ZORAN ČUTURA: Kondicionalna reprezentacija

Dobro, i to smo dočekali, to novo okupljanje košarkaške reprezentacije. Kup je bio taman za zabavu, kako bi se skratilo vrijeme… Da je ishod bio drugačiji, drugačije bih i razmišljao, drugačije bih i pisao. Ali, koga – zapravo – briga za Kup kad je veliki favorit i uzeo prvi sezonski trofej. To nije nikakva vijest, na žalost Cedevite. A elaborat o malim herojima završnice Kupa – o Zaboku, koji je izbacio Šibenik – ipak nema smisla. No, da, reprezentacija s više pitanja nego odgovora čeka Nizozemce i Rumunje. Dok ovo pišem još se ne zna tko će igrati u prvoj, a tko u drugoj utakmici, sve je nešto kondicionalno, 'kad bi', 'ako će', 'čekamo ishod', 'možda ipak', i to je jednostavno tako. Specifičnost ove situacije je u tome što je Hrvatska u prilično lošoj situaciji s dva poraza. Niti jedna druga reprezentacija koja je prošla u drugi krug prošlog Eurobasketa nije ostala bez pobjede u prve dvije utakmice kvalifikacija, i naši jednostavno moraju dobiti obje ove utakmice ako žele zadržati pravo na razmišljanje o Svjetskom prvenstvu.

Za razliku od prvog okupljanja pod novim izbornikom Skelinom, kad je postojala neka ideja – makar se pokazala prilično lošom – oko reprezentativne selekcije, ovaj je put provedena opća mobilizacija. Taj me termin uvijek podsjeti na dijeljenje poziva za vojsku u Top listi nadrealista, i skrivanju, skakanju kroz prozore, oblačenju u žene, krivom predstavljanju… kako bi se izbjeglo uručivanje poziva. Pa je tako inicijalno širok spisak postepeno svođen na uži i u konačnici će reprezentaciju činiti igrači birani prema slijedećim kriterijima:

1) Svi oni nositelji hrvatske putovnice koji imaju neki oblik, blaži ili teži, poremećaja hipofize, a nisu se opredijelili za rukomet, te uz to mogu pretrčati teren, a – ako nije previše tražiti -  po mogućnosti još povremeno i probaciti loptu kroz obruč

2) Svi oni koji se nisu oprostili od reprezentacije zbog potrošenosti i frustracija rezultatskim neuspjesima i uzročno-posljedično lošom reakcijom javnosti. A i neki koji su se već bili oprostili, pa su se predomislili

3) Svi oni koji imaju volju pomoći, a nije ih preplašila točka 2.

4) Svi oni koji nisu u NBA

5) Svi oni koje europski klubovi – koji ih skupo plaćaju – puštaju da igraju za reprezentaciju – koja ih ne plaća, u kojoj riskiraju ozljede i koja dokazano pogubno utiče na samopouzdanje, a u ekstremnim slučajevima i na mentalno zdravlje igrača

6) Svi oni koji – u slučaju da ih klubovi čak i puštaju – opće dobro žele pretpostaviti osobnom dobru

7) Svi oni koji trenutno nisu bolesni i ozlijeđeni, a i neki koji jesu, ali se nadaju da će sanirati ozljede i bolesti u idućih nekoliko dana. Ili barem tako pričaju, držeći figu u džepu, jer im je jednostavnije šetati po Zadru i pričati pizdarije nego krvariti u matičnim sredinama.

Rezultati selekcije prema prethodnoj dedukciji istrčat će na parket Višnjika. A tu će heterogenu skupinu voditi čovjek koji je:

1) Prilično loše odradio prvi kvalifikacijski ciklus, makar osobno imam razumijevanja za to jer pretpostavljam da nije sam radio taj spisak. A i neiskusan je. Veliko je pitanje tko još ima razumijevanja, ako ga uopće ima itko osim mene.

2) Dobio svesrdnu dugoročnu podršku poslodavca tj. Saveza za dvije (2) utakmice

3) Dva puta izbjegao smjenu u matičnom Splitu od početka sezone

a) Nakon domaćeg četrvrtfinalnog poraza u Kupu od Cibone (čuo)

b) Nakon poraza od Bosne u gustoj završnici utakmice Druge ABA lige (čitao)

Uzevši u obzir sve skupa – jedini razlog za optimizam, makar je termin 'optimizam' u našoj košarci postao jako relativan pojam, su imena suparničkih reprezentacija. A prolaze samo i jedino dvije pobjede, po mogućnosti uvjerljive, jer bi se i to moglo pokazati bitnim, sve je ostalo apsolutna katastrofa, i trebalo bi voditi u radikalno pomlađivanje reprezentacije. Za koju će time postati neizvjesno hoće li ikada više izaći na neku svjetsku smotru.

Pitanje svih pitanja? Nije vezano direktno uz košarkašku reprezentaciju… Hoće li se, dakle, prva dama našeg sporta uprizoriti u Zadru, riskirajući da ponovno čuje skandiranje 'Oj Jano, oj Janice bipbipbipbip bipbipbipbip Snježna kraljice…'. Ako je bila u Koreji, kako bi dala podršku našim zimskim olimpijcima koji nisu imali nikakve šanse za ozbiljan plasman, ako je bila u Zadru na završnici Kupa – nekako si mislim da bi bio red pojaviti se i na utakmicama reprezentacije na istom mjestu. Ima li ovaj vikend na rasporedu ičeg važnijeg na sportskom planu od toga? Čisto sumnjam. A za Snježnu kraljicu ni snijeg ne predstavlja nikakav problem.

(Foto: Pixsell)