Gracias Pau

Na domaćim utakmicama LA Lakersa pod krovom Staples Centra istaknuti su umirovljeni dresovi najvećih legendi ove franšize. Njima u čast njihove brojeve na leđima neće više nositi ijedan igrač ljubičasto-žutih. U nijednoj NBA dvorani, osim eventualno u bostonskom TD Gardenu, nisu okupljena tako ugledna imena koja su imala enorman utjecaj na povijest košarke. Ukupno ih je šesnaest. Tu su neka imena s polovice prošlog stoljeća, dok su Lakersi još igrali u Minneapolisu. Među tim najstarijama ističe se dres s brojem 99 kojeg je nosio centar George Mikan, peterostruki BAA/NBA prvak iz razdoblja 40-tih i 50-tih. Od ostalih brojeva tu je još 22 Elgina Baylora, 44 Jerryja Westa, 13 Wilta Chamberlaina, 33 Kareem Abdul-Jabbara, 32 Magica Johnsona, 42 Jamesa Worthya, 34 Shaquillea O’Neala, te odnedavno 8 i 24 pokojnog Kobea Bryanta.

Ni površnim poznavateljima košarke nije potrebno naglašavati koliko je ovo društvo elitno. Sva desetorica kojima su dresovi umirovljeni u losanđeleskoj eri Lakersa postali su Hall of Fameri, a većina ih je osvajala višestruke naslove. Još nešto ih povezuje – svi su Amerikanci. Tako neće biti još dugo. Čini se da će se ovoj All-American klapi igračina pod stropom Staplesa pridužiti jedno strano ime – Španjolac Pau Gasol. Najave umirovljenja njegovog dresa s brojem 16 - kojeg je nosio tokom igranja u Lakersima – preplavile su medijski prostor čim je 41-godišnjak ovog tjedna objavio kraj igračke karijere.

Već sama činjenica što će najvjerojatnije postati prvi stranac u povijesti LA Lakersa s umirovljenim brojem dosta govori o njegovom utjecaju na ovu franšizu i košarku općenito. Njegova seniorska karijera trajala je od 1999. godine. Započela je i zaključena je u njegovoj rodnoj Barceloni, s 18 godina NBA avanture u sredini.

Lucy Nicholson/Reuters

Rođen je u katalonskoj metropoli 1980. godine u bolnici Svetog Paua po kojem je dobio ime. Pau je inačica imena Paul, a na katalonskom jeziku znači ‘mir’. Roditelji su mu bili stasiti zdravstveni radnici i rekrativno su se bavili košarkom, a oboje su bili viši od 185 centimetara. Unatoč idealnom genetskom materijalu za bavljenje košarkom, ona nije bila prvi izbor mladog Paua. Prvi sport bio mu je ragbi, a sanjao je da će postati doktor poput svoje majke. Navodno ga je na to motivirala vijest da jedan od sportskih heroja njegovog djetinjstva Magic Johnson boluje od HIV-a. Ragbi je zamijenio košarkom, ali snove o karijeri u medicini nije napustio neko vrijeme. Čak je i upisao taj studij 1998. ali uskoro ga je napustio, ipak se opredijelivši za karijeru u košarkaškoj sekciji Barcelone čiji je član bio od svoje 16. godine.

Bio je član juniorske reprezentacije Španjolske koja se krajem devedesetih penjala na krov Europe i svijeta, ali njegova uloga bila je nešto manje važna od one Juana Carlosa Navarra i ostalih. Prve dvije godine u seniorskoj momčadi Barcelone minute je dobivao na kapaljku, ali sezona 2000/01. promijenila je tok njegove karijere. Pau je eksplodirao u finalima Kupa i ACB lige i u oba natjecanja ponio MVP titulu, donijevši Barceloni duplu krunu.  

Te godine izlazi na NBA draft i kao treći pik nakon Kwamea Browna i Tysona Chandlera biraju ga Atlanta Hawksi. Međutim nikada nije zaigrao u prijestolnici trapa jer je već iste večeri trejdan u Memphis Grizzliese. Grizliji su bili nova NBA franšiza, netom preseljeni iz Vancouvera. Pau Gasol ubrzo je postao njihovo zaštitno lice. U prvoj sezoni s prosječnim učinkom od 17.6 poena, 8.9 skokova, 2.1 blokada i postotkom šuta višim od 50% osigurao si je Rookie of the year nagradu. 

Bio je prvi stranac s ovim priznanjem u povijesti NBA lige, trasiravši put današnjim međunarodnim zvijezdama. U Memphisu je proveo ukupno šest i po sezona u kojima je postao apsolutni predvodnik momčadi. Naročito trijumfalna bila mu je 2006. godina kada je ubilježio svoj prvi All-Star nastup, a na Mundijalu u Japanu osvojio svoje jedino svjetsko zlato s reprezentacijom. Bio je MVP turnira, unatoč tome što je zbog ozljede propustio finale s Grcima.

Ovo Svjetsko prvenstvo označilo je početak zlatnog doba španjolske košarke, a na njemu je uz Paua prvi put zaigrao i njegov mlađi brat Marc. Eurobasket iduće godine Španjolci su dočekali kao nacija koja u seniorskoj konkurenciji nikada nije osvojila kontinentalno zlato, ali su zato od iduća četiri Eurobasketa osvojili tri (2009; 2011. i 2015.). Pau Gasol ponio je MVP titulu na dva, jednom ju prepustivši kolegi Navarru. Bio je predvodnik generacije koja je u samo nekoliko godina Španjolskoj priskrbila epitet košarkaške velesile. Po broju europskih zlata Španjolci su sada izjednačeni sa Srbima na trećem mjestu, a ispred njih su samo povijesne velesile Jugoslavija i SSSR.

Susana Vera/Reuters

Za razliku od timskih uspjeha na reprezentativnom planu u Memphisu mu nisu cvale ruže. Tri sezone u nizu počišćeni su u prvoj rundi Playoffa. Sličnu sudbinu su na Zapadu doživljavali Lakersi predvođeni Kobeom Bryantom. Percepcija Crne Mambe tada je bila bitno drugačija nego danas. Kobe je imao tri prstena kao druga violina iza Shaquilla O’Neala, ali u tri sezone nakon Shaqovog odlaska u Miami, Lakersi nisu uspjeli otići dalje od prve runde Playoffa i počelo se pričati kako Kobe nije sposoban osvajati naslove kao ‘main man’. Nedostajao mu je pomoćnik, još jedna zvijezda koja će na sebe preuzeti veći dio odgovornosti.

U veljači 2008. godine pronađen je i taj dio slagalice. Nakon trejda u koji je bio uključen Kwame Brown, nekoć izabran prije njega na draftu, u Lakerse je stigao Pau Gasol. Što se osobnog učinka tiče u LA-u je nastavio gdje je u Memphisu stao, redeovno je bilježio double-double u poenima i skokovima te bio biran u All Star ekipu. Već u prvoj Gasolovoj sezoni u Staplesu Lakersi su izborili finale. Međutim, te 2008. prejaka je bila fantastična ekipa Boston Celticsa s imenima kao što su Kevin Garnett, Paul Pierce, Ray Allen i Rajon Rondo. Kobe je bio frustriran, ponovno nije uspio doći do NBA prstena kao predvodnik ekipe. Posebno ga je boljelo što je Shaq s kojim je oduvijek imao mješavinu prijateljskog i rivalitetskog odnosa prikupio jedan naslov više od njega.

Srećom po njega Lakersi u iduće dvije sezone podižu standard svoje košarke, a podiže ga i Pau Gasol koji je u sezonama 2008/09. i 2009/10. bio na double-double prosjeku. Lakersi osvajaju dva uzastopna naslova. Kobe je oba puta MVP Finala i zatvara usta kritičarima. Ipak, kao što je i sam mnogo puta ustvrdio, teško da bi ovi poduhvati bili mogući bez Paua. Te dvije šampionske sezone bio je na vrhuncu svojih mogućnosti. Tokom sezone 2009/10. neki analitičari su ga čak gurali u rasprave o MVP-u regularne sezone.

Nije to ni previše čudno kada uzmemo u obzir da je Pau bio jedan od napadački najučinkovitijih igrača lige s postotkom šuta od čak 54 posto. Takav učinak još je impresivniji ako uzmemo u obzir da poene nije postizao isključivo iz reketa. Gasol se kretao i imao respektibilan skok-šut, bio je drugi u ekipi po asistencijama što je za visoke igrača tada bila rijetkost. Po vokaciji četvorka, često je uskakao na centarsku poziciju kada bi Andrew Bynum bio ozljeđen. Dovoljno snažan da čuva teškaše, dovoljno pokretan da mu se povjeri branjenje tehnički profinjenijih suparnika. Njegova svestranost i Bryantova ubojitost bile su glavne prednosti te dvije šampionske generacije LA Lakersa.

Lucy Nicholson/Reuters

Trag koji je ostavio tokom sedam sezona u njihovom dresu očigledno je dovoljan za da postane prvi stranac s umirovljenim brojem. Pau Gasol na međunarodnom je planu dokazao da momčad može voditi do vrha kao najbolji igrač na terenu, a u Lakersima da to može pobjeđivati i kao desna ruka najboljeg.

Dobar dio ovdašnje generacije ljubitelja loptanja pod obručima rođenih 90-tih ostao je zakinut za zlatno doba jugoslavenske i hrvatske košarke. Zato smo u želji za vrhunskim partijama često ostajali budni noćima i pratili NBA dvoboje. Svima nama će u sjećanju ostati Lakersi iz 2009. i 2010. godine, Kobejevi fade-away šutevi u finalima, playmaking Dereka Fishera, borbenost Lamara Odoma i naravno – Pau Gasol. Španjolski div u mirovinu odlazi kao velikan europske i svjetske košarke. Svom tragičnom preminulom prijatelju Kobeu posvetio je dobar dio pressice na kojoj je najavio svoje umirovljenje. Uz rečenicu “život ponekad nije fer” nije mogao suspregnuti suze. Njih dvojica uskoro će ponovno biti ujedinjeni pod krovom Staplesa, a već odavno su ujedinjeni u sjećanjima ljubitelja ovog sporta. Batman je imao Robina, Jordan Pippena, a Kobe – Paua.

Piše: Bartul Čović