Košarci smo ispisali novi epitaf. Tko će za to odgovarati?

Nije prvi, a vrlo vjerojatno neće ovo biti ni posljednji epitaf koji će se ispisati za hrvatsku košarku. Iako bi to trebalo biti nešto konačno, košarkaški bogovi iznova pokazuju da imaju istančan smisao za humor, pa svaki puta kada pomislimo to je to, niže ne ide, sudbina se okrutno poigra s nama, pa se opet u nevjerici lupimo po čelu. I ako hoćete, ovdje se ne 'borimo' protiv neprijatelja, borimo se protiv perspektive. I kako gledamo na stvari. Pa se tako festival košarke u Jazinama i atmosfera kakvu domaća košarka ne pamti posljednjih godina, može gledati iz dva kuta: iz ovog očitog, i jasnog, da je to bila posljednja slamka spasa hrvatske košarke i iz onog drugog, da je vatrena publika u Zadru upriličila 'sahranu' nekad našeg velikog sporta.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Nije rezultatski neuspjeh, međutim, problem isključivo seniorske selekcije koja po prvi puta u svojoj povijesti neće otići na Europsko prvenstvo, a koja je, na kraju krajeva, bila u igri praktički do samog kraja protiv jedne od najboljih europskih momčadi, već činjenice da ako spustimo pogled, naići ćemo na jednako slabe ili još slabije rezultate.

Sesar: „EP smo izgubili u Sarajevu, a ne ovdje. Povici s tribina? Nisam ih čuo, a HKS će odlučiti o mom statusu“

Francuzi preživjeli grotlo Jazina i Super Marija, Hrvatska ostala bez Eurobasketa

Francuski izbornik: „Svaki igrač i svaki trener želi igrati u ovakvoj atmosferi“

U 20 selekcija nam je zauzela ugledno deseto mjesto u Diviziji B, U 18 je ispala u prestižnu Diviziju B, kao i U 16, pa ako ćemo dalje, ženska seniorska reprezentacija je ostala bez EP-a, U 20 je osma u Diviziji B, a u 18 je ispala u spomenutu Diviziju. Puno je to slova B, niželigaškog ranga, a koji bi se ipak lakše prebrodio da je Mario Hezonja, pardon, Hrvatska, slomila Francusku i u nevjerojatnoj atmosferi okrenula novu stranicu u svojoj, nekoć uglednoj povijesti.

Jasno, podbačaj je ovo, u to nema sumnje. No, do 'jučer' smo igrali kvalifikacije za kvalifikacije, a sada smo bili na 'dvije trice' do čuda. Problem je, kako to obično biva, puno dublji i puno kompleksniji. I zbog ovih povijesno loših rezultata bi aktualna garnitura, na čelu s predsjednikom Nikolom Rukavinom i tajnikom Josipom Vrankovićem trebala preuzeti odgovornost.

Kaučevi su se već formirali prema stražnjicama naših igrača koji će, eto, i treće veliko natjecanje pratiti izdaleka. Prvu kvalifikacijsku skupinu za odlazak na SP 2023. godine, hrvatski košarkaši su prijevremeno zaključili s jednom pobjedom i pet poraza, uslijedio je osjetno bolji pokušaj odlaska na Olimpijske igre u kojemu se osvojio istanbulski turnir u finalu protiv Turaka, pa onda pobjede nad Slovenijom i Dominikanom te porazom u finalu pirejskog turnira od Grka.

Sime Zelic/PIXSELL

Prvo veliko natjecanje koje slijedi bit će SP 2027. godine, a posljednje je bio onaj nesretni Eurobasket u Milanu i Berlinu kada nas je Finska poslala kući u osmini finala.

Pa, gospodo, ako to već samo po sebi nije dovoljno za introspekciju, onda se samo morate spustiti niže niz hijerarhiju i pogledati kako stvari stoje u mlađim selekcijama.

A još jednom je stigla potvrda kako za košarku, kakva je da je, i dalje ima interesa. Kada tisuću ljudi ostane pred dvoranom, a preko tri tisuće duša zdušno bodri svoje igrače sat vremena prije i pola sata nakon utakmice, to je dosta znakovito.

Netko će, kada se podvuče crta, odgovarati za sve ove neuspjehe. A to bi na kraju mogao biti i Josip Sesar, iako on snosi manji dio krivice u odnosu na svoje poslodavce, a i kojeg je, nije niti to nevažno, nakon poraza od Francuza hvalio Mario Hezonja. Da i dođe do toga, da se Sesaru zahvale, to bi ionako bila kozmetička promjena, čisto da se, javnost željna krvi, umiri i da, u principu, ostane status quo. A tako nećemo nigdje stići, kao što iz godine u godinu tvrdoglavo dokazujemo.

Na ljeto igramo protiv Ukrajine, Nizozemske, Slovačke, Danske i Sjeverne Makedonije za odlazak na SP. To je dovoljno vremena da se stvari pokrenu. Vrijeme je ionako, kada nas već nema među velikim dečkima, jedino što u ovom trenutku imamo.