Roko Ukić se vraća! Nisam ništa lošiji nego 2016., a san mi je igrati u punoj Spaladium Areni

Pokuša li to čovjek staviti na papir, krene od Bogdanovića i Šarića, dvojice lidera ove momčadi, pa nadoda Krunu Simona i Ivicu Zupca, zapravo dobije temelj momčadi. Kojem nedostaje - pretpostavljate već - playmaker. U ponudi su mnogi, od Mavre, Junakovića, Uljarevića, Bašića, Katića, pa sve do Kalajžića, Kapuste i, kao najozbiljnijeg kandidata, Roka Rogića. Koji u češkom Nymburku, usput rečeno, baš i nema neku minutažu... Sve su to momci s određenim kvalitetama, ali problem je što se ovdje traži kudikamo viša razina.

I što u tom trenutku čovjeku drugo preostaje nego okrenuti broj onog drugog Roka. Dobrog starog Roka, s dodatkom Leni...

"Evo me taman u hotelu, igramo protiv Souffelweyersheima u gostima", javio se Ukić, prva zvijezda francuske Pro B lige, drugog ranga natjecanja.

Nakon sezone u prvoligašu Levalloisu, skrasio se u Antibes Sharksu, trenutačno 13. momčadi na ljestvici.

"Kako život? Ma život je super, to je i bio prioritet kod odluke da prihvatim ovu ponudu. Treba, naravno, biti i realan, ipak imam 35 godina. Financije mi u svemu ovome nisu bile primarne, ali liga je vrlo profesionalna i dobro plaćena", kazao je Roko pa nastavio svoju francusku priču:

"Igra se čudna košarka ovdje, mogu reći da je liga i pomalo divlja, ali u svemu tome su neke stvari i teže nego u Euroligi. Tu se ništa ne sudi, a nitko nema više od 205 cm, svi brzi, atletični... I moraš biti fizički na vrhunskoj razini da bi to mogao pratiti, bez toga ovdje ne možeš zabiti deset poena. Velika je to baza igrača, imaju pravo i na četiri stranca, tako da baš nije lako za igrati. Međutim, odgovara mi tako. Preko tjedna imam dovoljno vremena brinuti se o sebi, a na utakmici se onda maksimalno fizički potrošiš. Na taj način ostajem u tonusu, što mi je jako važno."

Njegova momčad krenula je s dvije pobjede i tri poraza u prvenstvo, a Ukić je njezino prvo ime.

"Rekao bih da sam i prva zvijezda lige, i doveden sam u toj ulozi, a zasad ide solidno. Na 15-ak sam koševa u prosjeku, trošim dosta lopti i zapravo se vraćam na košarku koju sam igrao kad sam imao 21, 22 godine. Nema tu prostora za previše asistencija, puno se igra jedan na jedan, a to je drukčije od košarke koju sam igrao posljednjih nekoliko sezona. Ali dobro, to me sve pomlađuje, vraća u mladost, fizički sam u odličnom stanju", zadovoljno govori Ukić.

Pa kad je već tako, onda valjda može doći u obzir i za reprezentaciju. Makar imao 35, i dalje boljih od njega - nemamo.

"Stalno sam u kontaktu s Veljkom (izbornikom Mršićem, op. a.), čuli smo se više puta i on svakako računa na mene. Čuli smo se i sad, nakon što smo doznali da će se igrati u Splitu, vidi me i u kvalifikacijskom ciklusu u veljači, što je i logično, ali i u onom lipanjskom, puno atraktivnijem. Međutim, i ono što nas čeka u veljači jako je važno, moramo dobiti Švedsku i tu nema izgovora, inače će nam se ponoviti prošli ciklus", upozorio je povratnik u reprezentaciju.

Nije morao ni naglašavati da je prihvatio izbornikov poziv, tu nije bilo dvojbi.

"Veljko me vidi u svojoj momčadi, a ja sam motiviran i zdrav. Kad netko ima 35 godina, to su dvije ključne točke. Dobro sam se preispitao, razgovarao sam i s Bojanom i Šišijem, i došli smo do toga da je ovo najbolje rješenje. Posljednji put igrao sam za reprezentaciju 2017., gotovo tri godine, a u tom se razdoblju nitko nije isprofilirao na toj poziciji. To nije moje mišljenje, vjerujem da ćemo se složiti da je to činjenica. Znam, reći će neki da je nepopularna mjera vraćati čovjeka od 35 godina, ali ja mogu samo obećati da ću se potruditi dati najviše što mogu za reprezentaciju", poručio je Ukić pa prisnažio:

"Uvjeren sam da nisam niti jedan posto lošiji igrač nego što sam bio 2016. A tad sam bio jedan od nositelja igre u reprezentaciji!"

Ivica Skelin, a zatim ni Dražen Anzulović, također su vjerojatno mogli imati Ukića na raspolaganju, samo da su željeli.

"Rekao bih da prethodna dva izbornika nisu bila baš luda za idejom da se vratim u reprezentaciju. To je njihova odluka, koju maksimalno respektiram, ali činjenica je da su rezultati bili loši. Ne kažem da je to bilo tako zato što mene nije bilo, ne daj Bože, ali nije to bilo dobro u prošlom ciklusu."

Bolje bi, nadamo se, trebalo biti u sljedećem. U njegovom povratničkom.

"Utakmice protiv Švedske i Nizozemske važne su iz više razloga, kako rezultatskom, jer u sustavu sa šest utakmica nemaš pravo na pogrešku, tako i zbog stvaranja ozračja unutar momčad, zajedništva... Ovo će i izborniku biti prve službene utakmice, moramo se svi zajedno kroz njih homogenizirati", poziva Roko.

Njemu u svemu ovome, pogotovo u lipanjskom programu, nikakva dodatna motivacija neće trebati. Igra se u njegovu rodnom gradu, u dvorani s kojom ima posebnu priču.

"Sjećam se, bio sam u NBA-u kad se otvarala Spaladium Arena. Igrali su rukometaši, gledao sam na TV-u i razmišljao: 'Uh, da je meni jednom zaigrati u punom Spaladiumu...' To mi je bio jedan od ciljeva u karijeri, poput dječačkog sna. Već sam mislio da ga nikad neću ostvariti, ali evo ga, ipak će se dogoditi...", kaže Ukić, svjestan svega što očekuje njega i suigrače.

"Ja najbolje znam kakav je Split grad, tu sam doma, i znam da ćemo ih morati svojim igrama zaslužiti da stanu uz nas na onaj svoj, prepoznatljiv način. Na nama je da to i napravimo. Vidjet ćemo koga će ždrijeb donijeti, nije to svejedno, ali kako god bilo, vjerujem da svaku od tih momčadi moramo biti u stanju pobijediti. Da bi došao do OI-ja, moraš dobiti tri utakmice, a ako to nismo u stanju pred svojom publikom, protiv koga god igrali, nismo ni zaslužili ići u Tokio."

Sa suigračima iz reprezentacije u kontaktu je, naravno, konstantno.

"To su moji prijatelji, prošli smo zajedno sto ratova, čujemo se stalno, pričamo o svemu, ne samo o košarci... Što se Bojana i Šišija tiče, njihova želja nije upitna, mislim da su njih dvojica neupitni, isto vrijedi i za Simona, vjerujem i za sve ostale, ali ne bih se ipak igrao izbornika. Duga je sezona, treba izbjeći ozljede, ali važno je da je volja i želja ključnih igrača neupitna", govori Ukić.

Jedino upitno u svemu tome je, zapravo, slučaj Marija Hezonje. Koji nikako da se čuje s izbornikom, priča se vuče već dugo, a odgovora nema...

"Nisam upoznat sa situacijom, teško mi je komentirati, ali Marija dobro znam, jako mi je drag momak, nema doslovno ničega lošeg u njemu. Ispadao je malo nespretan u nekim izjavama u javnosti, ali sve se to može riješiti. No to je ipak pitanje za izbornika i ljude iz vodstva Saveza, kako popraviti tu lošu komunikaciju... Hezonja je igrač koji ima svoju ulogu u NBA-u, nemamo baš 300 takvih, nositelj je kvalitete i vjerujem da uz malo želje i volje tu ništa ne bi trebalo biti sporno."

Iako ga u posljednje vrijeme sve više sele na poziciju četvorke, pa čak i petice, Hezonja je važan kao ozbiljna opcija na vanjskim pozicijama, na kojima nema previše izbora. Pod košem su uz Šarića i Zubac, Žižić, Bender Bilan, Šakić, možda i mladi Šamanić, dok s bekovima stojimo kudikamo slabije. Opcije su Filip Krušlin, Luka Babić, mladi Mateo Drežnjak, možda i Domagoj Bošnjak, Toni Perković...

"Da, puno se priča o problemu playmakera, ali mi sad imamo problem i na pozicijama dva i tri. Realno, nemamo baš previše igrača ispod dva metra koji igraju na nekom visokom nivou. U klubovima su nam tu najčešće stranci, kojima su domaći dečki najčešće 'backup'... Imamo puno ujednačenih igrača, ali nitko se nije uspio izdvojiti, da bude jasno da je on taj. Kroz utakmice u veljači neki će imati šansu nametnuti se, izbornik ima najbolju sliku, zna kako želi igrati i kakav će mu tip igrača trebati", kazao je Ukić.

I moglo je to otići u nedogled, košarkaške priče s Rokom čovjek ima razloga odužiti, ali trebalo se ići spremati za utakmicu. Za onog protivnika teškog imena i za novih 15, 20 poena starog majstora. Među fizikalcima, sa stilom iz ranih 20-ih, dovoljno dobrog da se vrati tamo gdje mu je i najdraže biti. U reprezentaciju.

Razgovarao: Marko Vidalina

(foto: Pixsell)