KOMENTAR: Umjesto kreiranja dobre atmosfere, naši košarkaši zasluženo izviždani
Vrijeme Čitanja: 2min | pet. 11.09.15. | 08:16
Izbornik je bio ljut i razočaran, a nas je uhvatila tuga.
Nikako se nismo nadali da će na kraju posljednje utakmice u skupini naši košarkaši biti ispraćeni zvižducima, a još manje da će ih zaslužiti. Što jesu.
Doduše, bilo bi pogrešno i prenapuhano napisati kako je cijela Arena izviždala naše košarkaše. Kao prvo, Arena nije bila 'cijela' na jučerašnjoj utakmici koju je gledalo oko 7.000 ljudi, a, kao drugo, ipak zvižduci nisu stizali od svih onih koji su gledali mučenje koje su nam priredili Perasovićevi košarkaši.
Loša Hrvatska se porazom od Gruzije oprostila od poluprazne Arene
Perasović je ljut i razočaran: Nemamo se pravo predati, zaslužili smo zvižduke
A tu riječ, mučenje, smo najviše koristili u komentarima posljednjih dana. Hrvatska je po prvi put bila (su)domaćin Eurobasketa od svojeg osamostaljenja, a u situaciji kada je košarka pala jako nisko na ljestvici sportskog interesa, mučenje nam nikako nije trebalo.
Imali smo lijepu situaciju da i domaćoj publici predstavimo jednu zanimljivu, potentnu reprezentaciju koja bi se u sljedećim godinama mogla približiti europskom vrhu, a nadali smo se da bi mogla to napraviti već sada. Na ruku nam je išla i objektivno slaba skupina s borbenom ali skromnom Nizozemskom, prilično oslabljenima Slovenijom i Makedonijom te Gruzijom, koja je većim dijelom turnira pokazala da je van ritma. Tek je Grčka slovila kao jača momčad, to je i pokazala, a možda i najviše boli to da smo jedino protiv njih igrali dobro, angažirano.
Sve ostalo je bilo loše. Srećom po nas, nije završilo tragično, a moglo je. Na kraju smo osvojili očekivano drugo mjesto u skupini, u osmini finala nas čeka momčad koju možemo pobijediti, ali gorak dojam je ostao. Nakon pripremnog razdoblja bez poraza, u kojem smo dobivali neke jake momčadi, u Zagrebu smo pokazali jako malo i definitivno razočarali naše navijače. Nismo uspjeli probuditi onaj uspavani košarkaški gen među našim navijačima, a teško je za povjerovati da bi neko dijete, kojeg je roditelj doveo u Arenu na utakmicu ili dvije, moglo shvatiti zbog čega je to košarka najljepši sport kojeg se isplati pratiti i(li) igrati.
I zbog toga ona tuga iz prve rečenice. Ne toliko zbog naše loše igre, jer smo na nju, nažalost, navikli, a i to se može promijeniti sa samo dvije dobre sljedeće utakmice, nego zbog činjenice da smo propustili napraviti jednu lijepu stvar. Ljudi iz Saveza su napravili jako malo kako bi ovaj Eurobasket iskoristili za stvaranje neke šire košarkaške priče, a onda su se u to sve uklopili košarkaši. Oni su rijetko pokazivali kvalitetu, na trenutke smo vidjeli borbenost, ali sve se završilo, kako je Perasović rekao, predajom pred protivnicima, predajom koja je potpuno nedopustiva.
(Foto: Pixsell)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!