Ako smo odlučili biti mediokriteti, onda samo treba zadržati ovaj kurs

Shvatili smo po tko zna koji put, da nam je košarka u B rangu. Na svim razinama. U Sarajevu smo utrli put, u Jazinama ga potvrdili i na koncu ostali bez odlaska na Europsko prvenstvo, što nam se nije dogodilo nikada u povijesti. Ali za sve postoji prvi put, a kada je riječ o hrvatskoj košarci, ništa nas ne treba čuditi.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Francuzi preživjeli grotlo Jazina i Super Marija, Hrvatska ostala bez Eurobasketa

Hezonja: „Nemamo što tražiti u drugoj dvorani pored Jazina. Na mene se uvijek može računati, ali ne igram samo ja“

Košarci smo ispisali novi epitaf. Tko će za to odgovarati?

Ovih dana se pisalo o novoj sahrani domaće košarke, izvačile se analize i tražili razlozi. Na kraju, stvar je dosta jednostavna. Kao i na parketu, kada se previše ulazi u analitiku i filozofira, a zapravo se sve svodi na to zna li netko zabiti koš ili ne, tako i na višim razinama je stvar novaca. Koliko je netko spreman uložiti, koliko je voljan platiti 'sustav', trenere, igrače i popratno osoblje. Pisali smo o tome kako su nam selekcije, od seniorske na niže, u B ligama, a niti klubovi nam ne plivaju puno bolje.

I dok je tako, dok se ne pronađu novci koji bi revitalizirali klubove, dok se ne preuzme odgovornost za sve ove B rezultate reprezentacija, do tad ćemo životariti u tom nekom limbu od kvalifikacija za kvalifikacije do kvalifikacija, a velika natjecanja će prolaziti pored nas. Postat ćemo beznačajni, ako već i nismo tamo dospjeli.

Kada je riječ o seniorskoj selekciji, prvi izazov će biti pretkvalifikacije za odlazak na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Igrat ćemo protiv osam momčadi koje se nisu kvalificirale na EP, uz još četiri euorpske reprezentacije. Spomenutih 12 reprezentacije će biti razdijeljeno u četiri skupine, a nakon toga slijede prave kvalifikacije. Prema svemu sudeći, trebali bi bit među favoritima.

Ali i da se plasiramo na SP, problemi nam i dalje ostaju.

Očekivana pobjeda za kraj neuspješnih kvalifikacija, Hezonja brojao do 40

Sesar: „EP smo izgubili u Sarajevu, a ne ovdje. Povici s tribina? Nisam ih čuo, a HKS će odlučiti o mom statusu“

Jer, dojam je da se voda i šećer nisu uzimali nakon poraza od Francuza i ostajanja bez EP-a, da mobiteli nisu luđački zvonili i da nije bilo previše povišenih tonova. Kao da smo svi zajedno prihvatili tekuće stanje i da bez plana i strategije razvoja, samo čekamo da nam se poklope zvijezde (čitaj nadareni klinci poput Ukića i Garme), pa da se njihov talent razmaše i da zajašemo na tom valu optimizma. Ako je tako, onda je bolje ne nadati se ničemu.

Čitav slučaj pomalo podsjeća na slučaj Cibone, oko koje je, također, zavladala indiferentnost. Nakon tko zna koliko pokušaja spašavanja, javnih apela, oštrih priopćenja i sazivanja okruglih stolova, Cibona je ove sezone prepuštena u ruke šačice ljudi koja nekako pokušava izvući nekoć veliki klub iz blatnjavog gliba.

Ista stvar je i s reprezentacijom. Mario Hezonja je nakon poraza od Francuza hvalio i izbornika i HKS, ali nekako ne vjerujemo da glavešine u Savezu mogu zadovoljiti apetite kapetana. I njegove ambicije. OK, ovog puta smo ostali kratki, ali što nam to garantira da tako neće biti i narednog puta. Jer ovi gore spomenuti talenti, tek dolaze, na njima ne možemo temeljiti svoj optimizam, dok najbolji hrvatski košarkaši, Hezonja, Dario Šarić i Ivica Zubac su rođeni 1995., 1994. i 1997. godine, dok Bojana Bogdanovića više nema u reprezentativnom dresu. Njihov zenit se neće poklopiti s talentom Garme i Ukića, pa u međuvremenu treba uvesti neke druge opcije u roster. Poput braće Ivišić koja su na studiju u Americi, a tu je i 18-godišnji Michael Ružić.

Bliža budućnost nam nije svijetla, štoviše, nazire se još problema kojima nismo dorasli i na čijem se rješavanju ne radi. Osim ako nam je svima dodijalo pratiti neugodne, nekad i sramotne poraze reprezentacije kojoj smo se onomad divili. Onda je ovo sve u redu. Ako smo se odlučili za mediokritetstvo, onda samo treba slijediti ovaj put. Ne raditi ništa i tu i tamo se začuditi kako to da nismo uspjeli. Pa drugi dan sve ispočetka. Bez preuzimanja odgovornosti i bez korjenitih promjena.