Hrvatski klubovi oporavljaju se od horor starta, ali razvoj mladih igrača i dalje nije dovoljno dobar

Senzacionalnom pobjedom Cibone protiv euroligaša Budućnosti kompletirano je vrlo uspješno kolo za hrvatske klubove u regionalnoj ligi. Iako je crnogorska momčad vodila 50:39 sredinom treće četvrtine, Cibona ih je predvođena Markom Ljubičićem i Damirom Markotom otpuhala s terena i slavila s 83:77. Pobjeda je trebala biti i uvjerljivija jer se u zadnju minutu ušlo s +11 u korist Zagrepčana. 

Prethodno su ovog vikenda slavile i preostala dva naša predstavnika. Zadar je, lakše od očekivanog, bio bolji od Igokee 95:80, dok je Cedevita napravila čudesan preokret kod Mornara i zaostatak od 16 poena u trećoj dionici, pretvorila je u slavlje 103:102. Pogled na prvenstvenu ljestvicu izgleda sasvim korektno. Hrvatski prvak - Cedevita - nalazi se na trećem mjestu s omjerom 7-4, Cibona je šesta s 5-6, dok Zadar ima pobjedu manje i na osmom je mjestu. 

Kada sadašnji izgled ljestvice usporedimo s onim nakon prva četiri kola, stanje je drastično bolje. Podsjetimo, tada su jedine pobjede hrvatski klubovi bili ostvarili u dva međusobna ogleda Cibone i Cedevite, odnosno Cedevite i Zadra, dok smo protiv svih nehrvatskih momčadi bilježili samo poraze. Sada je situacija osjetno povoljnija, pa je tako Zadar pobijedio Partizan u gostima, Budućnost je poražena od oba zagrebačka kluba, a Cedevita je u nizu od pet pobjeda. 

Suma sumarum, startali smo s četiri kola kao iz najgore noćne more, ali nakon toga hrvatski klubovi odrađuju posao bez pretjeranih zamjerki. Da Zadar nije poklonio domaću pobjedu Megi kada su propustili vodstvo od osam razlike svega dvije minute prije kraja, mogli bismo prethodno razdoblje ocijeniti s odličnom ocjenom, barem kada gledamo rezultate.

Kada je razvoj igrača u pitanju, tu postoji itekakav prostor za napredak. Karlo Uljarević u najboljem slučaju stagnira u Ciboni, ako ne i nazaduje. Nik Slavica je još u goroj poziciji i savjetujemo mu da pod hitno promjeni sredinu i potraži klub u kojem će igrati 25-30 minuta po utakmici. Krešo Ljubičić se vraća nakon ozljede i pohvalno je od Cibone što je otpustila Amerikanca Jeffersona i time otvorila minutažu za mladog centra. Pozitivno je i što Filip Bundović i Dominic Gilbert dobro koriste minutažu i kao mlađi igrači mogu itekako koristiti u abaligaškoj rotaciji. 

Što se Zadra tiče, pohvalno je da Luka Božić ima sve ovlasti u igri, kako i priliči statistički drugom najboljem igraču lige. Dobru minutažu ima i Mislav Brzoja, no to je uglavnom sve. Lovre Bašić i dalje ne pokazuje da je igrački sazrio da bude prvi razigravač ozbiljne momčadi, dok Jure Planinić i Luka Tomas, kao najmlađi u momčadi, igraju svake prijestupne. 

Cedevita je posebna priča. Odlaskom Sita Alonsa i njegove legije stranaca, otvorila se prilična minutaža za Tonija Katića i Domagoja Bošnjaka, koju oni vrlo dobro koriste. Doveden je i Jakov Mustapić koji se polako uigrava s ostatkom momčadi, a tu su i Darko Bajo i Toni Perković koji povremeno dobivaju povjerenje Slavena Rimca. 

Sve skupa kada sagledamo, situacija s davanjem adekvatne prilike mladim igračima je bolje nego prijašnjih godina, no i dalje je to sve na nedovoljno dobroj razini, posebno kada to usporedimo sa srpskim klubovima. Stoga posebno veseli informacija od Ivana Velića koji bi želio za nastavak sezone u seniore Cibone priključiti Roka Prkačina. Igrači se dijele na dobre i loše, a mlađi Prkačin je već sada dovoljno dobar barem da okusi Premijer ligu. 

(foto: Pixsell)