Nikša Kaleb upozorava: Svi bismo željeli diplomu, a nitko ne želi u školu

Protivnici Hrvatske u skupini: Ranjeni Orlovi, europski rekorderi i neugodni Vikinzi

„Svi bi odmah željeli diplomu, a nitko ne bi želio u školu,“ slikovito se izrazio naš proslavljeni rukometaš Nikša Kaleb na početku intervjua za Germanijak.

„Pustimo sad priče o medalji, prva i osnovna želja mi je da ostanemo zdravi kroz cijeli turnir jer samo tako možemo nešto napraviti. Najprije treba apsolvirati prvi krug sa stopostotnim učinkom, a tek onda možemo razmišljati o onom o čemu sanja cijela Hrvatska, što je i moja osobna želja, da Hrvatska konačno uzme to zlato na Euru.“

Tko će biti najveća opasnost na prvoj stepenici?

„Krenimo od početka, ne bih rekao da će utakmica protiv Srbije biti nabijena negativnom atmosferom, barem ne na parketu. Mnogi srpski reprezentativci suigrači su našim igračima u klubovima i dobro se poznaju pa vjerujem da između njih neće biti trzavica.“

„Mislim da će nam najveći problem biti Šveđani, u svakom slučaju veći nego utakmice sa Srbijom i Islandom.“

„Zašto Švedi? Zbog njihovog stila igre, Srbi igraju slično kao i mi, recimo da nam odgovaraju obrane koje igraju reprezentacije s prostora Balkana. Šveđani imaju određeni stil obrane 6-0 u kojoj golmani određuju braničima na koje igrače se zona treba fokusirati, a kojima može pustiti malo više slobode. Mi u Hrvatskoj drugačije igramo tu vrstu obrane, kod nas ne biraju golmani, nego ako već nekoga morate manje pokrivati, neka to onda bude zadnji igrač u napadu, odnosno krila – njih se pušta.“

„Šveđani preferiraju puštati vanjske igrače, ali tog igrača gura se prema aut-liniji i tako mu se skraćuje kut. To je samo jedna od sitnica, jasno da ima toga još. Danas se svi jako dobro poznaju i znaju baš sve o suparnicima, a ovo je samo jedna crtica.“

Vjerujemo da ih je novi/stari izbornik hrvatskih rukometaša Lino Červar sve aspekte švedske igre dobro proučio. Kaleb dobro pozna njegov način rada jer je s njim u reprezentaciji proveo gotovo pola desetljeća, zanimalo nas je što misli hoće li Lino biti pojačanje za ovu reprezentaciju?

„Pojačanje! U svakom slučaju jer dobar dio ove reprezentacije nije nikad radio s njim i bit će motivirani što ih on vodi, a drugi razlog su povratnici u reprezentaciju. Oni pak jako dobro poznaju Linu i uvjeren sam da će i oni biti pojačanje za Hrvatsku.“

„Uz Linovu motivaciju sigurno će dati više nego što su dosad pokazivali. No na ovom natjecanju neće im biti potrebno ni Červarov motiv, sama činjenica da igramo pred domaćom publikom, da će dvorane biti ispunjene kockicama – dovoljan su razlog ovim dečkima da daju još i više.“

Červar je karijeru praktički izgradio na uvođenju noviteta u rukomet, „sedmi igrač“ je njegova novotarija koju su svi gledali sa skepsom kad su je Hrvati uvježbavali, ali danas je koristi cijeli svijet, no Kina kaže kako se na ovom natjecanju neće toliko vidjeti Linin potpis na igri, nego da to očekuje na idućem velikom natjecanju.

„Lino uvijek voli novosti i iznenađenja, ali upitno je koliko su mlađi igrači spremni već sad provesti njegove ideje. On je, recimo tako, povratnik, prvi put se susreće s polovicom ovih igrača. Najprije ih treba dobro upoznati i vidjeti što mogu. Ne očekujem da ćemo nešto suviše mijenjati u igri.“

Radikalnih izmjena u igri sigurno neće biti, ali jedan novitet već je najavio – obranu 3-3.

„To je modificirana 3-2-1 obrana. Mi je zovemo „divlja obrana“ jer se igrači jako troše i ne možeš ju koristiti baš kad želiš. Pretpostavljam da će ju Lino koristiti protiv reprezentacija tipa Francuske ili Norveške koje imaju sjajne šutere i tom obranom će ih pokušati udaljiti od gola.“

Červar je 2004. godine na SP-u u Portugalu, na kojem je svijet upoznao Balića, Metličića, Vorija, Džombu, Kaleba i ostale, uostalom i Červara, prvi počeo koristiti 3-2-1, vjerojatno najtežu rukometnu obranu moguću, ali koja je sjajno djelovala na tom turniru. No, baš zbog težine igranja u toj obrambenoj formaciji, mnogi izbornici ju ne koriste.

„To je problem cijele hrvatske rukometne struke, koordinatora te naših trenera u mlađim i seniorskim uzrastima. Nitko ne forsira tu obranu, nego svi idu linijom manjeg otpora i uče ih samo 5-1 i 6-0 koje su naizgled lakše jer se u 3-2-1 mora puno trčati.“

Kalebova generacija iznenadila je mnoge tom obranom i po mišljenju mnogih upravo je ona bila najzaslužnije za najiznenadnije zlato u povijesti hrvatskog rukometa, možda u rukometnoj povijesti uopće. Još nekoliko medalja iza Portugala osvojeno je na grbači te obrane, ali potom su nas pročitali.

„Ne bih baš rekao da su nas potpuno pročitali. Poraz u finalu u Tunisu bio je više plod naše fizičke potrošenosti, tek iza tog natjecanja mogu reći da su pojedine reprezentacije pronašle lijek za našu igru, ali djelomično i zato su krive ozljede jer zbog njih nismo mogli koristiti adekvatne igrače za taj stil igre. Postavljali su jake pivotmene na naše manje igrače i tako razbijali obranu, djelomično smo pročitani može se reći, ali tek par godina nakon Tunisa.“

Jedan od tih manjih igrača u udarnoj postavi aktualne reprezentacije bit će Manuel Štrlek, mnogi tvrde jedno od najboljih krila trenutačno u rukometu, ali Kaleb, koji spada među najbolja i najtrofejnija krila hrvatske reprezentacije svih vremena, ima drugog miljenika.

„Bez obzira koliko mi je simpatičan kao čovjek i bivši suigrač, ali ne slažem se da je Štrlek najbolji na svojoj poziciji. On je vrlo atraktivan igrač i navijači ga radi toga vole, ali oni pamte jedino golove, rijetko tko od njih gleda tko je najbolji u obrani. Nedavno sam baš pročitao jednu analizu, koja potvrđuje moju analizu da se hrvatski rukometaši nepotpuno školuju, jer ih ne uče da igraju obranu i napad. To je i Manuelov problem.“

„Smatram kako je njemački reprezentativac Uwe Gensheimer baš zbog svoje kompletnosti trenutačno ispred svih. Sva četiri naša krila su atraktivni u napadu i niski su rastom pa ih ljudi vole jer kad zabiju golmanu poput Omeyera ili Landina to izgleda kao da je David pobijedio Golijata, no analize pokazuju da ni jedan naš krilni igrač ne može, što se kaže, ugasiti svog čovjeka u obrani. Manuel je također u napadu ekstra, ali nešto je lošiji u obrani,“ zakjučio je Kaleb.

(foto: Pixsell)