Anzulović je objavom popisa izgubio i prije nego su utakmice počele

Dražen Anzulović je odlučio s kojih 15 igrača ide u odlučujuće bitke za nastavak nade za prolazak kvalifikacija na Svjetsko prvenstvo koje se sljedeće godine igra u Kini. Hrvatska 28. studenog u Osijeku protiv Mađarske igra utakmicu koju jednostavno mora pobijediti, a 2. prosinca gostujemo kod Litve. Pobjeda u toj utakmici bi nam dobro došla, ali za razliku od ove prve utakmice, nju možemo izgubiti jer na Mundobasket možemo i ako pobijedimo u tri preostala ogleda – dva puta protiv Mađarske te jednom protiv Poljske. No, ostavimo kalkulacije po strani, u najmanju ruku nakon ovog prozora. Sad su nam u fokusu dvije predstojeće utakmice.

> Zula objavio popis za Mađarsku i Litvu, šokirao vraćanjem veterana

Nakon što smo izgubili utakmice protiv Litve i Poljske u situaciji kada smo na raspolaganju imali sve najbolje igrače, a očekivali smo najmanje jednu pobjedu, bilo je jasno da smo se našli u teškoj situaciji. Naši NBA igrači nam ne mogu pomoći u preostale četiri utakmice, a sve je jasnije da se više ne može računati ni na one euroligaške. Doduše, Anzulović sigurno ne bi zvao Antu Tomića čak i da može, a pitanje je bi li i se i kapetan Barcelone odazvao pozivu. No, barem bi tu bio Krunoslav Simon.

Već je opjevano kako Hrvatska ima veliki problem u nedostatku igrača 'drugog ranga', dakle onih koji nisu u klubovima koji igraju najjača natjecanja. Imamo talentiranih mladića, koji se doduše traže u NBA ligi, ali koji bi sigurno imali što reći u ovom reprezentativnom prozoru samo da u njemu mogu sudjelovati, imamo i Bojana Bogdanovića te Darija Šarića, imamo i tri euroligaška igrača, uz spomenute Tomića i Simona, tu je i Leon Radošević, ali nemamo puno igrača koji igraju važne uloge u klubovima koji nisu u najvišem rangu. Sustavno uništavanje hrvatske košarke dovelo je do toga da ne 'izbacujemo' takav stil igrača, a zbog nedostatka većeg broja stabilnih domaćih klubova nemamo ni bazu gdje bi oni mogli igrati bez većeg pritiska.

No, bez obzira na sve, početak klupske sezone dalo je naznaka da bi mogli imati dovoljno dobar roster da bi se u preostale četiri utakmice mogli nadati trima pobjedama. Dovoljan broj igrača igra dobro, a uz malo napora i pregovora s nekim igračima, mogla se sastaviti sasvim dobra momčad. I onda se dogodilo Anzulovićev popis. Izbornik nas je opet iznenadio sa svojim izborom i otvorio četiri velika pitanja za predstojeće utakmice.

TKO JE PRVI PLAYMAKER?

Hrvatska ne želi Amerikanca. To je mantra koju Stojko Vranković, Dino Rađa i Dražen Anzulović neprestano ponavljaju, a čut ćemo je često i od samih reprezentativaca. Protiv Litve i Poljske naš prvi playmaker bio je Rok Stipčević kojeg sada nema na popisu jer je praktično do prije nekoliko dana bio bez kluba. Sada su pozvani Mate Kalajžić, Martin Junaković i Toni Katić. Svi oni imaju solidnu sezonu, ali niti jedan nije glavni igrač svoje momčad. Odnosno, jeste Junaković, ali on ipak igra tek hrvatsko prvenstvo sa Šibenikom. Nominalno bi Kalajžić trebao biti startna 'jedinica', a tu sada možemo izvući podatak da je to jedini igrač koji nije igrao ni minutu u prošlom reprezentativnom prozoru iako je za to bilo prilike. Dakle, izbornik mu tada nije vjerovao, a sada bi trebao predvoditi momčad. Tu je i Katić koji je pokazao da ga je bivši trener Cedevite Sito Alonso bez razloga otpisao, ali on je ipak igrač za ulazak s klupe i promjenu ritma. Junaković je, bez ikakve uvrede, previše 'divlji' igrač da bi bio prvi play Hrvatske. I on bi mogao pomoći u nekoj kratkoj dionici, ali ne više od toga.

Podržavali smo ideju kada je Ivica Skelin uz podršku Saveza nakon lanjskog Eurobasketa odlučio pomladiti momčad, ali kada se već od toga odustalo, onda je pitanje kako i zašto HKS nije krenuo nagovoriti Roka Lenija Ukića za povratak u reprezentaciju. On ima odličnu sezonu u francuskom Levalloisu – u domaćem prvenstvu uza 29 minuta ubacuje 15,1 poena uz 53,6% šuta te 44,2% za tricu, a  tu je i 5,8 asistencija po utakmici. Ne znamo jesu li ga Anzulović i Rađa nazvali i 'pitali za zdravlje', ali ako već nećemo Amerikanca, a ne znamo tko je prvi play među ovim pozvanima, onda bi nam Roko itekako mogao pomoći.

GDJE SU ŠUTERI?

Uvijek su u košarci bili važni šuteri, a posebno je to slučaj posljednjih godina kada je trica postala najvažnije oružje. Samim time se tricašima sve više daje na važnosti, a svaka ih momčad ima nekoliko. I mi imamo solidne šutere na krilnim pozicijama, ali na bekovskim smo užasno tanki. Od 15 pozvanih igrača, njih 9 nominalno pokriva pozicije 'jedan', 'dva' i 'tri', a pogled na njihov učinak na početku sezone jasno pokazuje da tu nema niti jednog klasičnog 'ubojice', odnosno igrača koji može protivnika iznerediti s nekoliko šuteva u samo nekoliko minuta.

Mate Kalajžić je na dobrih 42,9% u Drugoj ABA ligi, ali na tek 18,8% u hrvatskom prvenstvu; Martin Junaković ima 36,4% u domaćem prvenstvu; Toni Katić je na 28,6% u ABA-i te na 30% u Premijer ligi; Domagoj Bošnjak je na lijepih 50% u ABA-i uz skromni volumen od tek 2 ispucane trice po utakmici dok je u domaćem prvenstvu na očajnih 22,6%; Jakov Mustapić još nije zaigrao za Cedevitu, a u Osijeku je za tricu imao 36%; Josip Bilinovac je dobar u domaćem prvenstvu (50%), ali loš u jačoj konkurenciji u ABA ligi (29,2%); Marin Rozić je kao i Bošnjak u ABA-i na 50% uz volumen od dvije 'uzete' lopte po utakmici te skromnih 25% u hrvatskom prvenstvu; Luka Božić ima 0/3 u Premijer ligi te 1/5 u ABA. Jedino je Luka Babić iznimka s lijepih 38,5% šuta za tricu uz volumen od 5,2 ispucanih trica u turskom prvenstvu.

Nevjerojatno je kako je Anzulović na popisu uspio nagomilati veliki broj igrača istog stila, a na kraju u momčadi neće imati niti jednog pravog šutera. To se lako moglo riješiti pozivanjem nekog od specijalista koji bi bili sretni s 5 minuta u kojima bi dobili priliku za šutnuti dvije trice (zamalo sam napisao 'za koje bi Anzulović napravio akcije za vanjski šut', ali sam se sjetio da od Zule neku akciju ne možemo očekivati). Ako ih pogode – super, daš im još poneku loptu i minutu. Ako ne – nikome ništa, neće se buniti ako ostanu na tih 5 minuta. Tko bi bio takav igrač? Nije baš da ih imamo 'na bacanje', prvi nam je pao na pamet Fran Pilepić, ali on u litavskom Lietkabelisu ne igra puno (8,7 minuta po utakmici), a samim time nije ni na sjajnim postocima za tricu (35,7% uz 3,1 ispucane trice po utakmice). Zato nam na pamet pada Igor Marić, koji sjajno igra u Ciboni i upravo su trice njegov forte. Jasno je da Marić nije na reprezentativnom nivou, ali može pogoditi otvorene trice. Tko na ovom popisu to može napraviti?

ŠTO DONOSI MARIN ROZIĆ, A IVAN RAMLJAK NEMA?

Marin Rozić je zadnji put za Hrvatsku na nekom velikom natjecanju 2009. na Europskom prvenstvu u Poljskoj. Ne možemo sa sigurnošću reći da Rozić nije igrao kasnije za Hrvatsku, ali u nekoj važnoj utakmici nije. I sada ga je Anzulović pozvao u iznimno važnom trenutku. Roziću je 35 godina, ne igra loše u Ciboni, ali ne igra ni sjajno da bi ga se trebalo zvati kao jednog u nizu 'spasitelja' koji su se u hrvatskoj košarci pojavljivali posljednju godinu dana. Dapače, ne igra ništa bolje od Ivana Ramljaka, kojeg Anzulović nije zvao, a koji je bio u reprezentaciji u prošloj akciji. Ramljak je i upotrebljiviji jer može igrati na dvije pozicije dok Rozić teoretski može igrati na 'četvorci', ali je ipak prvenstveno i jedino 'trica'. Uz to, na njegovoj poziciji smo jako dobro pokriveni – Luka Babić, Luka Božić, Hrvoje Perić i Tomislav Zubčić bi definitivno trebali biti u prednosti nad Rozićem na krilnim pozicijama pa je stoga još nejasnije zašto je on uopće pozvan. Veteran od 35 godina kao osigurač ako sve pođe po krivu? Ili Anzulović ima neke veće planove za njega? Nadamo se da nema.

GDJE SU CENTRI?

U teoriji od početka kvalifikacija nismo imali problema s centrima. Cijelo vrijeme smo imali neka zanimljiva imena u opticaju, a sada smo doslovno spali na jedno ime – ono Mire Bilana koji igra dobro u ASVEL-u (11,3 poena i 6,6 skokova u francuskom prvenstvu). Nakon njega su tu Karlo Žganec, kojeg potpisnik ovih redova voli, ali koji nije igrač koji može donijeti prevagu na reprezentativnom nivou te Marijan Čakarun koji igra u slovenskoj Primorskoj gdje ima solidnih 10,4 poena i 4,7 skokova u Drugoj ABA ligi. Gdje su ostali? Prije svih Ivan Buva i Darko Planinić? Obojica su nedavno igrala za Hrvatsku, ali sada ih nema u blizini. Buva nije u reprezentaciji još od lanjskog Eurobasketa gdje je nastupio u dvije utakmice i odigrao solidno protiv Ćeške (13 poena, 6 skokova). Nakon toga ga više nije bilo u reprezentativnom dresu, a očigledno je tu bilo dosta neraščišćenih stvari jer je Skelin svojedobno rekao da se on nije htio odazvati za prvi prozor i lanjske utakmice protiv Nizozemske i Italije. A Buva igra sjajno u turskom prvenstvu – s 12,7 poena i 7,2 skokova po utakmici najbolji je igrač Bešiktaša i sigurno bi nam pomogao u ovim susretima. Samo je trebalo računa riješiti.

Slična situacija je i s Planinićem. Doduše, on nije u sjajnoj formi u poljskoj Zielonoj Gori (8,8 poena i 2,5 skokova u poljskom prvenstvu, 7,7 poena i 3 skoka u VTB ligi), ali on je uvijek bio spreman uskočiti za reprezentaciju kada je bilo potrebno te igrati jako dobre utakmice za Hrvatsku. No, Anzulović ga je, kada je Hrvatska bila u punom sastavu za Litvu i Poljsku, ostavio van rostera za utakmice. Jasno je bilo da su Ivica Zubac i Ante Žižić tada bili u prvom planu, ali i tada smo pisali da je bilo bolje Planinića ostaviti među 12 igrača baš zbog starih zasluga bez obzira što možda neće odigrati ni minute. Ne znamo je li se Darko zbog toga naljutio, ali sigurno nije ugodno uvijek biti spasitelj kada dogori do prstiju, a kada je, barem nominalno, 'lagodnija' situacija, onda ne budeš ni onaj koji dodaje ručnike. Jasno je da je problematično zvati centre kada će, ako izborimo Mundobasket, mjesta u rosteru nakon NBA igrača teoretski biti maksimalno za jednog, ali to je bilo jasno od početka kvalifikacija – trebalo je to raščistiti u startu i reći momcima da su ove utakmice upravo one u kojima se bore za to jedno mjesto. Graditi, a ne spaljivati mostove.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Rekli smo da Luka Babić igra dobru sezonu (12,4 poena, 5,6 skokova, 3,8 asistencija po utakmici), Miro Bilan i Roko Leni Ukić igraju dobro u Francuskoj, Ivan Buva u Turskoj, a Hrvoje Perić (14,8 poena, 6 skokova, 2,8 asistencija, 1,8 ukradena lopta) u Italiji. Luka Božić je trenutno najbolji igrač ABA lige, a Tomislav Zubčić je u zadnje vrijeme malo pao, ali je i dalje jako dobar, 5. je u poretku za MVP-a ABA lige. Solidna je to osnova od šest igrača kojima treba dodati sistemske igrače i eto solidne momčadi koja bi trebala pobijediti Mađarsku. No, nekih igrača nema, o Anzulovićevom sistemu, odnosno nedostatku istog, ne treba ni pričati jer nije izbornik nije uspio napraviti niti jednu akciju kada je uoči posljednjih utakmica imao dva tjedna priprema, a kako će sada kada ima tek četiri dana. Hrvatska je u situaciji kada nema pravo na niti jednu grešku, čak ni onu najmanju. A onda ih izbornik napravi dosta već na popisu. I kako onda ne biti pesimist?

Piše: Emir Fulurija

(Foto: Pixsell)