minuta igre, Šiško je ubacio ključnu tricu kojom je Cibona stigla na minus sedam i na kraju tih sedam poena minusa joj je bilo dovoljno da osigura igranje Fiba Eurokupa.
.jpg.webp)
Ako zbog nečega, ovu utakmicu je bilo zanimljivo pratiti upravo zbog sjajnog slovenskog playmakera. Ostaje žal da nije dohvatio triple double, budući da je slovačkom sastavu ubacio 26 poena (trica 4/7, šut iz igre 7/9), s tim da niti jednom nije bio na liniji slobodnih bacanja (!), a tome je pridodao i deset skokova te devet asistencija.
Ovaj podatak o nula penala i nije toliko iznenađujuć, budući da je Šiško playmaker 'starog kova'. Jedan od onih koji čita igru, koji razigrava i kojemu nije primarna ideja koš, već pronalaženje suigrača, razigravanje i uključivanje svih igrača u igru. OK, u ovoj momčadi Cibone, kojoj nedostaje igrača s poenima u rukama, Šiško, na račun svojih sposobnosti, mora i često gledati na koš, iako se kroz karijeru profilirao kao punokrvni razigravač.
U prvoj utakmici u Zagrebu, odigrao je sramežljivu utakmicu, da bi onda, protiv Zadra u domaćem prvenstvu i sada u Slovačkoj, iskombinirao 43 poena, 13 skokova i 15 asistencija. Nije loše za igrača koji se na dvije godine umirovio od košarke. Na radost navijača Cibone, odlučio se vratiti iz mirovine i vratiti se pod Toranj, u svlačionicu koju je napustio kao golobradi klinac, da bi između izgradio košarkaško ime u Europi, igrao za euroligaški Bayern i sada za novi karijerni uzlet odabrao Vukove.
Rudež i sportski direktor Marin Rozić, velike nade polažu u dvojicu Amerikanaca – Kamaka Hepu i Justina Robersona, da budu igrači prevage u tekućoj sezoni, no sasvim je jasno, već nakon tri utakmice, da je Šiško čovjek od najveće važnosti. Kao što nam je rekao u povratničkom intervjuu, „osjećam da je ovo novi početak i za klub i za mene“. I bome jest, Cibona je na krilima njegove igre dohvatila igranje Europe, prvi puta nakon 2017., a on podsjetio da u njemu i dalje ima ozbiljne košarke. Dovoljne za povratak na euroligašku razinu? Nije nemoguće, svjedočili smo i bajkovitijim pričama…
