Problem krhkog sampouzdanja
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 07.09.22. | 09:25
Bojan nas je nosio cijelu utakmicu, izuzev samog kraja kada ni on više nije mogao sam. I bilo bi dovoljno da je još netko dao ruke. Sa slabom igrom protiv ovakvih Talijana bi i to bilo dosta. No to bi onda bila Bojanova pobjeda, a ne momčadska. Na ovakvim turnirima je takva varijanta dugoročno neodrživa.
Ako je utakmica s Estonijom predstavila iskakanje iz zacrtanih okvira, ogled s Italijom nas je warp brzinom vratio u njih. Traumatično je to iskustvo, proživljeno nebrojeno puta, a koje, u suštini, predstavlja napetu završnicu u kojoj oni s druge strane terena na kraju izlaze kao pobjednici.
Ako do sada niste pogodili, radi se o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji.
Reći će izbornik Damir Mulaomerović nakon poraza od Italije kako je nesportska na Ivici Zupcu u posljednjoj četvrtini, a iz koje su Talijani zabili pet poena, bila presudna. I doista, nakon tih pet vezanih poena Talijani su ušli u nevjerojatan ritam. Počeli su pogađati iz svih pozicija, osobito Fontecchio na kojemu je do tada Bogdanović igrao sjajnu obranu.
Ali ozbiljna reprezentacija si ne smije dopustiti da takvom lakoćom sasvim pogubi konce igre i raspadne se u razmaku od samo nekoliko minuta. Pa da joj onda naočigled niži Talijani hvataju skokove i pune koš tricama iz drugih prilika. Da se ne zagrađuju skokovi, da se olako gube lopte, a u napadu forsiraju nerezonski šutevi ili prodori. Da je slučajni promatrač kojemu utakmica curi kroz prste.
Teško je, međutim, točno dešifrirati u čemu je tu stvar. Je li stvar u krivim rotacijama, činjenici da su Simon i Šarić morali odigrati back to back utakmice nakon ozljeda, neuigranosti...
Ili je ipak u pitanju krhko samopouzdanje hrvatskih reprezentativaca. Kada je igrač napucan samopouzdanjem on će nakon pet promašenih šuteva uzeti i šesti u trenucima kada se lomi utakmica. On će, nakon protivničke serije, stati, postaviti napad i ohladiti ambicije protivnika izrađenom akcijom. Kod Hrvatske to, nažalost, nismo vidjeli.
Ali smo vidjeli puno grešaka i individualnih pokušaja u trenucima u kojima je trebalo tražiti izrađene poene.
Bojan nas je nosio cijelu utakmicu, izuzev samog kraja kada ni on više nije mogao sam. Od starta je bio onaj agresivni Bogdanović čiji poeni ubijaju protivničke ambicije. Vodio je i osobni rat protiv Fontecchija, inače novog člana Utah Jazza. Čisto da ovaj vidi što znači NBA liga.
I bilo bi dovoljno da je još netko dao ruke. Sa slabom igrom protiv ovakvih Talijana bi i to bilo dosta. No to bi onda bila Bojanova pobjeda, a ne momčadska. Na ovakvim turnirima je takva varijanta dugoročno neodrživa.
Pa ako trebamo izdvojiti neku pozitivnu stvar to bi bila tek njegova partija. Sve ostalo je bilo za što brži zaborav. Od vođenja utakmice, obrambenih skokova i izgubljenih lopti. Treba stvari nazvati pravim imenom, alibiji nam ne donose ništa korisno.
Potreban nam je reset. Situacija je daleko od dramatične, osigurali smo prolazak skupine što je i bio osnovni cilj. Protiv Ukrajine će zadatak biti ispraviti sve loše stvari koje nas prate na ovom turniru, a koje su sasvim jasne.
To nam je i priprema za osminu finala. U kojoj nas, ovisno o rezultatu, čeka zahtjevan zadatak. U slučaju da se stvari ne poprave, ova generacija, Bojanova i Simonova, će pasti šaptom. Iako svi znamo da imaju kvalitetu za puno više. Sigurno više od ovog što su odigrali protiv Talijana. I zbog toga će okršaj s Ukrajincima biti prijelomna točka. Sink or swim, stvar je jasna.
Skupina C, rezultati
Estonija – Velika Britanija 94:62
Grčka – Ukrajina 99:79
Hrvatska – Italija, 81:76