Euroliga uvodi salary cap!
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 16.09.24. | 12:09
Postavljena je novčana granica za plaće igrača preko koje klubovi ne smiju ići ako ne žele plaćati penale
Nakon što se pojavio interes u arapskom svijetu za košarkom, pojavila se i bojazan europskih košarkaških giganata da će se europska košarkaška karta iz temelja izmijeniti. Dubai je krenuo u svoju košarkašku avanturu, doduše tek iz ABA lige, ali euroligaši su panično apelirali vrhušci Eurolige da priskoči u pomoć.
I ta pomoć je ekspresno stigla. Naime, Euroliga će od sezone 2027./2028. uvesti salary cap! Pojednostavljeno, postavljena je novčana granica za plaće igrača preko koje klubovi ne smiju ići ako ne žele plaćati penale.
EuroLeague introduces ground-breaking Financial Fair Play Regulations
— Turkish Airlines EuroLeague (@EuroLeague) September 16, 2024
• A first in European sports, the regulations tie players´ remuneration levels to the clubs´ collective business performance
• The regulations have been agreed upon with clubs and ELPA
The Assembly of… pic.twitter.com/eKW9wYG9gv
Salary cap će se određivati na temelju prosječnog prihoda klubova, vlasnika A licence Eurolige, a to su: Real Madrid, Barcelona, Baskonia, Panathinaikos, Olympiacos, Olimpia Milano, Efes, Fenerbahçe, Maccabi Tel Aviv, Žalgiris, Bayern i Asvel.
Po prihode spadaju zarada od prodaje ulaznica, marketinga, sponzorskih ugovora, prodaje igrača. No, pitanje je koliko će to biti transparentno, jer postoji i stavka „ostalo“ pod kojom je nejasno što sve spada, a primjerice, Real i Barcelona troše i više nego što zarade, pa je pitanje kako će se pravdati njihovi budžeti.
Euroliga je postavila i obračune na koje se klubovi mogu pozivati.
Nisko nivo plaće označava minimum koji klubovi moraju uložiti u momčad, a on iznosi 32 posto od prosječnog prihoda vlasnika A licenci. Dakle, ako ta zarada iznosi deset milijuna eura, svaka momčad Eurolige bi trebala minimalno potrošiti 3,2 milijuna eura neto na plaće igrača.
Bazični nivo plaće dozvoljava, pak, da klubovi troše 40 posto od prosječnih prihoda vlasnika A licenci, s tim da postoje brojni izuzeci. U tih 40 posto ne bi bile uključene plaće dvojice najplaćanijih igrača, igrača mlađih od 23 godine, igrača s dugoročnim ozljedama (najmanje dvomjesečna pauza), igrača koji su proveli barem tri godine u klubu te „izuzetak srednjeg ranga“ što je malo nejasno definirano. Euroliga navodi kako bi uz teoretski prosječni prihod od 20 milijuna eura, taj izuzetak bio igrač s godišnjom plaćom od 600 tisuća eura.
Visoki nivo plaće omogućava klubovima da troše 60 posto od prosječnog prihoda vlasnika A licenci, ali bi u taj iznos bila uračunata i dva najplaćenija igrača momčadi.
No, tek treba vidjeti kako će to sve funkcionirati u praksi. Klubovi sada imaju vremena za prilagodbu na nova pravila i usklađivanja s novim pravilima... (pz)