Cibona i dalje nema odgovor za prvake, Zadrani upisali slatku pobjedu u Draženovom domu

Cibona se svidjela na otvaranju sezone, protiv slovačke Prievidze. Justin Roberson je uzeo stvari u svoje ruke kada se lomilo, kapetan Krešo Radovčić i Žan Mark Šiško davali ton igri i kreirali, a Kamaka Hepa pokazao da će biti pojačanje. Trener Ivan Rudež je oformio moderniju momčad, s puno više kretnje, otvaranja napada i ofenzivnih zamisli.

A onda je u Draženov dom stigao Zadar...

Iako je bio dojam da će Cibona biti nešto bliže svom arhnemesisu, Zagrepčani i dalje nemaju ideju, kvalitetu ili sustav kojim bi riješili enigmu zvanu Jusupov Zadar – gosti iz Draženovog doma odnose pobjedu 86-78.

Budući da je ovog ljeta u svlačionicu doveo punokrvnog razigravača, Bornu Kapustu, pa onda i najavio da će mu momčad izgledati drugačije nego što je to bio slučaj proteklih sezona, to ipak nije bio slučaj. OK, kada je Kapusta u igri, Zadar igra preko picka, ima tu nekih noviteta, ali sukus priče je ostao isti. Zadrani su 'radna' momčad, koja igra s puno tranzicije, kretnje lopte, guranja lopte u post, prodora i izbacivanja 'povratnih', a u kojoj sve ponajviše ovisi o inspiraciji najboljeg igrača, Vladimira Mihailovića.

Zadrani su preko njega stigli do 13 poena plusa na poluvremenu (a bilo je i plus 15), bek gostiju je Ciboni za poluvrijeme ubacio 16 poena, i za njega, Rudež i njegov stožer, nisu imali protuotrov, kao što, uostalom, u pravilu nema niti jedna domaća momčad. Mihailović je zvao akcije za sebe, zabijao bilo iz driblinga, bilo iz prodora i on je bio najveća prevaga na parketu u uvodnom dijelu.

Sasvim solidne pobočnike imao je u Mazalinu i Žganecu (obojica po deset poena).

Na izazov zvan Mihailović, pokušao je odgovoriti Šiško. Nakon što je otresao hrđu s ruku nakon prve utakmice, Slovenac je u drugoj povratničkoj partiji pružio dojmljiviju predstavu. Zabio je za 20 minuta 13 poena, istaknuo se nekim sjajnim asistencijama, no osim Serdarušića (devet poena), nije imao raspoloženog suigrača. Cibonin očiti problem je, a to i nije neka novost, unutarnja igra: ni Markus Lončar ni Matej Rudan nisu se znali nositi s fizičkom igrom Zadrana, kako u obrani, tako i u napadu.

Kada se na tu premoć pod košem, nalijepila i nadahnuta rola Mihailovića, onda ovih 50-37 za Zadar na velikom odmoru, nije nikoga od oko tisuću ljudi u Draženovom domu, trebalo začuditi. Inače, Zadar je na poluvremenu imao 23 skokova, dok je Cibona imala 11.

Zagrepčani su nešto bolje krenuli u drugo poluvrijeme, spustili se na minus osam u dva navrata, da bi ih presjekla četvrta osobna Robersona na sredini četvrtine. To je značilo da će ga Rudež posjesti na klupu na neko, duže vrijeme. A baš je njegov i Radovčićev opipljiviji učinak nedostajao Ciboni.

Zato je novi impuls dao Šiško. U finišu četvrtine je dva puta razigrao suigrače na otvorene šuteve, da bi na isteku poluvremena probio Kapustu koji ga je faulirao za dva penala. Njegovom sjajnom igrom, Cibona je u posljednjih deset minuta ponijela samo pet poena minusa (64-69).

Taman kada je Cibona uzela zalet, smanjila na 67-71, Roberson je zaradio isključenje. Nije to, međutim, smelo kombinaciju Šiško – Radovčić koja je smanjila na 69-71 na osam minuta do kraja. To je, doduše, bio Cibonin 'hail mary', posljednji pokušaj da dohvati vrat Zadrana i pokuša ugušiti protivnika. Kao i toliko puta u ovih zadnjih par sezona, Zadar je ostao čvrst i miran, staložen kada je trebalo, nije gubio glavu i serijom 11-0 čvrsto zauzdao tijek susreta.

Kapusta je stavio sedam poena kada je Cibona nadirala, priključili su mu se Ramljak i Mihailović i, za iskusne Zadrane, to je bilo puko odrađivanje posla, odnosno cijeđenje vremena do zvuka sirene.

Zadrane je do pobjede vodio Mihailović s 19 poena, Mazalin je dodao 17, a Beech 13.

Kod Cibone je Šiško stavio 17, Serdarušić 16.