OZREN MARŠIĆ: U Zagrebu nogomet postaje građanin drugog reda

Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 19.03.18. | 10:06

Moj heroj kola je riječki napadač Heber, odnosno Matjaž Kek

Mogao bih sad o spektaklu u Osijeku, neki će reći i utakmici sezone, 3:3 po blatu i kaljuži, utakmica preokreta, priča o suđenju... A u stvari ništa nova, Hajduk teško pobjeđuje u Gradskom vrtu, posljednji put je u prvenstvu slavio prije tri godine, tada je Stanko Poklepović golom Andrije Balića pobijedio Ivu Šuška.

Jedan od neugodnijih terena za Splićane, baš kao što je Poljud nezgodan za Osijek, koji deset godina nije pobijedio, još od 2008. godine i dva gola Karla Primorca. Ta utakmica sama po sebi bila je drugačija zbog ritma u kojoj se igrala, jurišalo, bravo za Zorana Zekića i Željka Kopića, to je jedan od načina kako vratiti navijače na tribine. Naravno, potrebni su stadioni i sve o čemu možemo sanjati, to se tek ima događati (ako obećanja ne postanu laži), ali prvi uvjet je kvalitetan nogomet.

Ništa novog nije ponudio ni ostatak kola, barem što se tiče nogometa u Zagrebu, kroničari izvlače 27 gledatelja na dvoboju Lokomotiva - Inter. Kao da je inače drugačije, sramota je da u milijunskom gradu nikog ne zanima hrvatski nogomet. To je slika i prilika onog što nam nude prodavači magle iz Hiltonovog nebodera. Od tamo se ne vidi ništa, poput nojeva su im glave u pijesku, odnosno blatu HNL-a.

Eto, ni povratak Nikole Jurčevića u trenerske vode Hrvatske lige, nakon trinaest godina, nije mogao dovesti publiku u Maksimir, 514 gledatelja došlo je vidjeti dvoboj Dinama i Rudeša. Naravno, znam da je bila kiša, ali plašim se da bi slično bilo i da je sunce sjalo... Problem je malo dublji od puke vremenske prognoze. Ostale sredine rastu, a u Zagrebu nogomet, poistovjećen sa "zločinom i kaznom", postaje građaninom drugog reda. O stadionu u Kranjčevićevoj neću ni trošiti riječi, to je bivši stadion, a o Maksimiru je toliko toga ispisano da mi ga je i neugodno spominjati.

Na stranu svi kozmetički detalji oko Maksimira, klupski hotel i slične drangulije. Službene klupske stranice Dinama razotkrivaju, kapacitet Maksimira 35.123, ukupno nenatkrivenih mjesta 34.375. Rijeka je prošle sezone uzela titulu prvaka, napravila novi kamp, stadion, Hajduk je pravi pokret, kada je manje od deset tisuća gledatelja na Poljudu svi se čude, to su rijetki događaji, a i bageri su u stalnom pogonu oko Poljuda, a u Osijeku Ivan Meštrović, koji je postao i vlasnikom talijanskog trećeligaša, ide velikim koracima. Kamp na Pampasu, najava novog stadiona, 6.500 tisuća pretplata, pozorno sam čitao istupe Meštrovića i čini se da je na pravom putu. Tek mi je na trenutak zasmetala ona tako dobro znana retorika kako redovito isplaćuje 200 plaća, podsjetila me na nekog, kojem se sudi zbog izvlačenja milijuna iz nogometa. Ali, to ću mu oprostiti, valjda se zaletio.

Inače, moj heroj kola je riječki napadač Heber, odnosno Matjaž Kek. Kako hoćete. Brazilac, totalno anoniman, koji je tavorio i grijao klupu po drugoj ligi Brazila, pa postao prvi strijelcem Armenije i odigrao sezonu u Slaven Belupu. Sada je zabio tri komada Cibaliji, s 15 golova postao prvim strijelcem lige. Trese mreže kao na traci, dva gola Dinama, tri Vinkovčanima, pa Interu i Lokomotivi. Vrijednost mu je došla do dva milijuna eura, a kada je početkom prošle sezone stigao u Koprivnicu vrijedio je 200 tisuća eura. Brazilac je danas deset puta vrjedniji. Zanimljivo zvuči podatak da njegove momčadi ne gube kada on trese mreže, u posljednje tri sezone samo je Slaven jednom izgubio, i to baš protiv Rijeke, a da je Heber dao gol.

Nije tipični Brazilac, nije sklon zabavama, ne pleše sambu, ne kasni na pripreme, maksimalno je profesionalan, kao da ima neki njemački korijen. A to se sviđa germanskom mentalitetu Matjaža Keka, koji nije gubio glavu ni nakon četiri jesenska poraza zaredom. "Lijepa riječka priča" se raspadala, ali Kek je i dalje bio u onom svom stavu, malo zabačenog kuka, nagnut na stranu i onim pomalo mrskim pogledom ispod kape, koji kazuje "samo vi pričajte, ja ću po svome". I došao je na svoje, četiri pobjede zaredom. Ostao je gotovo bez kompletne šampionske momčadi i sada složio ekipu, koja je u šest proljetnih utakmica postigla 20 golova i ostvarila pet pobjeda.

(Foto: Pixsell)


Tagovi

kolumnaizdvajamoOzren Maršić

Ostale Vijesti