INTERVJU - Goran Filipović: "Izašli smo na poluvremenu na parket s namjerom da pometemo pod s njima"

Ako ćemo iskreno, malotko je vjerovao. Osim možda užih članova njihovih obitelji i šačice onih iz klase vječni optimist. Svi ostali smo se nakon poluvremena u Norrköpingu pomirili s novim razočaranjem. A istini za volju niti to ne bi bilo nekakvo bogzna kakvo iznenađenje, jer kada je riječ o hrvatskim košarkašima to bi se moglo svesti pod egidu 'samo još jedan dan u uredu'. Osobito nakon prve utakmice u Zagrebu pa i tog poluvremena nakon kojeg je na semaforu stajalo grubih 15 poena razdaljine između nas i Šveđana. Nova razočaravajuća partija, još jedno propušteno prvenstvo, novi 'all time low'... Slagali su se teški osjećaji, kao i toliko puta do sada.

A onda je na parket švedske Stadium Arene izašla neka druga momčad. Ona koja se nema namjeru raspasti, u kojoj je svih pet igrača u stavu i koja neće ustuknuti pred izazovom. I ako malo razmislite, ima simbolike u tome da je baš Goran Filipović (25) bio igrač koji je uzeo svoje suigrače za ruku i odveo ih do pobjede. Playmaker koji je kroz karijeru bio često osporavan - prvenstveno zbog svoje visine, u reprezentaciji je imao praktički nikakvu ulogu, čak se niti u ovoj prvoj utakmici u Zagrebu nije naigrao. A trebalo mu je samo malo povjerenja izbornika i klupskog trenera iz Cedevite Junior Damira Mulaomeorvića. I Filipović je osjetio da je ovo njegov trenutak da sve to naplati.

Slučajni junak: Goran Filipović tricama uništio Švedsku u dva produžetka (VIDEO)

Stoga je valjalo okrenuti broj čovjeka koji je Šveđane probijao kada god se sjetio, koji je razigravao i trpao. I to kako - Filipović je u Norrköpingu brojao do 29. Na početku smo ga upitali je li mu to najbolja utakmica u karijeri.

„Ha, pa jedna od najboljih sigurno, ali najdraža jer je bila u dresu reprezentacije, a ogromna je razlika igrati za klub i nacionalnu momčad”, govori nam Filipović.

Pa što se onda promijenilo u drugom poluvremenu, kako je došlo do tog preokreta u igri?

„Drugo poluvrijeme smo na parket izašli kao drug momčad, pokazali smo karakter i prvenstveno smo agresivnom obranom promijenili tijek susreta jer smo uštopali njihove bekove, a onda i ostale igrače. I mislim da smo zasluženo slavili s tih sedam razlike”.

Očito da vas je izbornik Mulaomerović razbudio govorom na poluvremenu, a pomogle su i njegove taktičke promjene u nastavku.

„Bilo je povišenih tonova, ali zato jer je vjerovao da možemo bolje. I mi smo se između sebe motivirali i dogovor je bio da u te prve tri ili četiri minute nastavka idemo maksimalno agresivno, jer smo znali da bi početak drugog poluvremena mogao biti krucijalan”.

Problemima nikad kraja: BiH tvrdi da junak pobjede nad Švedskom nije imao pravo nastupa

Što se, osim načina obrane, još promijenilo u drugom dijelu?

„Hakansona je izmorila naša obrana, a on je bio njihov glavni kreator. Uspjeli smo ga zakočiti. Nama je bilo bitno da ih izbacimo iz njihovog ritma, pa smo krenuli agresivno iskakati na picku, nekada smo i preuzimali u zadnjim sekundama napada. Matković je obrambeno odradio dobar posao, kada je preuzimao Hakansona ovaj nije imao puno opcija. Tako da nije Hakanson promašivao, nego smo igrali dobru obranu na njemu. A i bili smo povezani na neki način, zajedno s istim ciljem. Znam da će možda zvučati čudno, ali nekako smo osjećali da možemo prelomiti na našu stranu”.

OK, ali nešto je i do vašeg drugačijeg stava u tom drugom dijelu. Djelovali ste puno odlučnije u odnosu na prvi dio susreta.

„Pa željeli smo se dokazati, otprilike tip motivacije da sada pometemo pod s njima. Dogovorili smo se kako ćemo pomagati u obrani, kako ćemo tražiti ljude u napadu koji su u ritmu. To je bila stvar nekog našeg inata, motivacije da pokažemo da možemo bolje od tih minus 15 na poluvremenu”.

Šuterski ste bili, kako se to voli reći - u zoni. Je li vam se koš činio duplo većim u Švedskoj?

„Hah, da, to u Americi tako zovu. A otvorilo mi se, da”.

Osobito impresivna bila je ona trica preko Jerebka...

„U toj situaciji sam htio da me njihova petica preuzme, ali nije se dogodilo. Vidio sam da stoji malo dalje od mene i bio sam uvjeren da će mi prići bliže. No kada sam osjetio da imam prostora osjetio sam da se trebam dignut jer pitanje je kada bi u toj završnici dobili bolji šut od toga. Dignuo sam se i eto, pogodio”.

Prvo u osnovnom dijelu utakmice, pa onda i na kraju drugog produžetka se činilo da vam nema spasa, ali ipak ste se izvukli iz tih situacija. Kako je to izgledalo na parketu?

„Vraćali smo se jer smo svi skupa tamo bili s jednim ciljem, a to je da dobijemo. Meni je djelovalo da smo svi na neki način povezani i to nam je bila najveća prednost. Možda čudno zvuči, ali osjetili smo u drugom poluvremenu da ćemo prelomiti”.

Imate li vi i vaš trener i izbornik neku posebnu povezanost? Igrate na istoj poziciji na kojoj je i Mulaomerović igrao, znači li to da od vas nekada i više zahtijeva nego od ostalih?

„On je bio itekako dobar playmaker i igrao je u velikim klubovima. Ima viziju igre koju pokušava prenijeti na sve igrače, a to je da momčad pobjeđuje. On je srčan tip, vodi utakmicu s dosta osjećaja, pozitivne energije i to dobro prenosi na igrače. Meni je puno puta pomogao savjetom, osobito u živoj situaciji, u utakmici jer odmah vidi te neke stvari i odmah ih prepoznaje. Puno me savjetovao oko pick igre, tu je dosta precizan što se tiče tajminga i pozicije, gdje igrati, kada i u kojoj situaciji. A i ono što sam ga gledao dok je igrao, vidi se da je bio izuzetno dobar baš u tom segmentu igre. Ima tu još dosta stvari, ali meni je to najviše pomoglo”.

Krušlin nakon Švedske: „Loše odluke na kraju utakmice, od kojih prvenstveno moja, su nas koštale pobjede"

Kako onda vi gledate na stvari na parketu, kakva je vaša vizija košarke?

„Ovisi o situaciji, ne možeš uoči utakmice reći da ćeš sada zabiti toliko ili asistirati toliko. Meni je najvažnije dobro čitati igru i da u pravom trenutku odigram ono što je najbolje za momčad. Da li je to asist ili poeni, nije toliko ni bitno."

Koliko vama osobno znači ovakva jedna partija u hrvatskom dresu? Jeste li možda imali potrebu nekome nešto dokazati, budući da ste znali biti osporavani tijekom karijere?

„Nisam, najbitnije je da sam sebi dokazao. Ne slušam te priče sa strane, volim slušati i učiti od starijih i iskusnijih i mislim da sam u zadnjih pet, šest godina dosta napredovao. A tih kritika će uvijek biti, za svakog igrača će se naći nešto da mu ne valja, tako da se ja više koncentriram na svoj napredak”.