KOMENTAR: Slaven Rimac je bio osvježenje, a njegov otkaz je nelogičan potez Cibone

Damir Mulaomerović je naslijedio Slavena Rimca u pomalo neočekivanom obratu kojim Aco Petrović pokušava spasiti sezonu koju je praktično sam zakuhao dovođenjem pojačanja s kojima se Cibona nije proslavila. Corey Fisher i Derdan Berisha su trebali voditi ovu momčad, ali su vrlo brzo napustili Zagreb, a nitko se više i ne sjeća Devona Gaulden-Saddlera koji je uskočio kada je Fisher morao na dijetu. Jasmin Hukić i Andrija Žižić su u momčad došli kao osigurači, a u nekim su utakmicama morali imati veliku ulogu.

Kasnije je Cibona malo bolje reagirala dovevši Jamesa Florencea i Nebojšu Joksimovića pa i Ivana Siriščevića, ali Rimcu su slaganje momčadi otežavale ozljede. Dugo je van parketa bio talentirani Ivica Zubac, ozljede su vukli i Dominik Mavra i Nik Slavica, Žan Mark Šiško je imao problema s registracijom...

Puno problema, malo vremena za pravo uigravanje, ali i manjak pravog talenta u momčadi, sigurno nisu pomogli Rimcu na početku sezone. Sigurno je i trener imao svojih pogrešaka u ovih 13 utakmica, ali je pomalo čudno da očigledno nije dobio nikakav kredit kod Uprave kluba. Ako se uopće može pričati o više od jednog čovjeka koji odlučuje u Ciboni.

Slaven Rimac Cibonu je preuzeo u studenom 2013. kada je Neven Spahija otišao iz kluba. Uslijedio je pravi raspad 'pod Tornjem', odlazili su igrači, ali su na krilima Daria Šarića došli do senzacionalnog ABA naslova. Rimac je, u suradnji s Juricom Golemcom, pokazao trenerski gen, a vrlo brzo se pokazao jako dobrim stručnjakom i pravim osvježenjem na hrvatskoj trenerskoj sceni.

Ako je s tim naslovom Rimac 'upisao fakultet', u prošloj sezoni je Rimac 'diplomirao'. Cibona je odustala od Europske lige, Šarić je otišao, a u momčadi su ostali neki novi klinci. Sve je izgledalo kao da će zagrebačka momčad dosegnuti samo dno, ali Cibona je imala nekoliko jako dobrih utakmica, a ABA ligu je završila sa zadovoljavajućim omjerom 10-16 dok je u hrvatskom prvenstvu pružila dobar otpor Cedeviti.

Puno veći uspjeh od rezultata Rimac je napravio forsirajući mlade igrače. Nije da je imao nekog drugog izbora, ali svejedno treba istaknuti kako je pod njegovim vodstvom Ante Žižić došao do statusa najboljeg hrvatskog mladog igrača koji igra u domaćim klubovima, da je Ivica Zubac dobio pravu šansu u kojoj je nagovijestio NBA potencijal, da je Nik Slavica zaintrigirao turske klubove, da je oživio i Dominik Mavra. Vratio je Rimac u život i neke igrače koji su se praktično već oprostili od ozbiljne košarke, prije svih Ivana Siriščevića i Filipa Krušlina.

Iako će netko reći kako bi sve to napravio i neki drugi trener jer Cibona stvarno nije imala izbora, to nije tako. Mnogi bi treneri od svoje uprave radije tražili islužene veterane koje bi mogli uklopiti u financijsku konstrukciju, a koji bi pomogli klubu da opstane, ali Rimac se odlučio na dugoročno slaganje momčadi bez alibija.

I sve je to izgledalo dobro. Već smo počeli razmišljati kako bi Rimac mogao biti Cibonin Dušan Vujošević, naravno bez verbalnih ispada koje je od Rimca, pravog gospodina, nemoguće i očekivati. Stvaranje mladih igrača i uklapanja s nekim iskusnijim košarkašima, vraćanje Cibone na put stare slave. Rimac se odlično uklapao u tu viziju, ali tako nisu mislili u Upravi. Odnosno, tako nije mislio Aco Petrović. A kažu i navijači.

Ta priča da su navijači Rimcu okrenuli leđa prilično je smiješna. Smogovci su, da budemo jasni, jako simpatična navijačka skupina koja uistinu zdušno bodri svoj klub i u najtežim danima, ali se mahom radi o prilično mladim djevojkama i mladićima koje jedan ozbiljni klub ne bi trebao uzimati kao alibi za svoje odluke. Pogotovo ne kada se sjetimo da su ti isti Smogovci praktično donedavno podržavali Rimca. Zbog čega su sada promijenili mišljenje, ne znamo, ali ako misle da ovakva Cibona može izbjeći bilo što osim uvjerljivih poraza od Zvezde i Budućnosti, odnosno da ova momčad ne može izbjeći neugodne poraze od Krke i Mege, onda možda i ne znaju toliko o košarci koliko misle.

Druga je priča Aco Petrović. Najavio je on novi smjer u Ciboni prilikom preuzimanja kluba, odnosno njegovog spašavanja, ali ova odluka nije baš pravi korak u tome. I on je sudjelovao u dovođenju igrača na početku sezone, vjerojatno imao i glavnu riječ u tome, a i sam je bio trener pa mu je valjda jasno koliko je teško uigrati momčad bez prave kvalitete, s igračima koji odlaze i dolaze u klub te s mnogim ozljedama. Jasno je da Cibona ne može dovesti nekog velikog igrača koji bi preokrenuo sezonu i da je najlakše promijeniti trenera, ali ovaj potez nema nikakve logike. Da su 'Vukovi' doveli nekog iskusnog trenera, bilo bi to nešto jasnije, ali Damir Mulaomerović je u dosadašnjem dijelu karijere vodio samo tuzlansku Slobodu. Svaka čast na njegovoj igračkoj karijeri, ali da on s tako malo trenerskog iskustva ide spašavati sezonu Cibone, nije baš najbolji potez.

A kada bi baš bili bezobrazni, napisali bi da je Petrović možda izabrao Mulaomerovića jer su susjedi. Ne tvrdimo da će sada predsjednik lakše doći do svlačionice, ali...

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!