Pilić: Moj bojkot Wimbledona 73. pretvorio je tenis u ovo što je danas

„Odličan potez s Đokovićeve strane. Agassi nije dugoročno rješenje, trebao mu je netko kao Mario. Sad Ančić treba vidjeti, hoće li nastaviti svoj posao u New Yorku ili će se priključiti u Đokovićev stručni stožer. Mario bi bio odličan za njega na duge staze, bio je već u topu 10 i zna šta se događa na Touru. Đokoviću treba čovjek koji će ga zagrijati uoči meča, koji će mu sjediti u loži, ali koji mu iskustvom može pomoći,“ rekao je za Germanijak legendarni hrvatski tenisač i trener Nikola Pilić, pa objasnio zašto bi Ančiću odgovarala ova nova uloga.

„Ančić je jako inteligentan čovjek, odvjetnik je i ima mozga. Također, bio je odličan tenisač, bio je sedmi na svijetu prije nego se razbolio. Bio je pravi profesionalac i jako inteligentan tenisač, tako je i igrao, a to su sve karakteristike odličnog trenera.“

„Ne znam kakav će biti konačan dogovor s Đokovićem, ali siguran sam da je Novak dobro promislio prije nego li ga je dovukao iz New Yorka u London. Njih dvojica ljudski odlično funkcioniraju, sličnih su godina i mentaliteta, a to je izuzetno važno u odnosu trener-igrač.“

Hrvatski tenis u Londonu su predstavljali Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivo Karlović, Donna Vekić, Mirjana Lučić Baroni, Ana Konjuh, Petra Martić, ali nakon nepuna dva odigrana kola u turniru su još samo Čilić i Konjuh. Pilić ih je odgledao sve, a najviše je nahvalio, razumljivo, naš prvi reket. No najviše žali zbog poraza Donne Vekić.

„Žao mi je što je Vekić jučer izgubila, deset puta je mogla dobiti taj meč protiv Konte. Čilić je imao relativno lagan ždrijeb jer Florian Mayer nije bio totalno fit, ali Marin stvarno igra odlično. Na dva turnira uoči Wimbledona izgubio je od dvojice ljevorukih igrača, ali „de facto“ u oba meča bio je bolji igrač.“

„Čilić odlično igra na travi, fizički je puno jači nego prije par godina kad je imao 2:1 protiv Đokovića. Tad je pukao jer nije imao benzina. Imam osjećaj da je sazrio kao igrač.“

 

„Ćorić? Nije me iznenadio njegov poraz jer po mom mišljenju nema igru za travu. Odličan je na zemlji i betonu, ali na travi je sasvim druga priča. Ne znači da jednog dana neće biti dobar na travnatoj podlozi, ali očekuje ga još puno posla.“

„Gledajte, njega samo Hrvati nazivaju najvećim talentom svjetskog tenisa, ne bih se s tim složio. Volio bih da je to istina, ali čekajte, polako… Borna Ćorić je s 18 godina bio među 40 na svijetu, svaka čast! Ali u nekakvom društvu najboljih mladih svjetskih tenisača, s primjerice Dominicom Thiemom, Alexom Zverevim i Nickom Kyrgiosom, nema što tražiti. Oni imaju sasvim drugačiji potencijal trenutačno i ispred njega su. Volio bih da to nije istina, ali to je realna tvrdnja po mom mišljenju.“

 „Fajter je i fizički izuzetno dobro pripremljen, ali vidjet ćemo koliko će napredovati do 23. godine.“

Nakon analize hrvatskih uzdanica u All England Clubu osvrnuo se na svoja iskustva s najslavnijim svjetskim teniskim turnirom, a ako netko ima što za ispričati o svetoj travi Wimbledona, onda je to Nikola Pilić.

 

 

Pilić je 60-ih godina ostvario značajnije rezultate u singlu i dublu, 62. godine igrao je u finalu u konkurenciji parova s Borom Jovanovićem, a 1967. godine izgubio je u polufinalu pojedinačne konkurencije od Johna Newcombea (7:9, 6:4, 3:6, 4:6).

„Igrao sam 20 godina Wimbledon i nikad nisam bio ni blizu naslovu osim te 1967. Tad sam ga trebao osvojiti, ali su me Englezi preveslali maksimalno. Ja sam jedini tenisač koji nije imao ni dan odmora na tom turniru, a u četvrtfinalu sam odigrao meč koji je trajao pet sati sa Jonhom Cooperom (14:12, 8:10, 6:4, 6:2). Jedan set je bio 14:12 po vrućini 35 stupnjeva Celzijevih u hladu. Bio sam mrtav umoran u polufinalu. Ako pogledate rezultat meča Pilić – Newcombe 20 dana prije tog polufinala, dobio mi je pet gemova u meču na tri dobivena seta.“

„Doduše, igrali smo na zemlji, Newcombe je bio bolji na travi, ali te sam godine ja bio najbolji igrač u Wimbledonu i nisam ga osvojio. Sve ostale godine kad sam igrao, bilo je barem petorica boljih tenisača od mene u turniru, ali 67. sam ga morao osvojiti.“

„Roger Taylor i Wilhelm Bungert su bili u drugom polufinalu, od njih dvojice nikad u životu nisam izgubio, ali protiv Newcombea nisam imao šestu brzinu. Još sam imao peh na kišnoj pauzi. Bila je stanka od 20 minuta i presvukao sam se u službene papuče Wimbledona i u svlačionici se poskliznem i padnem. Bile su jako trapave te papuče, da se tako izrazim, bile su užasno skliske i neudobne i kad sam se vratio nakon pauze, odmah sam izgubio servis, posljedično i meč.“

 

No sve te lijepe uspomene iz Wimbledona zasjenio je sad već slavni „Wimbledonski bojkot 1973. godine“ kad je čak 81 tenisač zbog Pilića odbio zaigrati na turniru. Pilić je odbio zaigrati za jugoslavensku reprezentaciju u Davis Cupu jer je ranije već izborio završni turnir sezone, popularni Masters, u konkurenciji parova. ATP je reagirao zabranivši mu nastup na svim većim turnirima, između ostalih i Wimbledonu, ali ostali tenisači stali su u Pilićev kut i te godine čak 82-ica su otkazali nastup.

„Prije toga sam 12 godina igrao za Davis cupr reprezentaciju i nakon prve odbijenice, oni me suspendiraju. No sad mi je drago zbog svega toga jer je te godine tenis postao profesionalni sport, do 73. su nas teniski funkcioneri tretirali kao krumpire i dobivali smo 50 funti za igranje na Wimbledonu. Pazite, 50 funti! No nisam ja bio važan, nego je važan nastanak ATP-a, ja sam bio jedan od osmorice koji su ga osnovali (Handsome eight; Dennis Ralston, John Newcombe, Tony Roche, Cliff Drysdale, Earl Buchholz, Niki Pilić, Roger Taylor i Pierre Barthes op. a.).“

„Gospoda su željeli prodavati tenis bez proizvoda, a mi tenisači bili smo taj proizvod. Postalo je jasno na tom turniru da bez nas tenisača ne mogu ništa. Turnir je te godine izgledao smiješno, u trećem kolu igrali su dvojica Engleza koji nemaju pojma o tenisu, pa je bilo jasno kako se sport uskoro mora profesionalizirati. Drago mi je da je moja inicijativa pretvorila tenis u ovo što je danas – profesionalni sport, odnosno vrhunski biznis.“

„Ove gužve za kupnju karata u All Englad Clubu i preko 700.000 gledatelja koji su ove godine gledali Australian Open uživo su posljedica našeg bojkota. Na svakom Grand Slamu danas se okrene preko 100 milijuna eura barem, a sve to započelo je 73. u Wimbledonu,“ zaključio je Pilić.

(foto: Pixsell)

Razgovarao: Andrija Vuković