Kada su stigli u finale, Celticsi su već imali sve potrebne odgovore

Čitava stvar je malo podsjetila na partiju tenisa. Uzmimo situaciju kada jedan igrač ima break, a njegov protivnik servis kod 3-5 i vodstvo 40-0. Tenisač koji vodi i koji je u boljem ritmu, će ipak s nešto manje žara i motiva tražiti poene u tom gemu koji je praktički već riješen i htjet će sačuvati snagu za svoje servis koji mu može donijeti set. Osobito kada ima osjećaj da je bolji.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Tako nekako se postavio Boston u četvrtoj utakmici u Dallasu. Celticsi su, istini za volju, dominirali u finalu, u svom džepu imali tri utakmice prednosti i puno više od igre. Pa su onda, nakon lošeg ulaska petu utakmicu u utakmicu dali ipak nešto malo manje gasa u Dallasu znajući kako imaju dvije meč-lopte pred svojim navijačima. I onda su odmah prvu iskoristili i to u velikom stilu.

Slađe je proslaviti pred domaćim navijačima...

A i osjetili su da su osjetno bolji od Dallasa koji je odradio, treba biti pošten pa reći i to, sjajnu četvrtu utakmicu, ali ništa više od toga. Boston je jednostavno bio – bolji.

Peter Casey-USA TODAY Sports

I to će se pamtiti iz ovog, rekordnog 18. naslova Bostona, čime su se Celticsi izdvojili na vrhu ispred vječnih nemesisa LA Lakersa.

A put do prstena nije stigao preko noći. Pa iako sve pohvale trebaju ići igračima, u ovaj naslov Bostona ugrađeno je puno truda na gornjim etažama i družine pored klupe. Posebno je jedan detalj usmjerio ovo finale.

Polovicom treće utakmice Boston je o prvi puta upao u probleme. Luka Dončić i Kyrie Irving su u tom času iskombinirali 37 poena. Daniel Gafford i Dereck Lively II su sjajno branili obruč, a Kristaps Porzingis, koji je bio ponajbolji igrač Bostona u prve dvije utakmice, bio je van stroja zbog nove ozljede.

Celticsi su imali pola koša zaostatka na velikom odmoru, a Dallas je ušao u svoj ritam. Boston nije htio slabijom igrom udahnuti Dallasu novi život. Ne kada su s druge strane Dončić i Irving. Samo koji sat ranije Joe Mazzulla, inače pasionirani ljubitelj jiu-jitsua i MMA-a (i Pepa Guardiole), tumačio je svojim igračima da kada što više misle o tome da su blizu pobjedi, to su bliže porazu. Svoj govor potkrijepio je video klipovima UFC borbi koji koliko god da su bili brutalni, sigurno su bili ljepši prizor od gledanja reprize četvrte utakmice finala 2022. godine kada je Stephen Curry deklasirao Boston.

„Taj poraz od Golden Statea je bio najgori ikad za mene. To ljeto je bilo najgore ikada. Tada sam si obećao, da ako se ikada vratim u finale, da ću doslovno napraviti sve što je u mojoj moći da osiguram drugačiji ishod od toga“, priznao je Jayson Tatum.

Kevin Jairaj-USA TODAY Sports

I uistinu, Boston nije dozvolio Dallasu da prodiše. U drugom poluvremenu te treće utakmice, Celticsi su, zapravo, prelomili finalnu seriju. Igrali su brzo, kažnjavali sve propuste u obrani Dallasa. A Jason Kidd je na drugoj strani pokušao sve: i 2-3 zonu i 'malu' petorku. Ništa nije prolazilo. Na ulasku u posljednju dionicu Boston je imao plus 15. Čak i bez Porzingisa, ovo je bio Boston u svom najboljem izdanju. Kada su svi izvan reketa i kada četiri od pet igrača na parketu mogu biti prijetnja izvana.

Njihov 18. naslov kulminacija je višegodišnjeg truda, trejdova i slaganja rostera te, konačno, šampionske kulture.

Hejteri će reći da su imali podosta sreće u doigravanju i da su igrali protiv ozljedama načetih protivnika. Ima istine u tome, ali i ozljede su sastavni dio igre. Uostalom, Porzingisa nije bilo u većem dijelu doigravanja. A upravo je latvijski centar bio jedan od komadića puzle koji su nedostajali. Osim njega, Boston je proteklog ljeta u svoje redove nekako uspio dovesti i Jruea Holidaya. I danas se na gornjim etažama sprdaju s Milwaukeejem koji im je omogućio dovođenje sjajnog beka. Boston je svoje superstarove, Jaysona Tatuma i Jaylena Browna okružio igračima kojima mogu šutirati, okružio ih je igračima koji mogu braniti, skakati...

Ali čak niti toliko opcija i talenta ne garantira uspjeh. Boston je morao proći kroz katarzu poraza i razočaranja. Lani ih je u konferencijskom finalu zaskočila momčad Miami Heata. I ti su Celticsi, u teoriji, imali dovoljno vatrene moći u svojim redovima.

Ovo je, međutim, malo drugačija vrsta momčadi. Ona koja neumorno uništava protivnika radeći što je potrebno. Brza dodavanja i stvaranje konfuzije u protivničkim redovima. Ako Tatum i Brown ili Porzingis i Holiday imaju prednost u svojim matchupovima, Boston će zvati izolacije. Ako protivnik ne može zaustaviti pick igru Tatum i Whitea, Mazzulla će vrtjeti pick igru do iznemoglosti.

Celticsi slično pristupaju i obrani, pa čak i ako je potrebno igrati nekonvencionalno, pa Holiday čuvao igrače poput Giannisa Antetokounmpa ili Joela Embiida.

„Želimo biti otvorenog uma. Svaka utakmica ima svoju jedinstvenu priču“, pojašnjava Mazzulla svoje viziju košarke.

Puno košarke se može naučiti od ovih Celticsa. Uzmite samo za primjer ovu seriju protiv Dallasa. Kako su se lagano rješavali switch obrane, manipulirali matchupovima i pronalazili željena mjesta na parketu. Kako su napadali Dončića u obrani i tjerali ga da naporno radi u obrambenom dijelu.

David Butler II-USA TODAY Sports

„Tijekom jedne utakmice morate stalno rješavati probleme. Morate sa zapitati 'zašto' u svakom posjedu. Zašto se nešto dogodilo? Jesmo li o ovome pričali? Ili su nas s nečim iznenadili?“, ističe Mazzulla koji je uz generalnog menadžera Brada Stevensa glavni i odgovorni za uspjeh Bostona.

Novookrunjeni prvaci su elegantno posložena družina s gardom razbijača. Sastavljeni od tipova koji su spremni učiniti sve što je potrebno za pobjedu i pritom ne postavljaju dodatna pitanja. Kada su stigli u finale, Celticsi su već imali sve potrebne odgovore.