Od NBA parketa do pješčanih terena i - olimpijske vize!

Kada se te 1988. godine 'dijelio' sportski talent, Chase Budinger nije bio tek u istom 'bazenu' kao i njegovi vršnjaci. Nije bio niti u prvim redovima ili među prvima. Amerikanac je, poput Obelixa, upao u čarobni kotao talenta! Budinger je, naime, nedavno ovjerio ulaznicu za Olimpijske igre u Parizu, ali ne u košarci u kojoj je imao korektnu NBA karijeru, već u – odbojci na pijesku!

Budinger i njegov partner Miles Evans osigurali su drugo i posljednje mjesto te će predstavljati SAD na pješčanim terenima francuske prijestolnice tim pothvatom Budinger će postati prvi čovjek u povijesti koji u svom CV-u ima igranje NBA utakmice i odbojke na pijesku na Igrama.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Budinger je personificirao vječite teze da bi najbolji košarkaši svijeta bili jednako dobri u odbojci ili, recimo, rukometu, pa ih podignuo na još višu razinu.

A iako će s 36 godina nastupiti na svojim prvim Igrama, Budinger i odbojka imaju dugu povijest. Chase je bio izvrstan košarkaš i odbojkaš u kalifornijskoj La Costa Canyon srednjoj školi. U košarci je bio jedan od najboljih igrača u Americi, čak je i podijelio MVP naslov s Kevinom Durantom (!) 2006. u tradicionalnoj McDonalds All-American utakmici. Istovremeno je slovio za velikog odbojkaškog talenta, a 'Volleyball Magazine' ga je proglasio odbojkaškim igračem godine 2005.

REUTERS/Steve Dipaola

Nakon impresivne srednjoškolske sportske karijere, slijedio je odlazak na sveučilište, a ponuda, pogađate, nije nedostajalo.

Kod odabira je suzio izbor na tri destinacije: USC, UCLA i Arizonu. Oba koledža s adresom u LA-u nudila su mu školarinu da igra oba sporta, ali kako je koledž ipak malo ozbiljnija razina od srednje škole, Budinger je odlučio da će se na sveučilištu Arizona posvetiti isključivo košarci. Trener Lute Olson bio je presudni faktor tog odabira.

„Trener Olson je bio legendarna figura u sveučilišnoj košarci, i nisam mogao propustiti priliku da igram pod njegovim vodstvom“, istaknuo je Budinger.

Nakon tri sezone na koledžu, prijavio se 2009. godine na draft, onaj na kojem je s prvog mjesta izabran Blake Griffin, a na kojemu su još bili i James Harden i Steph Curry, a Budingera su u drugoj rundi s 44. mjesta izabrali Detroit Pistonsi. Iza Budingera su, primjerice, ostali Danny Green i Patty Mills.

Odmah iste večeri je proslijeđen Houstonu, a tijekom sedmogodišnje NBA karijere odigrao je 407 utakmica, a nosio je još i dresove Minnesote, Indiane i Phoenixa. Nakon kraće avanture u Baskoniji, Budinger se umirovio od košarke 2017. godine. U NBA karijeri je zaradio i ozbiljan novac, prema ugovorima je mu je na bankovni račun kapnulo preko 18 milijuna dolara. Zanimljivo, nastupio je i u natjecanju u zakucavanjima 2012. godine.

Ali na koncu se morao vratiti prvoj ljubavi – odbojci. I to je jedan od razloga zbog čega je mahnuo na pozdrav košarkaškom svijetu sa samo 29 godina.

„Moj plan je oduvijek bio da se vratim odbojci na pijesku. To je oduvijek bio sport koji sam obožavao i negdje iza u glavi mi je plan bio da probam uhvatiti nastup na Olimpijskim igrama kada odem u košarkašku mirovinu“.

Iako mu je fokus bio na košarci, Budinger je često tijekom NBA karijere ljetima trenirao odbojku i igrao četiri na četiri s prijateljima i to do nekoliko puta tjedno. Pojašnjava kako mu je to bio dobar trening i fina kondicijska priprema jer je pijesak nježniji za koljena i kukove od tvrdih košarkaških parketa. Inače, Budinger je redovito igrao s dva također bivša NBA igrača, Richardom Jeffersonom i Lukeom Waltonom, a s kojima se i danas nađe na odbojkaškom igralištu.

A od 2018. godine se službeno vratio na pješčane terene i od tada je tekla njegova jurnjava za Igrama. Od tada je promijenio pet različitih partnera, prije nego će 2023. oformiti, ispostavit će se, olimpijsko partnerstvo s Evansom. Od kada je dvojac počeo zajedno igrati, popeli su se do drugog mjesta u Americi i 13. na svijetu.

„Od kvalifikacija za Tokio sam se još više posvetio ovom zanatu. Neumorno smo radili Evans i ja, kako bi izgradili igru i strategiju na terenu. Zajedno smo se posvetili jednom jedinom cilju, a to je plasman na Olimpijske igre“.

Sada ga je, eto, i ostvario. Prava je rijetkost da se jedna vrhunska karijera zamijeni drugom ovako, relativno, brzo. Mnogi sportaši imaju problema pronaći sljedeći izazov nakon igračke karijere, mnogi su zbunjeni, neki se niti ne snađu. No ne i Budinger.

„Imao sam tu sreću da sam samo napravio tranziciju u drugi sport kojeg igram na najvećem nivou“.