Roko Leni Ukić: Drago mi je zbog Raptorsa, ali sam navijao za Curryja

Kad se god nakupi mnoštvo tema kojima je jedini zajednički nazivnik košarka, ne možemo se sjetiti boljeg potencijalnog sugovornika od Roka Lenija Ukića. On je više od košarkaša, od 2012. godine pa do kraja reprezentativne karijere u neprekinutom statusu kapetana nacionalne selekcije, u slobodno vrijeme i glazbenik (po znamenitom jazz bubnjaru Lennyju Whiteu je i dobio srednje ime), a u malo manje slobodno vrijeme otac i suprug. A da mu je rad s djecom mio na svim frontovima, rekao nam je u kratkom intervjuu kojeg smo obavili upravo u vrijeme kad je Roko započinjao s treningom. O tome i nekim ostalim temama smo s njime razmijenili par riječi tijekom tjedna na izmaku.

Za početak smo se osvrnuli na aktualne teme “preko bare”. Jeste li ispratili NBA draft? Što mislite o ovogodišnjoj klasi?

“Teško je reći, za dati detaljnu analizu trebalo bi pratiti pomno kompletno sveučilišnu košarku. Mogu kazati što sam pogledao preko highlightsa i preko ovih nekih insajderskih najava. Prve su informacije bile da nije neka pretjerano duboka klasa, odnosno da ima tih nekoliko esktra klasa, ali da ispod petog izbora nema toliko atraktivnih igrača. Ali svaku je draft klasu teško ocjenjivati odmah, to bi bilo puno bolje pitanje za godinu dana. Naravno, Zion Williamson je glavna aktualnost, vrhunski atleta, te samim time donosi nešto novo u NBA. Ostaje vidjeti kako će se snaći.“

Jeste li pratili Luku Šamanića, pogledali njegov prvi nastup u Ljetnoj ligi?  Mislite li da je možda prerano otišao u NBA?

„Smatram da je to potpuno nebitno, i s koliko je godina otišao u NBA, i kako je odigrao prvu utakmicu. Mislim da se do sada pokazalo da možeš otići sa 18 i postati superstar ili propasti, isto tako otići s 25 i postati superstar ili propasti. Nema pravila, svaki igrač ima neki svoj put. On se odlučio da mu je najbolje otići odmah, draftiran je od strane najbolje moguće ekipe. Ja se nadam da ima svijetlu budućnost i želimo mu sve najbolje.“

Kako ste doživjeli naslov NBA prvaka za Toronto Raptorse? Jeste imali neku posebnu emociju?

„Pa nisam na taj način imao emociju s obzirom da favoriziram Golden State otkako je Steph Curry došao u NBA. Igrali smo skupa u ligi, moja druga godina u NBA se preklopila s njegovom prvom. Tad još nije bio ni blizu statusu superstara kakav je danas, ali se vidjelo i onda da je kod njega nešto posebno u pitanju. Tako da sam ja navijač Warriorsa, volim njihov stil igre, dominantnu košarku po perimetru u kojoj bekovi imaju glavnu ulogu. S druge strane, ako je već netko morao prekinuti njihovu dominaciju, drago mi je da je to Toronto. Masai je još tamo od vremena kad sam ja bio, kad god naletimo jedan na drugog porazgovaramo, u dobrim smo odnosima. U međuvremenu je bio u Denveru i vratio se, i drago mi je zbog njegovog uspjeha.“

Najaktualnije moguće – što mislite, gdje će Kawhi završiti?                                                      

„I to je nemoguće prognozirati, mogu se samo pratiti te neke insajderske informacije. Zadnje što sam čuo je da Toronto ima blagu prednost, nakon njih Lakersi, pa tek onda Clippersi, što je možda iznenađenje s obzirom na to što se najavljivalo. To je toliko osjetljiva priča da to vjerojatno samo on i najbliži ljudi oko njega znaju.“

Kako komentirate događanja vezana uz savez i reprezentaciju? Nedavno ste dali svoje mišljenje na tu temu, je li se išta promijenilo?

„Pa ne znam na što ciljate s tim pitanjem, ne bih na to odgovarao više. Ne želim voditi više ratove bilo koje vrste, pogotovo u ovom periodu kad smatram da je to potpuno nepotrebno. Što je bilo bilo je, rezultat se u kvalifikacijama nije polučio. Treba gledati dalje i ići dalje na način na koji je to najbolje moguće u idućem ciklusu, te izvući pouke iz svega toga. Nema se više smisla pretjerano baviti time što je prošlo.“

Kako bi ocijenili vašu prošlu sezonu? Kako kotira Pariz među svim metropolama u kojima ste igrali i živjeli?

„Pariz kao grad kotira jako visoko, no moram biti realan i naglasiti da je to jedan od slabijih klubova u kojima sam igrao u karijeri. Što ne znači da je slab. Francuska ima tu jednu srednju razinu klubova i igrača koji je jako visok za europske standarde i nije lako igrat tu ligu. No, što se tiče ambicija samog kluba i budžeta, kad podvučem crtu, to je ipak vjerojatno momčad najnižeg renomea i razine od svih za koje sam igrao. Ali što se mene samog tiče, bila je to jedna dobra, zadovoljavajuća sezona. Okončao sam je zdrav u svojoj 35. godini, a to mi je možda najvažnije.“

Kako bi ocijenili situaciju s košarkom u gradu Splitu? Imaju li klinci interesa, hakla li se po igralištima? Nedavno ste bili na otvorenju jedne škole košarke za djecu od 7 do 12 godina…

„Evo upravo sada dok pričamo se nalazim u kampu u Supetru. Mnoštvo je djece, atmosfera je odlična, uvjeti su odlični, lijepo se radi. Škola košarke KK Splita je u velikoj ekspanziji glede broja polaznika. Što se tiče same kvalitete, koliko će izaći danas-sutra gotovih igrača, za to treba pričekati. Ali ono što je sigurno jest da je puno ljepše gledati školu košarke sa 300-400 djece nego sa 50, kao što je bio slučaj prijašnjih godina. Ljudi koji stoje iza toga su napravili veliki pomak što se tiče same škole i mlađih kategorija“ zaključio je bivši reprezentativac.

Razgovarao: Vedran Redžepović

(foto: Reuters)