Je li Posljednji ples doista morao biti posljednji?

„Još pamtim točan datum,“ započeo je Reinsdorf. „Bio je 3. srpnja 1998.“

Bullsi su osvojili svoj treći uzastopni naslov, šesti u osam godina niti mjesec dana ranije. Cijelu posljednju sezonu igrali su s gotovo stopostotnom sigurnošću kako će im to doista biti „posljednji ples“, kako sugerira naslov ESPN-ove dokuserije koja ovih dana osvaja košarkaške fanove diljem svijeta.

Ali je li posljednji ples doista morao biti posljednji?

Reinsdorf je smatrao kako nije pa je zbog momčadi, jasno i zbog košarkaške povijesti, pokušao posljedjnji put spasiti momčad da se ne raspadne. Nekoliko dana uoči početka nečega što će se pretvoriti u produženi NBA lockout dogovorio je sastanak s Michaelom Jordanom kako bi ga nagovorio na još jedan „posljednji ples“.

„Ne govori ništa,“ rekao je Reinsdorf Jordanu. „U lockoutu smo i nemamo pojma koliko će trajati, pričekajmo neka završi pa bih možda mogao nagovoriti Phila Jacksona na povratak. Možda će se po završetku lockouta predomisliti. Zato nemoj govoriti ništa.“

Jordan je još jednom potvrdio kako će igrati isključivo za Jacskona, ali je pristao javno obznaniti svoju odluku tek kad posluša što trener ima za reći po razgovoru s vlasnikom.

Ameri taj potez zovu „Hail Mary“ ili „Zdravo Marijo“, a označava posljednji očajnički pokušaj da se nešto iskamči. Započeo je u američkom nogometu, ali je postao fraza koja se često koristi i u drugim životnim sferama.

Takav je bio i Reinsdorfov zadnji pokušaj – očajnički... Očajnički, ali ne i nemoguć, jer je godinu ranij povukao sličan potez zaustavivši trejd koji bi poslao Scottieja Pippena u Boston za dva picka na Draftu. Kasnije je procurilo kako bi generalni menadžer Jerry Krause uzeo Rona Mercera i Tracyja McGradyja te odletjevši u Montanu neposredno uoči početka trening kampa i uvjerio Jacksona na ostanak još godinu dana.

Računao je kako će produljeni odmor zbog lockouta zacijeliti rane koje su otvorili sukobi između Krausea, Jacksona i igrača kroz sezonu.

Možda će Jordan uspjeti uvjeriti kronično potplaćenog Pippena na povratak još jednu godinu, računao je, možda će se Jacksonu dati pokušati uzeti četvrti uzastopni naslov u skraćenoj sezoni, puno je to možda, ali se isplatilo probati zbog te momčadi.

Na njegovu žalost, ovaj put Jackson mu je dao suprotan odgovor, nego godinu prije...

„Zamolio sam Phila da se vrati,“ rekao je Reinstdorf. „Odgovorio mi je, 'Ne, sad je pravo vrijeme', to je točan izraz koji je iskoristio, 'Vrijeme je'.“

Čak i miroljubiv lik poput Phila Jacksona više nije mogao gledati „krvave mrlje“ na svojoj košulji koje je zaradio ratujući s Krauseom, previše pozdrava je već podijelio, čak je obavio i ritual koji ga je naučila supruga, koja mu je savjetovala neka okupi momčad i svakom igraču da komadić papira na kojem će napisati oproštajne riječi jedni drugima. Potom je papiriće pokupio, ubacio u čajnik i zapalio kako njihove riječi nikad više ne bi bile izrečene.

Jackson je već bio napravio sljedeći korak, momčad također, bilo je vrijeme...

Najbolji američki trener svih vremena je nedavno pristojno odbio revidirati završetak dinastije Bullsa, jer su mu, kako je objasnio, ti igrači postali članovi obitelji i želio ih je nastaviti pamtiti kako ih je i ostavio bez okrivljavanja bilo koga za raspad.

Ali, navijačima Bullsa i košarkaškim sladokuscima diljem kugle zemaljske i dalje ostaje pitanje – je li posljednji ples doista morao biti posljednji...

Reinsdorf je pogledao posljednje dvije epizode dokuserije i u retrospektivi se preispitao to isto pitanje, kao što je to učinio mnogo puta ranije, ali ponovo je došao do istog zaključka. Teško, gotovo nemoguće...

„Mnogi se ne žele sjetiti kako je Michael za vrijeme tog lockauta porezao prst igrajući se s rezačem za cigare i ne bi mogao igrati te godine. Morao je poerirati prst pa čak i da smo ga uspjeli zadržati to ne bi imalo puno smisla.“

Jordan mu je odgovorio kako mu se to ne bi dogodilo, da je Reinsdorf uspio nagovoriti Phila na još jednu godinu, ali Reinsdorf misli kako ni to ne bi puno toga promijenilo.

„Čak i da je Michael ostao, mnogi naši igrači poput Stevea Kerra, Luca Longleyja, Juda Buechlera i Dennisa Rodmana dobili bi ponude koje bi bile debelo iznad njihove vrijednosti,“ uvjerava Reinsdorf, ali Michael ističe jednu izuzetno bitnu činjenicu: 

„Znam da bi se svi koje je Reinsdorf nabrojao vratili na još godinu dana, ali Pippen ne bi. Nema šanse jer je znao kako može dobiti puno bolji ugovor u drugoj momčadi.“

Pippen je na koncu dobio petogodišnji ugovor s Houston Rocketsima težak 67 milijuna dolara.  U teoriji, Bullsi su mogli zadržati Pippena i ostale slobodne agente, jer NBA tad nije imala tako visok porez na luksuz, ali Reinsdorf i Krause nisu željeli toliko platiti Pippena zbog problema s ozljedama te nisu mogli dodatno opteretiti najveći platni spsisak u ligi (61.5 milijuna dolara) u godini kad je salary cap bio samo 27 milijuna dolara.

Dakle, tad ih je bilo izvedivo zadržati na okupu, za razliku od današnjih vremena kad postoji visok porez na luksuz, koji je osmišljen kako bi izjednačio odnos snaga u ligi i rastavio super-momčadi poput šampionskih Golden State Warriorsa, ali Reinsdorf za kraj ističe, kako su emotivni problemi bili ključ u raspadu slavne generacije.

„Krause više nije mogao surađivati s mnogima u momčadi, osobito s Philom za kojeg je osjećao kako mu je okrenuo leđa, jer ga je pronašao u CBA ligi i pretvorio u najboljeg košarkaškog trenera svih vremena, ali kad je osjetio kako u njihovom odnosu više nema ljubavi, shvatio je kako povratka na staro nema, niti će ga ikad biti..."

(foto: Reuters)