Nitko ga ne želi! Bio dva puta na All-Staru, zaradio više od 100 milijuna, a u sezonu ulazi bez kluba

Zanimljiva je priča o Boozeru. Ovaj 33-godišnji krilni centar je svoju sveučilišnu karijeru proveo na Dukeu, a pod legendarnim trenerom Mikeom Krzyzewskim je 2001. osvojio i NCAA naslov. Imao je Boozer dobre brojke u 'Blue Devilsima' – postizao je 14,9 koševa i imao 7,2 skokova u prosjeku u tri sezone koje je tamo proveo, a 2002. je odlučio izaći na draft.

Iako je iza sebe imao solidnu sveučilišnu karijeru začinjenu NCAA naslovom, Boozer nije dobro prošao na draftu. Za razliku od svojih kolega iz Dukea, Jaya Williamsa i Mikea Dunleavyja, koji su izabrani kao 2. i 3. pick, on je pao čak u drugu rundu. S 35. pickom ga je uzeo Cleveland Cavaliers, a na njegovoj poziciji su prije njega izabrani igrači poput Drewa Goodena, Nikolaza Tskitishvilija, Marcusa Haislipa, Ryana Humphreyja ili Roberta Archibalda.

Međutim, Boozer je odmah pokazao da je Cleveland dobro odabrao. U prvoj sezoni je imao prosjek od 10 koševa i 7,5 skokova, a u drugom dijelu sezone se izborio i za mjesto u startnoj petorci, a pravu eksploziju je doživio sljedeće sezone, kada je u redove Cavaliersa stigao i LeBron James. Boozer se odlično nadopunjavao s mladim LeBronom, koji tada još nije bio 'Kralj', ali je pokazivao da će to postati, a sezonu je završio s prosjekom od 15,5 koševa i 11,4 skoka. Sve je izgledalo kao da će Cleveland brzo složiti momčad oko dvojice mladih perspektivnih igrača, a onda je Boozer napravio potez koji mu je obilježio karijeru.

Prvi ugovor kojeg potpiše igrač izabran u drugoj rundi drafta traje tri godine, ali se nakon dvije godine može raskinuti. Cleveland i Boozer su se dogovorili da raskinu ugovor u ljeto 2004. jer je Boozer prema prvom ugovoru zarađivao samo 695 tisuća dolara po sezoni. Iz redove Clevelanda su već pustili vijest kako je Boozer pristao na novi ugovor po kojem će u sljedećih šest godina zaraditi 39 milijuna dolara. Međutim, Boozer je napravio nešto što nitko nije očekivao – prihvatio je ponudu Utah Jazza u vrijednosti od 70 milijuna za 6 godina.

„Vjerovali smo mu. Dao nam je riječ i onda je pogazio. Ne možemo vjerovati da se ovo dogodilo“, rekao je tadašnji predsjednik Cavsa Gordon Gund, a Boozer je postao persona non grata u Clevelandu. Cavsi su se morali okrenuti novom planu slaganja momčadi oko LeBrona. Dugo su tražili 'drugog igrača' momčadi, izmjenjivala su se tu različita imena, a mnogi analitičari kažu kako ga na kraju nikada nisu ni našli tako da postoje i oni koji su uvjereni da je upravo Boozer kriv za činjenicu da Cavsi s LeBronom nisu osvojili naslov, odnosno da je zbog njega 'Kralj' otišao u Miami. Oko njih dvojice bi se puno lakše složila momčad...

No, Boozer je završio u Salt Lake Cityju u lijepoj momčadi složenoj oko njega Andreia Kirilenka, Matta Harpringa i Mehmeta Okura. Sljedeće sezone im se priključio i Deron Williams i izgledalo je kao da bi Jazz mogao ponovo podsjetiti na dane kada su ih vodili John Stockton i Karl Malone. Međutim, najveći uspjeh te momčadi je bilo polufinale Zapadne konferencije 2007. godine, a Boozer se tri godine kasnije odlučio na još jednu promjenu kluba. Sjajne brojke – 19,3 koševa i 10,5 obrana prosječno u šest sezona i 2 nastupa na All-Star utakmici su ga stavile u žižu zanimanja mnogih klubova u ludo ljeto 2010. kada je mnoštvo NBA igrača promijenilo klubove, a Boozer je očekivao, a na kraju i dobio velike novce.

Mnogi su se klubovi zanimali za njega, a na kraju je završio u Chicagu. U klubu su već bili Derrick Rose, Joakim Noah i Luol Deng, na klubu je došao Tim Thibodeau, a Bullsi su pokušali dovesti i LeBrona Jamesa. Međutim, on je 'odnio svoje talente' u Miami, a Boozer je tako ostao bez još jedne prilike da osvoji naslov s LeBronom. Doduše, Bullsi su i s ovim sastavom bili jedni od favorita za naslov u sljedećim godinama, ali do njega nisu došli.

Svakako su najveći razlog za to ozljede Derricka Rosea, ali je jedan od većih krivaca i Carlos Boozer, odnosno njegove igre. Od početka je Boozer izgledao nešto slabije u napadačkom dijelu nego je to bio u Jazzu, a njegova očajna igra u obrani je u Chicagu došla do izražaja. Thibodeau je poznat kao obrambeni specijalist, Bullsi su svoju igru gradili na agresivnoj i čvrstoj obrani, a Boozer je tu definitivno bio najslabija karika. Njega su suigrači uvijek morali pokrivati, pored njega bi se 'naigrali' i prosječni igrači, a sve to je izazivalo nezadovoljstvo navijača. Prosječne igre se mogu opravdati nekom slabije plaćenom igraču, ali Boozer je imao oko 15 milijuna dolara po sezoni i nakon Rosea bio najskuplji igrač momčadi. A na klupi je iza njega sjedao ljubimac navijača Taj Gibson...

Dugo su poklonici 'Bikova' zazivali njegov trade ili odlazak. Zamjenu je bilo teško dogovoriti jer je njegov ugovor bio financijski pretežak, a škrti vlasnik Bullsa Jerry Reinsdorf nije želio posegnuti za opcijom amnestiranja njegovog ugovora po kojem bi ga otpustio, ali i dalje plaćao. Na kraju je to prošlog ljeta ipak napravio, a Boozer je postao slobodan igrač. Pogled na njegovu statistiku u Chicagu (15,5 koševa, 9 skokova) bi odao dojam da je igrao u najmanju ruku solidno, ali su navijači Bullsa ostali razočarani. Uostalom, Pau Gasol, Boozerova zamjena, je u Chicagu dočekan kao pravi spasitelj, a to je s All-Star sezonom i dokazao. Bez obzira što ni Španjolac ne igra sjajnu obranu, kod njega se ipak vidjelo htijenje. Za razliku od Boozera.

A Boozer je zamijenio Gasola u Lakersima. Na početku sezone je bio u petorci, a kako je vrijeme odmicalo sve se više selio na klupu i imao sve manju minutažu u nikada slabijim Lakersima. Na kraju je nekako prikupio 11,8 koševa i 6,8 skokova po utakmici, ali će njegova epizoda u Los Angelesu prije svega ostati zabilježena po onom kreveljenju s Nickom Youngom, Jordanom Hillom i Jeremyjem Linom.

Bez obzira na očiti pad u karijeri, Boozer je ovog ljeta zaintrigirao mnoge klubove. S 33 godine još uvijek nije prestar, a svi su računali da bi mogao potpisati za veteranski minimum. Interes su pokazali Clippersi, Spursi, Mavericksi, Raptorsi, Knicksi i Nuggetsi, ali se nitko nije odlučio ponuditi mu ugovor. Boozer je tražio nešto veći iznos novca (3-4 milijuna dolara), a nitko mu to nije želio dati. Prijelazni rok je odmicao, većina igrača je dobila nove klubove, a Boozer nije želio igrati bilo gdje.

„Čekat ću početak sezone. Tada će se otvoriti mjesta na rosterima“, izjavio je u kolovozu usput odbivši ponudu za igranjem u Europi i Kini. Doduše, iz Europe i nije bilo pravih ponuda, li jeste iz Kine. Nekoliko klubova je bilo spremno platiti željene milijune, ali ih je Boozer odlučio odbiti. Ostao je živjeti u Los Angelesu, obilazi filmske premijere i slične događaje, a čekao je početak NBA kampova za pronalaženje novog kluba. Međutim, nikakva ponuda nije stigla, a sezona je praktično pred vratima.

„Mogu čekati i do Božića. Nešto će se sigurno otvoriti“, nedavno je rekao Boozer, a mnogi sve više sumnjaju kako bi se neki ozbiljni klub upustio u njegov angažman. Jedino ako se dogodi neka ozljeda, a tada će Boozer morati pristati na minimum umanjen za plaću ovih nekoliko mjeseci koje neće biti na rosteru.

A sve je moglo biti drugačije da je naučio igrati obranu. Ili ostao u Clevelandu kada se to od njega očekivalo. Ovako je ostao zapamćen kao igrač koji je u prvom dijelu karijere potpuno nadmašio očekivanja, a onda ponudio drugu krajnost s priličnim razočarenjem. Njegov šut s poludistance bi, bez obzira na sve, i dalje bilo lijepo gledati, ali njegovo urlikanje nikome neće nedostajati. Iritirao je sve – i navijače, i protivnike, i suigrače. Samo valjda sebe ne.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!