Koga je uopće briga za Cibonu?

Kada je zagrebački skladatelj, pjesnik i odvjetnik Jadranko Črnko prije 40-ak godina napisao evergreen „Zagrebačkim ulicama“, sigurno nije mogao zamisliti da će to postati vječna pjesma, naširoko obožavana od Zagrepčana, ali i svih onih koji vole ovaj grad.

„Njegova me radost blaži, njegova me rana peče…“, skladao je Črnko, a grad Zagreb, iako danas ima brojne probleme, ima i jednu otvorenu ranu koja krvari gotovo 20 godina – ime joj je Cibona.

Oni sentimentalnije naravi, kada će krenuti stazom sjećanja, pa skrenuti tamo negdje u 80-e godine prošlog stoljeća, 'došetat će' do Cibona koja je tada bila, da se poslužimo krilaticom Barcelone - više od kluba, bila je pokret koji je imao revitalizirajuće djelovanje na društvo. Draženova Cibona, dvostruki prvak Europe, zaustavljala bi cijeli grad kada bi igrala pod Tornjem i upravo je nevjerojatno povući uspredbu s današnjim vremenom u kojem je klub pokraden i ostavljen na milost i nemilost inicijativi nekolicine pojedinaca.

Iako je na prošloj utakmici protiv FMP-a osvanuo transparent upućen gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da uskoči u pomoć Ciboni, pitanje je koliko uistinu Zagrepčane „peče“ stanje u klubu. Ako je suditi po ispunjenosti tribina i ne previše. Je li to stvar rezerviranosti Zagrepčana ili su se jednostavno umorili od stalnog propadanja kluba u ambis, na koncu i nije previše bitno - danas je malotko zabrinut za činjenicu da je klub, po tko zna koji put, na rubu provalije. Pa se vrlo vjerojatno i Tomašević pita, ima li smisla reanimirati umiruću staricu. I koliko bi mu to donijelo političkih poena.

Luka Batelic/PIXSELL

Kada bi se, uostalom, bacio naglavačke, pored svih problema koji tište grad, a ima ih mali milijun, pitanje je i kome bi Tomašević, upumpavanjem novaca u klub, povjerio vođenje kluba? Kakvom referentu za prostorno uređenje? Nit' je on sam toliko zagrijan za sport, nit' u svojim redovima ima kadar kojemu bi dao ključeve kluba u ruke. Ili bi za tako nešto raspisivao javni natječaj? I tko bi se uopće prijavio za takvu ludost? Pa i akatualni investitori su poručili kako nemaju namjeru sanirati dugovanja nastala u dobu bivših Uprava.

Eh sada, je li Grad Zagreb uistinu spreman izgubiti jedan od najvećih domaćih sportskih brendova? Legitimno je povući i to pitanje. Samo, tko bi uopće bio zainteresiran odgovoriti na njega. Za Cibonu je, treba to iskreno reći, zabrinuta tek šačica entuzijasta koji se iskreno brinu za njenu dobrobit. Ali da se klub sutra ugasi, koliko bi ta rana zapekla i koliko bi tu suza poteklo? Možda za kakvu čašicu iz koje će se kasnije nazdravljati i reminiscirati o „dobrim, starim danima“.

Cibona danas igra u Beogradu protiv Partizana, euroligaškog Partizana čiji je budžet osjetno preko deset milijuna eura. Inače, dug Cibone je, koliko ističe današnja Uprava, oko pet milijuna eura.

Iako se Cibonu posljednjih godina slalo u Beograd kao pred streljački vod, teško da je ikada bila baš ovolika razlika u igračkoj kvaliteti između Zagrepčana i Beograđana kao što je danas. Sastav Željka Obradovića nakon uvodna dva kola ima kombiniranu razliku +72, a sada bi ju trebao dodatno pojačati.

Nešto spektakularno bi se moralo dogoditi da Vukovi zadrže skupocjeni srpski sastav na ispod deset poena razlike. Bit će to, po svemu sudeći, demoliranje, a koje neće imati gotovo nikakav odjek u domaćoj javnosti, izuzev par bombastičnih naslova o teškom stradavanju usred Beograda.

Očekivan ishod, bit će sukus razmišljanja. Pa koga je to onda, dovraga, briga za Cibonu? Isto se, vjerojatno, pita i gradonačelnik.

ABA liga, 3. kolo

Petak, 13. listopada

Zadar – Mornar 92-57

Subota, 14. listopada

Cedevita Olimpija – Split, 15.00

Igokea – Studentski centar, 17.00

Budućnost . Krka, 19.00

Partizan – Cibona, 21.00

Nedjelja, 15. listopada

Borac – Crvena zvezda

Ponedjeljak, 16. listopada

FMP – Mega, 20.00