Prvi intervju izbornika Skelina nakon Nizozemske i Italije: Sad će te kvalifikacije…

Rekoh sam sebi 'dobili su zadnju utakmicu, vrijeme je Adventa, mora da je dobre volje', i odradio sve prema protokolu: Savez, glasnogovornica, provjera, mogu slobodno nazvati izbornika Ivicu Skelina. Izbornik je, eto, prethodnog dana sa svojim Splitom na Gripama pregazio Cetinje, i sad je na omjeru 5-5 u drugoj ABA ligi, bez ijedne gostujuće pobjede. Dobar start za razgovor… I odmah smo, dogovorno, prešli na 'ti', da ne kompliciramo.

> Ostale kolumne Zorana Čuture pronađite ovdje

Kakav je bio motiv Splita da uđe u drugu regionalnu ligu, za što nije pokazao interes niti jedan drugi naš klub?

„Imamo mladu ekipu, Kedžo ima 33 godine, Marčinković 28, svi su ostali ispod 25, i toj mladoj ekipi trebaju nova iskustva i više utakmica. Starije generacije, uključujući i tvoju, prošle su Čačak, Skoplje, Beograd, ova generacija naših mladih igrača nije prošla ništa od toga… Prošle sezone smo igrali 37 utakmica, a da smo usred sezone, baš u ovo vrijeme, imali četrdeset dana bez ijedne utakmice. Ako naše utakmice tretiramo kao proizvod, onda taj proizvod trebamo i pokazati publici. Igranje utakmica na neki način opravdava logiku našeg postojanja.“

I, kakav je odaziv?

„Protiv Cetinja je bilo petstotinjak gledatelja, ako i toliko. No, igrao si ovdje, znaš kakva je splitska publika...“

Razmažena, rekao bih…

„...i izbirljiva. Da slijedeću utakmicu igramo protiv Cibone, sigurno bi došlo tisuću i pol ljudi. Došli bi gledati suparnika, a ne nas, još uvijek je tako. Imamo problem u tome što nas stalno uspoređuju s Jugoplastikom… Treba shvatiti da je ovaj klub bio pred gašenjem, treba se sjetiti i da je prije tri godine igrao kvalifikacije za opstanak u Prvoj ligi, treba prihvatiti to da je puno vremena prošlo, i puno se toga promijenilo, od vremena Jugoplastike.“

Da ne bi mislio kako te napadam, i tebe i klub, po meni je iskorak u regiju, pa makar i u drugu ligu, pozitivan pomak. Da vidite što drugi rade, da se ogledate s njima na parketu, da igrači osjete nešto drugo i nekog drugog…

„Tako je. Ovo je prvi korak na putu kojim želimo ići. Na kraju tog puta nas – nadam se - čekaju i ekipe protiv kojih je nekada  igrala i Jugoplastika. Ali, uvijek je potrebno napraviti prvi korak.“

Kako igrači reagiraju?

„Teško im je, ritam od dvije utakmice tjedno je naporan, za njih je to novitet. Ali, moraju to prihvatiti, moraju znati kako se treba ponašati i igrati u takvim uvjetima. Ponovno – to su starije generacije znale, a ova tek treba saznati i prihvatiti.“

Možda sam ovo trebao pitati na samom početku: kako klub u cjelosti funkcionira?

„Otkako sam ja ovdje, neke dvije i pol godine, sve je u redu. Igrači su redovito i na vrijeme plaćeni, pa ja nemam nikakvih problema s dekoncentracijom momčadi iz tih razloga, kao što je – nažalost – slučaj u nekim drugim sredinama.“

Dobro, prošli smo Split, idemo malo na reprezentaciju…

„Neki dan smo imali sastanak u Savezu, pripremamo se za novi kvalifikacijski 'prozor', onaj koji slijedi u veljači. I dogovorili smo se da predsjednik Saveza, Stojko, prvi ide u javnost, pa tek iza njega i ja. U bilo kojoj temi koja se tiče reprezentacije, listi igrača, bilo čemu.“

Ups! Imao sam jedno stotinjak pitanja. Možemo li o prošlosti, ako ne možemo u budućnosti, da se malo vratimo na prve dvije utakmice kvalifikacija?

„I o prošlosti i o budućnosti reprezentacije ćemo kad za to dođe vrijeme, molim te za razumijevanje.“

Ma nema problema, poštujem stav Saveza, poštujem i tvoje prihvaćanje hijerarhije unutar sustava. Ali, javna si osoba, nekako mislim da bi stalno trebao biti na dispoziciji.

„I jesam, nikad ni jednog novinara nisam odbio. Samo ovaj put nećemo o reprezentaciji.“

Da pokušam ovako: jesi li čitao novine nakon prve dvije kvalifikacijske utakmice?

„(pet sekundi šutnje)… Jesam… Javnost ima pravo na svoje mišljenje, s kojim se ja imam pravo složiti ili ne složiti. Usput, ti si prvi novinar koji me je nazvao nakon tih utakmica.“

Tko bi rekao… Nije više imalo smisla inzistirati i postavljati male novinarske zamke. Nije zaslužio da se u neku od njih, možda, i uhvati. Zahvalio sam se izborniku na vremenu i dobroj volji – a doista ju je imao – i čekam neku drugu, bolju, priliku za razgovor o reprezentaciji. Sad će te kvalifikacije, samo što nisu.

Piše: Zoran Čutura