Hrvatska košarka daje znakove života, a za Eurobasket smo dobili modernog beka

Iako Švedska i Nizozemska nisu protivnici iz prvog ili drugog kvalitativnog razreda europske košarke, sama činjenica da smo u neslavnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dobili bolne šamarčine od te iste Nizozemske, ali i Poljske, Rumunjske i Mađarske, dovoljan su povod da nakon ove dvije pobjede izvučemo pozitivne zaključke o svojevrsnom napretku naše reprezentacije i njezine igre. Nećemo lagati da smo sa strepnjom dočekali Švedsku u Draženovom domu jer nitko nije mogao pretpostaviti kakvo nas izdanje hrvatskih košarkaša očekuje. Srećom, na teren smo izašli lišeni straha od neuspjeha, što je bilo vidljivo iz aviona u zadnjim kvalifikacijama, a to je nekoliko puta spomenuo i Ivica Skelin, prvi od dva izbornika koji su potpisali blamažu neodlaska na Mundobasket, uz Dražena Anzulovića.  

Ono što se jasno može vidjeti nakon 80 minuta natjecateljske košarke moglo bi obilježiti mandat Veljka Mršića na klupi Hrvatske. Bivši trener Cedevite udario je jasne temelje igre koji se baziraju na obrani krvavih koljena. Protiv Švedske smo u tom segmentu djelovali gotovo pa savršeno, a igrači su u nekoliko navrata sami tražili zamjenu jer je tempo bio neumoljiv. Tu dolazimo do druge bitne promjene koju je Mršić uveo, a to je aktivno sudjelovanje svih 12 igrača u igri. Brojnim se rotacijama želi zadržati visok tempo primarno u obrani, a to se može samo uz dvije petorke na koje se može bezgranično računati. Primjera radi, protiv Švedske samo je Marin Marić odigrao manje od 10 minuta, dok je u jučerašnjem dvoboju Mršić malo smanjio rotaciju te s devet igrača iznio pobjedu. Pritom su Dominik Mavra, Toni Perković i Miro Bilan dobili po nekoliko minuta u kontinuitetu, ali nisu reagirali dobro te je Mršić u egal završnici odlučio da njihove usluge više ne koristi, što je, zapravo, potpuno logičan potez u svijetu košarke.

Osim jasnih kontura u igri, Hrvatska je dobila i modernog beka za sljedeće desetljeće, pa i duže. Mateo Drežnjak već neko vrijeme u Širokom pokazuje briljantne partije i vođa je ovog kluba koji plovi ka doigravanju u 2. ABA ligi. Drežnjak može pokriti obje bekovske pozicije, a fizički je već na euroligaškom, možda i na NBA nivou, stoga u defanzivnom dijelu može bez ikakvih problema preuzimati sve protivničke igrače na vanjskim pozicijama. Fantastičan je u obrani, što je posebna vrijednost, a nakon dva kola je i vodeći igrač Hrvatske po ukradenim loptama, a vjerojatno i istrčanim kontrama. Uz to je i prvi strijelac Hrvatske s 14,5 poena u prosjeku, no to je u ovom trenu manje bitno. Ono što treba jasno istaknuti je način na koji igra i izgleda na terenu, a on jasno sugerira da će na ljeto gotovo sigurno uslijediti rastanak sa Širokim. Na ovakvim bekovima počiva moderna košarka i nema sumnje kako će brojni klubovi nazvati upravu Širokog kako bi se raspitali za Drežnjaka.

Iako se u ovakvim pobjedama treneri i igrači ograđuju od isticanja nekog od njih, bio bi grijeh da ne spomenemo dvojac dobrih duhova hrvatske košarke. Prvi je, naravno, povratnik Roko Leni Ukić, koji je nakon dvije i pol godine zaigrao u omiljenom dresu i pokazao kakva je bila pogreška što smo ga se odrekli u zadnjem ciklusu. Roko je donio prijeko potrebnu sigurnost, nismo više gledali mučenje u osnovama razigravačke igre, kao što je prenošenje lopte (a čega smo se nagledali zadnjih godina), a da ne govorimo da je Ukić u nikad boljoj formi što se asistiranja tiče. U dvije je utakmice ukupno odigrao svega 43 minute, a upisao 16 dodavanja. Jučer je preuzeo i realizatorsku odgovornost, spremio četiri trice i odveo Hrvatsku do vrijedne pobjede. Pored njega, grijeh bi bio izostaviti Darka Planinića. Uvijek je tu kada treba za Hrvatsku, nekada ga se nepravedno izostavljalo, ali nijednom mu nije palo na pamet da pravdu traži preko medija ili društvenih mreža. A kozmos kao da to gleda, bilježi i na kraju vrati. Darko je u obje utakmice bio dvocifren u napadu, čvrst u obrani i s punim pravom je još jednom pokupio simpatije publike.

I tako smo u svega nekoliko dana ponovno udahnuli optimizam što se hrvatske košarkaške reprezentacije tiče. Koliko je istog nedostajalo, najbolje ocrtava činjenica da su ga probudile pobjede protiv Švedske i Nizozemske. Ponavljamo, to i dalje ništa ne znači u kontekstu iskoraka reprezentacije do borbe za medalju, ali da se nazire veliki napredak u odnosu na zadnje dvije godine, to uopće ne treba stavljati u upitnu rečenicu. Za sve one koji i dalje žive za ovaj sport u kojem smo nekoć bili, pa možda i vodeća europska snaga, sada slijedi nekoliko mjeseci iščekivanja do novih izazova. A oni se zovu kvalifikacije za Olimpijske igre, koje su na rasporedu od 23. do 28. lipnja. Ne treba napominjati kako će Bojan Bogdanović, Dario Šarić, Ivica Zubac, Kruno Simon i ostatak naših najboljih igrača definitivno nastupiti, a vjerujemo kako će Spaladium Arena biti njihov veliki saveznik, pa da se napravi još jedan iskorak u stvaranju kulta reprezentacije. 

(foto: Pixsell)